Riječ

Ivan Bekavac, za časopis "Matica"

Možda i ne bismo danas posebnu pozornost poklanjali gangi, kad se ne bi dalo vidjeti kako nas njezin stih, u vremenu kad je i hrvatski identitet izložen opasnostima, može povezati gotovo s pravremenom narodnog života i s najdubljim njegovim korijenima.

Da nije knjiga poput GANGE dr. Anđelka Mijatovića važan bi dio narodnog blaga možda potpuno propao. Tamo gdje je ganga nastala (iza Bijakove, između Cetine i Neretve, do Ivan planine i Kupreške visoravni na sjeveru) i, možda u drukčijoj formi, živjela od pamtivijeka, za nju nema mjesta jer su se životne okolnosti toliko promijenile.

Stipe Krce, ovaj tekst je objavljen u "Slobodnoj Dalmaciji" 30.12.2000.

Eto ti vraga: došli kavići, ode ganga

"Nije to zini i riči ka vol, gangu triba znat pivat"

Kako su dvostih vidjeli putopisac Alberto Fortis i pjevač Udo Jürgens, a kako njemačka policija

Kažu da nema kontinenta na ovoj "baloti" zemaljskoj na kojemu ganga nije zapjevana. Ovo pučko iskonsko pjevanje čudesne moći i nadasve jedinstveno u svijetu po svojemu glazbenom ustrojstvu, ima strogo omeđene prostore: Imotsku krajinu i, dakako, Hercegovinu. No, valja kazati kako su mnogi mišljenja da je ganga "donesena" u Hercegovinu upravo iz Imotske krajine, odmah nakon zaposjednuća ovih prostora od Austrije godine 1878. Možebitno je tomu tako jerbo i sama ganga o tome pjeva:

Gango moja, ko te izmislijo,
Škutur Mate, đava ga odnijo.

Petar Ujević učitelj je hrvatskog jezika u lovrećkoj Osnovnoj školi, 1996. godine napokon izdaje knjigu "Lovrećka ganga". Pošto mu je životni poziv bavljenje jezikom, kao ljubitelj narodne hrvatske riječi pitanje je bilo samo vremena kad će Petru sinuti ideja o skupljanju ganga, poslije i njenom ukoričenju. Mada knjiga nosi naslov "Lovrećka ganga" naići ćemo na gange koje se pjevaju i mnogo dalje čak i Imotske krajine, zato ovo vanredno djelo zaslužuje mjesto u kredenci svakog onog koga zanima i ganga, a i narodni izričaj.

Ovdje donosimo proslov Petra Ujevića, te još dva zanimljiva osvrta na ovu knjigu, prof. Ivana Juroša i gosp. Ivana Bekavca Basića.