Ganga - Neke osnovne značajke, vrjeme i prostor

Pjevno-glazbeni izraz ganga

Pjevno-glazbeni izraz ganga je duševno-duhovni proizvod pojedinaca ili određenih skupina, pa i lokalnih zajednica, što je utjecalo i pridonosilo da se odlikuje velikim mnoštvom napjeva jer svi oni, koji su pjevali i još uvijek pjevaju gangu, u nju su, u potpunoj slobodi izražavanja unosili (i unose), prirodno i instinktivno, po zamišljenim i zapamćenim tonovima, neke svoje duševno-fizičke osobine. Time napjev čine življim ili opuštenijim, tužnijim ili veselijim, blažim ili žešćim i slično, te često svom izrazu dodaju vlastite glazbeno-tonske nijanse.

Iako je ganga višeglasni način pjevanja, u nedostatku društva može je pjevati i pojedinac, samac, oponašajući naizmjenično prvo ulogu pjevača, a zatim ulogu gangača. U području gange svatko dobro i strogo razlikuje gangu od svakoga drugog načina pjevanja - "putničkoga",35 "brojkavice", "treskavice", "treje",36 džotavice",37 "rere",38 " ojkavice"39 i svih drugih mogućih načina pjevanja što se susreću na području Dinarskoga gorja i šire, gdje je uobičajena pentatonika slavensko-ilirsko-mediteranskog podrijetla.

Način pjevanja gange

Ganga je načelno dvopjev: jedan pjeva, a prate ga/gangaju jedan, dva ili više gangača ili gangaša odnosno pjeva jedna, a prati ju jedna, dvije ili više gangačica ili gangašica, ali svi u jedan glas. Koliki će biti broj gangača ili gangačica, ovisi o skupini koja pjeva, o glasovima svih koji sudjeluju u pjevanju, i slažu li se glasovno, a to posebno ovisi o samom glavnom pjevaču predvodniku, odnosno njegovim glasnicama; može li izdržati da ga prate jedan ili više glasova.40 Glas glavnoga pjevača treba neznatno nadvisivati glasove ostalih sudionika u pjevanju - gangača ili gangaša i predvoditi ih u tijeku pjevanja.

Pjevač predvodnik obično započinje pjesmu i predvodi ostale. On je glavni u pjevanju; vodi ga tako da usmjeri glasove u jedan glasovni tok. Ostali glasovi - gangači - prate "pivača" svojim neodređenim glasovima, odnosno poluglasovima sličnim vokalima slogova što ih izgovara pjevajući "pivač" predvodnik. Dok se za glavnog pjevača uvijek kaže da "piva" ili "vodi", za njegove pratitelje u pjevanju kaže se da "gangaju", "priginju" ili "prate".
Svaki napjev gange može se raščlaniti na početak - jednopjev i na glavni dio pjevanja - dvopjev ili višepjev. Već je fra Branko Marić upozorio da se ganga ne može zamisliti bez takozvanog inicija - početka. Pjesmu koju će pjevati započinje "pivač" ili netko od gangača. U narodu se taj pojam zove "započinjanje". Pjesma se "započinje" po potrebi; nema neke procedure ili nekoga krutog običaja, često se svi pjevači natječu tko će prvi započeti pjesmu. Ako pjesmu započinje glavni pjevač, da bi se malo odmorio, daje znak jednom od supjevača da preuzme "glas" riječju, kretnjom ili migom. Ako pjesmu započinje jedan od gangača, onda pjevanje preuzima glavni pjevač i "vodi" dalje. Ako se pjevači nisu dogovorili tko će biti "pivač", onda onaj koji je započeo pjevanje obično kaže, potiho, onomu za koga zna da najbolje pjeva, neka vodi pjevanje, to riječima: "Vodi!" ili "Uzmi!". Vremenski razmak između "započinjanja" i prihvaćanja pjevanja različit je i ovisno o raspoloženju samih pjevača, traje od jedne sekunde do jedne minute, a nekad i više. Onaj koji "započinje" gangu, po fiziološkom imperativu nesvjesno pročisti grlo i ovlaži ga, izdigne glavu i prsa da bi pluća primila što više zraka, a zatim iz glasnica kroz usta provali napjev obilježja gange koja se već pjeva. Kako izgleda inicij - početak i samo pjevanje gange, pokazat ću na načinu pjevanja bekijske gange koja se je počela pjevati oko Prvoga svjetskog rata: Gango moja, uvik sam te piva,/pivat ću te dok me bude živa!

