O stranicama
Zašto sam pokrenuo ove stranice
Prije dvadesetak godina počeo sam prikupljati zvučne snimke gange. Istražujući sela i mjesta, osobno sam je snimao ili su mi sami pjevači i zaljubljenici u gangu donosili svoje snimke, koje bih potom digitalizirao. Ono što je u početku bila tek znatiželja, s vremenom se pretvorilo u pravu strast. Danas posjedujem opsežnu zbirku audiozapisa gange iz gotovo svih krajeva u kojima se njeguje ovaj oblik tradicijskog pjevanja.
Slušajući gangu i uranjajući u njezin osebujni svijet, poželio sam o njoj saznati više i pronaći pisane izvore. Međutim, iznenadilo me koliko se malo o gangi – kao i o reri, njezinoj bliskoj srodnici – pisalo i istraživalo. Potraga za literaturom pretvorila se u dugotrajno kontaktiranje knjižnica, fakulteta i instituta. Čak ni Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu nije raspolagala značajnijim materijalima o gangi.
Tek nakon uspostavljanja suradnje s Institutom za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu naišao sam na stručnjake koji su mi uvelike pomogli u daljnjem istraživanju. Ovdje posebno ističem dr. sc. Joška Ćaletu, etnomuzikologa s kojim dugi niz godina uspješno surađujem.
Stranicu ganga.hr pokrenuo sam 2002. godine s namjerom da u digitalnom prostoru dostojno predstavim gangu. Osobito u vremenu ubrzanog modernizma, kada se na gangu često gleda s nerazumijevanjem ili čak odbojnošću, smatrajući je sirovom ili arhaičnom. Ipak, ispod snažnog i naizgled grubog zvuka krije se bogat i slojevit svijet iznimnih glasovnih mogućnosti i suptilnih razlika u pjevanju. Upravo me ta posebnost u početku zaintrigirala, a kasnije razvila u duboko poštovanje i ljubav prema gangi, koje nastojim prenijeti putem ovih stranica.
Na stranici je objavljeno više od 800 audiozapisa kako bi se mogle čuti razlike i finese između različitih stilova i područja pjevanja. Želja mi je da ganga.hr bude mjesto susreta svih koji vole gangu, zanimaju se za nju ili žele dublje upoznati ovaj oblik pjevanja dinarskog krša. U tom smislu poseban je naglasak stavljen na rubriku Pisani radovi, u kojoj objavljujem stručne i znanstvene tekstove posvećene gangi i tradicijskoj glazbi ovoga prostora.
Zovem se Tomislav Matković i radim kao voditelj i glazbeni urednik na Radiju Grude. Rad na radiju uvelike mi je pomogao u terenskom snimanju i proučavanju gange, jer su vrata mnogih gangaških družina bila otvorena već pri prvom susretu. Na taj sam način mogao neposredno upoznati život gange i doživjeti je u njezinu izvornom okruženju.
Ganga nije samo pivanje i pjesma. Ganga je naš život. To je naša povijest, naša kultura, naš svjetonazor. Sve je zbito u te dvije kitice i jednome dahu. Za gangu kažu da je haiku s kamena. Pa kao što ne može svatko shvatiti haiku-pjesmu, tako ne može svatko shvatiti ni gangu. I nije zato manje vrijedna ni haiku kao pisma, ni ganga kao pivanje. Usudio bih se reći: ne može se nešto shvatiti ako to nije dio tvoga svijeta ili ako nisi dovoljno duboko zaronio.
Ganga je razgovor među jednakima. Ona vapi za kamenom, kominom, poskokom. Tu leži njezina moć i draž, baš kao i kod njezinih ljudi. Ganga, kamen i loza – to je njihov svijet. Vrijeme je da gangu sagledamo kao autentični izraz jednog naroda s ovih dinarskih uzvisina. U svom glazbenom izričaju jedinstvena je u svijetu. Stvorena je samo za nas, zato je ona naša najdraža pjesma – nju častimo i nju ljubimo. U njoj čujemo jeku naših predaka, u njoj je sabrana sva naša ljepota.
Na ovim stranicama ganga je predstavljena u riječi, slici i zvuku. Nadam se da će vam ove stranice biti na korist i da će vam ganga doći još bliže uhu i srcu. Čoviku roda s kamena želim da u ovoj našoj pjesmi prepozna svoje korijene i neka je se ne stidi. Jer što je ptici perje, to je nama naša ganga – s tim se perjem kitimo i po njemu se prepoznajemo. A „bez perja sve su tice iste“, kako kaže Jure Mali.