Onaj koji započinje: Gaaangoo moooojaaa, uuvik saan tepiivaa...
Bivao sam svjedokom kad je i po deset gangača pratilo jednoga pjevača.
Onaj koji preuzimlje napjev: Gaaangoo mooooo...
Onaj koji vodi:..jaaaa uuuviksaaan tepiiiva.uuviksaan tepiiiva... 

Drugi dio pjesme također se pjeva kao i prvi ili se nastavlja pjevajući s prvim djelom i to kad se otpjeva:.. ..j'a, uvik sam te piva (...jaaaa uuuuvik saaam te piiiva.), nastavi se odmah pjevati: pivat ću te dok me bude živa (piiiivaat ćuu te doook me buuude žiivaa). Ako se čitava pjesma ne pjeva odjednom, onda je svaki stih zaseban niz riječi, ali s dijelom sadržaja pjesme. Kad se drugi dio pjesme pjeva posebno, onda on također ima svoj početak, kao i prvi dio. Zapravo u tom slučaju svaki se dio pjeva zasebno. Visina i brzina napjeva zavisi o fizičkoj mogućnosti samih pjevača, prije svega o njihovim plućima i glasnicama. U nekih pjevača vokali, odnosno slogovi, mogu biti kraći ili dulji; također i riječi pjesme mogu se pjevajući izgovarati neovisno jedna o drugoj ili vezujući se jedna uz drugu. Uspjeh svakoga pjevanja, pa tako i gange, ovisi o samim pjevačima, to jest kako će oni "izvesti" svoj napjev. Naveo sam primjer pjevanja bekijske gange, a isto tako svaki drugi napjev gange ima svoj početak i pjevanje.

Napjevi gange 

Iz dosadašnjega je prikaza vidljivo da je bilo i da još uvijek ima više napjeva, odnosno više vrsta gange.41 Dok su jedni nastajali, drugi su nestajali. Održale su se one gange koje su bile najpogodnije za pjevanje i koje su slušateljskom uhu bile najprikladnije i najmelodioznije. Svaki kraj imao je svoju gangu, svako selo svoju, pa čak su i zaseoci imali svoju, ovisno o mladeži koja je stvarala te napjeve. Sve su gange po svom napjevnom ustrojstvu slične. Tvorci tih napjeva obično su momci ili djevojke, a na njihovo spontano i prigodno stvaranje utjecale su već postojeće gange, mentalitet i raspoloženje pjevača, njihovo fiziološko ustrojstvo koje pridonosi stvaranju glasa, sposobnost stvaranja nijansi u napjevima, pa i sama pjesma sa svojim sadržajem koji pridonosi ukupnom dojmu napjeva.

Ako isti napjev pjevaju pjevači iz različitih sela, on se u uhu slušatelja doimlje drukčije. U tome je razlog što su nastajali i još uvijek postoje mnogi napjevi gange.42 Čini se da se je najduže očuvala ganga "okavica", u kojoj kroz glasove pratitelja - gangača ili gangaša - u uhu slušatelja dolazi do izražaja kao odjek vokal o. Po kazivanju onih koji su je pjevali, taj je napjev iz vremena početka gange, odnosno s kraja devetnaestoga ili iz početka dvadesetoga stoljeća. Nekako oko Prvoga svjetskog rata nastali su oni napjevi koji se danas nazivaju bekijska i nahijska ganga. Mnogi su napjevi iz toga vremena izumrli, zaboravili se. Nakon Drugoga svjetskoga rata mnogi su napjevi nastali u razdoblju otprilike od 1948. do 1950. godine. Svaki dernek i svaka svetkovina donosili su nove napjeve, nove gange. Podsjetit ćemo na neke napjeve gange s nazivima po pripadajućim područjima ili po pripadajućim selima, a spominju se u tekstovima korištenim u ovoj prigodi: bekijska, nahijska, belevarska, broćanska, posuška, imotska, ljubuška, brđanska (oko Širokog Brijega) i bosanska ganga po područjima; drinovačka, goranačka, lištička, gradačka, gorička, batinska, ružićka, rujanska, roškopoljska, rakićka, lovrećka, lipovačka, kočerinska, katunska, kreševska, ugljanska, ciska po pripadajućim selima, odnosno po načinu izvođenja: sicavica, brojanica, rastezavica itd.

Motivi i poruke gange sastavni dio napjeva

Važni čimbenici gange su njezini motivi i poruke obično izraženi kroz dvostihovne deseterce. U njima se svjedoči o svim pojavama, zbivanjima i mijenama s kojima se čovjek kao društveno biće susreće. Kao takvi izvori su višetisućljetnoga ljudskog iskustva, s obiljem opisa etnografskih pojmova prostora u kome su nastali, ali i kronika svakodnevnih zbivanja u kojima je, uz ona iz svakodnevnog života, od rođenja do smrti, sačuvana uspomena i na sva politička i društvena zbivanja XX. stoljeća, posebno na sudjelovanja i stradanja u ratovima, na iseljeništvo, tuđinu, na sve ono što je ostavilo traga u kolektivnom sjećanju hrvatskoga društva i šire. Velik je broj motiva na koje je sačuvana uspomena u tom usmenom stvaralaštvu.

Najomiljeniji motiv gange i njezine poruke je ljubav u svim svojim oblicima, ali, kao što je već rečeno, i sve drugo što je pratilo čovjeka s područja gange. Ganga je zapamtila i komentirala svaku bilo po čemu poznatiju djevojku, njezinu ljepotu, njezino ponašanje i sve čime je izazivala pozornost na sebe. Također, ali dosta manje, komentirala je i mladiće, momke. Sačuvala je uspomenu na naše bake i prabake, djedove i pradjedove, majke i očeve, sa svim njihovim značajkama, odlikama i slabostima, prikazala je odnose u obitelji, porodici i rodbini, odnose između momaka i djevojaka, udaju i svadbu, svako veselje, svaku radost, pa i svako stradanje, svakodnevne radove koji su obavljani u području gange, od kopanja i kosidbe do branja grma, odlazak u vojsku, ratovanja, odlazak u tuđinu, zatvorske patnje, ukratko - zabilježila je i opisala sve. Komentirala je sve društvene promjene i sva domaća i svjetska zbivanja, ovisno koliko je čovjek njezina područja čuo za njih i doznao o njima. Kao takva, ganga je, sa svojim nezamjenjivim i nenadoknadivim porukama, bila glavni medijski javni oblik izražavanja koji je zapravo prenosio, komentirao i kao posebna i svojevrsna usmena kronika opisivao sve što se je u svijetu gange pojavljivalo i događalo u životu onda još uvijek patrijarhalne zajednice, pa i šire, diljem hrvatske domovine i čitavoga svijeta. Te stihovane i u većini rimovane poruke ili sadržaje koji se izražavaju, iskazuju, pa i prepričavaju pjevajući, najobičniji su, najjednostavniji i najstvarniji oblici prikazivanja i opisivanja svega onoga što čovjeka prati i susreće u životu, bez obzira na pojmove i kategorije, od onoga najjednostavnijega, pa do najvažnijega što gangu čini nezamjenjivom i nenadoknadivom.

Podrijetlo naziva ganga

Nekolicina istraživača gange pozabavila se i njezinim nazivom i o tome su iznijeli različita mišljenja: 1941. godine u narodu koji je pjevao gangu smatralo se da taj naziv potječe od slogovagan... gan... gen... gin... gon... gun,43 od albanske riječi kang sa značenjem pjesma, veselje, zabava (fra Branko Marić 1941.),44 od glagola gangati (Cvjetko Rihtman 1951.)45 i da je „relikt ilirske muzičke kulture“ (C. Rihtman 1958.),46 da je u vezi s albanskom riječju kanga, kenga sa značenjem ganga (Zef Mirdita 1976.),47 gan... gan... ga... ga... (Ivan Glibotić 1978.),48 odnosno od slogova „gun, gun, gun ili gan, gan, gan ‘ koje izgovaraju pratitelji glavnoga pjevača (Mijo Milas 1981.),49 odnosno od albansko-ilirske riječi kang (Milan Nosić 2000.),50 od latinske riječi kantus koja je iz antike kroz ilirski jezik i kulturu dospjela do nas (akademik Aleksandar Stipčević 2003.),51 da bi mogla biti od njemačkoga izraza Gesang, sa značenjem pjesma, pjevanje, koji je u naše područje došla u vrijeme kada su Hrvati bili pod suverenitetom i utjecajem Karolinga u IX. stoljeću (muzikolog dr. sc. Miho Demović).52