Malo je pisane riječi o gangi. Ona je neuhvatljiva i neukrotljiva, a ipak silovita poput posljednje pomasti. Ma koliko se trudili, u riječi je nećete moći uhvatiti. Kitit ćete riječi, kao što i ja sada činim, postavljati mamce poput lovca, ali ona će uvijek ostati neulovljena misao. Da biste shvatili njezinu ćud, morate biti s njom od prvog dana života. Jedino će vam tada pokazati svoju raskoš savršene harmonije – jer ona je s one strane riječi i pjeva.
Nju nećete sresti nigdje osim u jednom malom međuprostoru gdje se jačaju kamen i sunce u drači vječnosti. Tu je ona neprolazna i tu crpi svoju snagu. Tu se rađa i živi – u šaci zemlje, u suzi vode, na leđima poskoka, sa stine s koje nas je i mater iznila na svit. Ta nam je stina važna jer bez nje nema ni nas, ni gange. S te stine ona se rađa u nama, a mi umiremo u njoj.
U tom ljubavničkom zagrljaju suhozida i sunca jedino je ganga isplela dostojnu vjenčanu krunu. Tu se zatvara čarobni krug, zakletva za cijeli život. Tu oni stanu – čovik i ganga – naspram Boga. I ne znaš piva li čovik gangu ili ganga piva čovika. U plesu života nerazdvojno se drže za ruke. Trojstvo u svijetu prolaznosti: ganga, stina i čovik.
Ako, gango, ja zapivam tebe,
kad sam jadan, zaboravin sebe.
Zapivat će čovik i na čas odletjeti u njemu znane predjele između pisme i molitve. Boga će zamoliti da mu kratko pridrži teret života.
Njezina dubina je nesaglediva. U toj tmici nerazumljivoga oslikava se cijelo jedno vrijeme – svi snovi, strahovi i ljubavi, naša sudba ogoljena do istine. Kratka je kao jauk, boli kao vatra. U prsima se propinje i ne da ti maknuti dok traje njezin zov.
Gangaši dok pjevaju skamene se – nepomično stoje, zaustavljenih usta, očiju, ruku i trenutka. Tek po naboranom čelu možeš vidjeti tko piva, a tko priginje. Pravog gangaša ne može vidjeti svako oko, niti gangu može čuti svako uho. U tome leži njezina mistika, ali i njezino prokletstvo.
Volit ću te, gango, ne iz svoga izbora, nego zato što mi te Bog dodijeli rođenjem – što sam se rodio kao Hrvat na Dinari. Moje su žile i žile mojih djedova. Moje su žile, kao i žile naših stabala, isprepletene kamenom i gangom.
Ovim planinama i poljima odjekivat će ganga dok bude Hrvata. A kad gange ne bude, neće više biti ni Hrvatske. Tako ti je to, rode moj.
Ja ne pivam da me kogod čuje,
nego da mi srce ne tuguje.
Gango moja, volijo te ne bi
da se nisan rodijo u tebi.
Fra Stanko Vasilj, Chicago, početkom 1950. g.
NAŠOJ GANGI
Nitko te ne razumije osim nas.
A tko smo mi ne moramo nikome reći.
Lice je tvoje siromašno i grubo
ali je srce bogato i meko.
Gango, divlja i draga,
naših najdubljih dubina jeko,
mi se rađamo s tobom, s tobom ćemo
i u grob leći.
Gango, pjesmo naša nedopjevana,
riječi naša nedorečena,
bolu naš nepreboljeni,
naša bolna radosti, naša poezijo
i naš stidni Parnas
jer te nitko ne voli osim nas.
U tebi su naša stoljeća sakrita,
U tebi se svija grč svih poraza naših.
U tebi jecaju sve tuge naše,
U tebi se talasaju sve radosti naše.
U tebi je sva naša gorčina izlita.
U tebi je zbita sva mladost naših djevojaka,
U tebi se propinje sirova snaga naših momaka.
U tebi grešno šumore sve mračne noći naše,
U te su zakopane sve naše staje i dubrave.
U te su utkane sve nade, očaji i sve naše strave.
Neka nas preziru svi s tobom
i mi se ne stidimo svojih bolova,
svojih radosti i svojih uspona.
U tebi gango mi nosimo sebe
Ovakve kakve jesmo.
Kad nestane tebe i povijesti će jedne nestati.
Sve ostale pjesme cijenimo, a tebe samo volimo.
Gango, tugo sakrivena, nado pritajena,
Naša divlja ali draga i jedina pjesmo!