Jedna od najnovijih teza o nazivu ganga je mišljenje filologa Vojmira Vinje da je naziv ganga došao od talijansko-američko-engleskoga izraza gang sa značenjem skupina, družba, koja je bila u uporabi u lučkih radnika i u hrvatsko jezično područje najvjerojatnije je ušla iz tršćanskoga zaljeva. Taj je izraz zabilježen na Korčuli i na Visu sa značenjem veselo društvo, pijanka, provod, a glagol gangat na Korčuli i gangat na Visu zabilježen je u značenju lumpati, provoditi se.53 U trogirskom području u upotrebi su izrazi ganga u značenju načina pjevanja, ganga sa značenjem zabave i veselice te gangat sa značenjem zabavljati se.54 Jezikoslovac Alemko Gluhak iznosi da je razvoj toga značenja išao: „veselo društvo" > „društvo koje veselo pjeva“ > „ono što društvo pjeva“> „posebna vrsta pjesme".55 Ako imamo na umu da je izraz ganga kao ime za određeni napjev prvi put zabilježen 1934. u Hercegovini, jasno je da nema veze s ilirsko-albanskim odnosno latinskim izrazima koji su u području gange u upotrebi već oko dvije tisuće godina i za mene, autora ovoga teksta, mišljenja jezikoslovaca Vinje i Gluhaka o podrijetlu naziva ganga jedina su prihvatljiva kao odgovor na to pitanje.

Prihvaćajući prikazano mišljenje nameće nam se pitanje kako je naziv ganga došao u područje u kome se pjeva. Još od druge polovine XIX. stoljeća, a možda i prije, pučanstvo iz Zabiokovlja odlazilo je na sezonske radove od proljeća do jeseni u Primorje i na otoke, ali i u drugim prigodama, a iz tih područja u obrnutom smjeru dolazili su također pojedinci po raznim poslovima i u raznim službama (u prosvjeti, upravi, oružništvu i slično) pa se tako i naziv ganga, kao i mnogi nazivi prije i poslije, iz jadranskoga područja proširio u Zabiokovlje, odnosno u područje gange, gdje je taj pjevno-glazbeni pojam bio u upotrebi ili se još uvijek njeguje kao pjevno-glazbeni izraz. Za razliku od svih dotadašnjih tradicionalnih oblika pjevanja u Zabiokovlju, to skupno i višeglasno pjevanje doista glasno i bučno pa je po uzoru na slično izražavanje veselja u jadranskom području, nazvano gangom. Ta je veza s podrijetlom imena gange vjerojatno i pridonijela mišljenju da je ganga iz Dalmacije došla u Hercegovinu.56

Vrijeme nastanka gange

Dok je Cvjetko Rihtman 1951. objavio mišljenje „seljaka“ da je ganga postojala u vrijeme austro-ugarskog zaposjednuća BiH, dakle 1878.,57 većina onih koji su se bavili vremenom nastanka gange - Marić,58 Milas,59 Buble60 - opravdano su tvrdili, na osnovi spoznaja svoga vremena, da se je to pjevanje pojavilo oko 1900. Mišljenje Petra Oreča da se ganga počela pjevati oko 1890. u Gracu i Batinu kraj Posušja61 i fra Ivana Glibotića da je ganga nastala oko 1910. u Imotskoj krajini62 nisu u nekoj velikoj suprotnosti s mišljenjem koje zastupaju Marić, Milas i Buble. Da je pjevno-glazbeni pojam ganga nastao oko početka dvadesetoga stoljeća, dakle oko 1900., podupiru i svjedočenja koja sam zabilježio 1973. godine od nekih starijih osoba o vremenu nastanka gange. Po izjavi Šime Mlinarević, r. Leko g. 1872., stare 101 godinu, iz Tihaljine, kad se je s 22 godine udala o Svetoj Kati g. 1894. "jošgange tada nije bilo. Stari nisu znali lipopivatgange. Nakon udaje lipo sepivalo, sto pisama izvodilo se." Po izjavi Joze Primorac r. Leko g. 1883., iz Tihaljine, gangu se počelo pjevati "nekako" kad se ona "počela curit". Po izjavi Ruže Mijatović r. Leko g. 1894., iz Tihaljine, gangu se počelo pjevati "kadseprivrnula ona vlast" tj. iza I. svjetskog rata. Petar Primorac r. 1895., iz Tihaljine, imao je oko 15 godina kad se gangu počelo pjevati. Anđa Kolak r. Tica g. 1889. u Ledincu, iz Tihaljine, rekla je da je prije svjetskoga rata "pivala se jedna ganga, a sad (tj. g. 1973.) na sto oluka". Po Jerki Mariću, r. 1903. u Posušju, "ganga se uvik pivala". Kad se Martin Vlašić iz Sovića, r. g. 1907., zamomčio, dakle nakon I. svjetskog rata, "gangu se je najviše pivalo".63

Iako po svom pjevno-glazbenom ustroju pripada vrlo starom, više- tisućljetnom tonskom sustavu pentatonici - petoglasju, na kojoj se zasniva glazba svih starih naroda Istoka i Zapada, od Kine, Japana, Burme i Sijama do Europe, Afrike i Amerike, ganga je kao glazbeno-pjevno stvaralaštvo sela relativno mlada, nastala je tek otprilike nešto prije jednoga stoljeća, oko g. 1900 kada je, svakako, mladež otkrila da se može pjevati i na drugi način tako da je svaki pojedinac mogao više doći do izražaja nego pri tadašnjem tradicionalnom pjevanju, a svakodnevni život (čuvanje stoke, razni poljski radovi i pojačano druženje mladih po selima, poljima i u planinama) i porast pučanstva pridonosili su tom novom načinu pjevanja.

Kao agresivniji i mladeži zanimljiviji oblik pjevanja od tradicionalnih pjevanja, ganga se širila u druga područja. Najčešće se mogla čuti ljeti kad bi mladež pratila stoku na ispašu u planine, pri seobama i uobičajenim druženjima mladih. Taj pjevno-glazbeni oblik izražavanja najviše je došao do izražaja, razvijao se i bio u upotrebi oko g. 1950., dok su, bez obzira na ratne strahote i teške posljedice i društvene promjene, naše selo i pučanstvo u području gange, još uvijek živjelo sa svojom tradicijom, a svaki novi naraštaj tom obliku pjevanja davao je nova ostvarenja.

Područje na kome se pjeva ganga

U vrijeme svoga uspona ganga je pjevana u prostoru od Gornjih Poljica i Cetine, od Biokova i gorja što dijeli jugoistočnu Hercegovinu od mora do livanjskoga kraja, Kupreške visoravni, Uskoplja, Ivan-planine, do Nevesinja i Popova, Kalinovika i Foče iza Neretve.64 Osim u naznačenom prostoru, ganga je pjevana i u vrgorskoj općini u selima Stiljima, Orahu i Prapatnici; u omiškoj općini, osim u selima Gornjih Poljica, pjeva se još u selima Katunima, Kreševu, Šestanovcu, Žeževici i Novim Selima te u Ugljanima i nekim zaseocima koji upravno pripadaju gradu Trilju.65 Uglavnom, gangu je pjevalo hrvatsko seosko pučanstvo, ali i manjinsko seosko muslimansko i srpsko pučanstvo u navedenom području.66 Općim odlaskom ljudi na rad u tuđinu i mladih u gradove, radi školovanja i zapošljavanja, 1960-ih i 1970-ih godina počelo je izumiranje tradicionalnoga seoskog života i gange, ali i svakoga tradicionalnog pjevanja.

Zaključak

Zaključno se može naglasiti da je ganga bila isključivo pjevanje sela i da je nastala u posebnim povijesno-društvenim i prostornim uvjetima. Danas je svugdje gdje žive oni koji njeguju njezinu baštinu.67 Njezino je interesno područje vrlo široko, sveopće, iscrpno, svestrano i raznovrsno. Ona je kao pjevno-glazbeni pojam i usmeno stvaralaštvo zabilježila svaku pojavu i svako zbivanje u društvu i području gdje živi, od najobičnijega i najbanalnijega do najznatnijega, opjevala je mnoga mjesta i mnoge osobe. Kao usmena kronika sačuvala je od zaborava prošlost ljudi i prošlost društvene zajednice. Svjedoči ljudskim patnjama i nevoljama, o željama, htijenjima, srtajima i posrtajima, uspjesima i padovima, te nam prenijela mnoge etnološke i etnografske pojmove mnogu šalu popraćenu humorom, ironijom i sarkazmom. Upravo ta njezina svestranost i obuhvatnost, iako se radi o glazbenom izričaju i poeziji, učinila ju je čuvaricom životnoga iskustva i životne filozofije pučanstva u njezinu području. U zlatno doba svoga života, sve dok 1960-ih i 1970-ih godina selo nije opustjelo, gangu se je pjevalo i danju i noću, u svako doba i u svakoj prigodi, u kući i izvan kuće, pri putovanju, pri odlasku na njivu i u šumu, pri čuvanju stoke, pri radu i odmoru, u gangi se natjecalo, kroz pjevanje gange se razgovaralo i dogovaralo, prigovaralo i odgovaralo, hvalilo i ogovaralo. Jednom riječju, kao što danas u svako doba dana i noći i na svakom koraku imamo prilike preko elektroničkih medija slušati najsuvremenije pjevno-glazbene izraze, tako se je u navedeno vrijeme pjevalo i slušalo deseterački napjev gangu.

Ganga je, bez obzira na to koliko je po svom tonskom ustrojstvu gruba i "divlja", u starijega pučanstva na području gdje se pjeva omiljenija od svih drugih načina pjevanja. U svojim karakterističnim dvostisima ocrtava sva područja ljudskoga života i djelovanja do te mjere da prerasta u kroniku svoga vremena i područja. Sociološke promjene, koje su se dogodile u području gdje je ganga nastala i ostala, te zbivanja, koja su prouzročila odlazak mladih iz toga kraja, učinila su da je ganga na području gdje je nastala danas gotovo nestala, ali ona nastavlja i dalje živjeti gdje god živi pučanstvo iz njezina zavičaja. Danas je ona, na selu, može se sa sigurnošću reći, gotovo izumrla na selu. Ondje gdje je nekada ganga bila glavni pjevni oblik izražavanja, promijenio se je način života i nju su potisnuli novi uvjeti življenja i glazbenoga izražavanja. U njezinoj postojbini nametnuli su se drugi agresivniji i mladeži zanimljiviji glazbeno-pjevni oblici. Ipak, pjevni oblik gange danas živi i susreće se i u svim urbanim sredinama diljem svijeta, gdje god žive odseljenici iz njezina nekadašnjeg područja. Naravno, i tamo nestaje kao što nestaju oni koji su je donijeli sa sobom.
Potrebno je naglasiti, iako je većina tog oblika duhovno-kulturnog izražavanja i tog našeg usmeno-književnog stvaralaštva ostala nezabilježena i propala jednom zauvijek, ipak i onaj manji, sačuvani, zapisani njegov dio svjedoči o velikom i neprocjenjivom bogatstvu jednog kulturno-književnog stvaralaštva naših predaka pa i nas samih, koji smo u svemu tomu sudjelovali ili još uvijek sudjelujemo. Ona je i dalje, kao glazbeni i etnografski pojam, svakako, na prostoru na kojem je nastala i u dušama onih koji su potekli iz njezina okrilja još uvijek najmiliji pjev i najprihvatljivija poruka.

Objašnjenja

1 Hercegovačka ganga, Napredak (godišnjak), XXIII./1934., str. 105. - 107.

2 Pentatonika u bosansko-hercegovačkoj pučkoj muzici, Sv. Cecilija, XXX./1938., sv. 2., str. 37. - 39.; sv. 3., str. 73. - 76.; sv. 4., str. 114. i 115.

3 Iz područja gange, Napredak (godišnjak), XXXI./1941., str. 41. - 46.

4 Život i običaji u Imockoj krajini, priredila dr. Vesna Čulinović Konstatinović, izd. Matica hrvatska - Ogranak Imotski i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Splitu, Imotski, 1993., str. 315. i 316.

5 Junačke narodne pjesme iz Imotske krajine. Skupio o. fra Silvestar Kutleša franjevac u Imotskome, Šibenik, 1939., str. 3. - 4.

6 Polifoni oblici u narodnoj muzici Bosne i Hercegovine, Bilten Instituta za proučavanje folklora u Sarajevu, 1951., str. 7. - 20.

7 O ilirskom porijeklu polifonih oblika narodne muzike Bosne i Hercegovine, Rad kongresa folklorista Jugoslavije na Bjelašnici 1955. i u Puli 1952., Zagreb, 1958., str. 99. - 104.

8 Enciklopedija Jugoslavije, sv. 6., Makalj-Put, str. 227., Zagreb, 1958. i Muzička enciklopedija, sv. 1., A-J, izd. Leksikografski

zavod, Zagreb, 1958., str. 520.; II. izd. 1977., str. 651.

9 Narodna muzička tradicija lištičkog područja, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevu, 1970., str. 363. - 417.

10 Ganga. Pismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa, sabrao i priredio Anđelko Mijatović, Naša ognjišta, Knjižnica Naših ognjišta, knj. 4., Duvno, 1973.; II. prošireno izdanje, knj. 152., Toislavgrad, 2004.

11 Narodna poezija u Drežnici kod Mostara, posebni otisak iz Glasnika Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Etnologija, Nova serija, sv. 37., Sarajevo, 1982.

12 Knjiga o Ilirima - Aleksandar Stipčević, "Iliri", izd. Školska knjiga, Zagreb, 1974., Republika, XXXII./1976., br. 6, str. 708. - 719.

13 Naše ojkanje i ganganje, Imotska krajina, 15. rujna 1978., str. 9.

14 Ganga - kao oblik usmenog izražavanja, Put, povremeno glasilo Bogoslovije u Splitu, II./1979., br. 2, str. 31. - 35.

15 Reski i trpki„Orfej" gange, Nedjeljna Dalmacija, br. 446, 25. studenoga 1979., str. 9. - 11.

16 Fascinacija gange. Specifičan muzički izraz u našoj tradiciji, Odjek, XXXIII./1980., br. 15 - 16, str. 23., intervju.

17 Asan-aginičin zavičaj. Povijesno-kulturni kontekst narodne balade, izd. Imotska krajina (glasilo), Imotski, 1981., str. 23. - 25.

18 Ganga je kulturna baština, Imotska krajina, Imotski, 15. prosinca 1989., str. 5.

19 Rera-ganga, Sveta baština, mjesečnik, srpanj/kolovoz 1987., Duvno, str. 16. i 17.

20 Gangam gangu, Jeka s hercegovačkog krša, izd. Kršćanska sadašnjost/Sveta baština, Zagreb/Duvno, 1988., str. 55. - 60.

21 Ganga u kontekstu svekolike, autohtone folklorne glazbe Dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine, Imotski zbornik 1, izd. Matica hrvatska, ogranak Imotski, Imotski, 1992., str. 143. - 164.

22 Ganga - narodno pjevanje, Hercegovina, Mostar, 1995., br. 9, str. 179. - 190.

23 Katuni drevno naselje viš' Cetine. Mjestopisni i ljetopisni podaci, izd. Školske novine, Zagreb, 1996., str. 41. - 52.

24 Krvava bjelopoljska poljana, vlastita naklada, Mostar, 1996., str. 32. - 33.

25 Rasno - Dužice, izd. Matice hrvatske ogranak Široki Brijeg i Rimokatolički župni ured Rasno, Rasno - Dužice, 1999., str. 276. - 278.

26 Podrijetlo riječi ganga, Motrišta, izd. Matica Hrvatska, Mostar, 2000., br. 18, str. 85. - 90.

27 Telefonski razgovorao 6. travnja 2003.

28 Telefonski razgovarao 6. travnja 2003.

29 Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku, knj. I. A-H, izd. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - Školska knjiga, Zagreb, 1998., str. 169.

30 Jadranske etimologije, Hrvatsko slovo, br. 189, Zagreb, 4. prosinca 1998., str. 6.; razgovarali 24. rujna 2003.

31 N. dj., sv. 1., A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 373.

32 N. dj., Zagreb, 1977., str. 105.

33 N. dj., izd. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1996., str. 295.

34 Taj prastari stih deseterac, Matica, mjesečna revija za hrvatske zajednice u svijetu, 54/2004., br. 11, str. 50. - 52.

35 Putničko pjevanje vrlo je staro pjevanje. Poznaju ga samo stariji ljudi, a rijetko mlađi. Pjeva se u zapadnoj Hercegovini i Imotskoj krajini. Pjeva li se u drugim područjima nisam mogao utvrditi. Taj napjev započinje i pjeva pojedinac, djelomično izgovarajući riječi po napjevu ili pak ispuštajući poluglasove, što sve skupa tvori melodiju. To pjevanje u isti mah mogu pjevati dva ili više pjevača, ali se obično pjeva tako da prvo pjeva jedan, a kad prvi pjevač završava pjevanje, preuzimlje drugi i nastavljaju tako redom i ostali. U pjevanju se, dakle, može izmjenjivati više pjevača. Pjesme toga pjevanja obično su jednostihovne: Di li bismo, di li ostanismo?, Pivni malo, pivalo se samo!, Lezi s njom pod kabanicom! I sl. Prvi pjevač prepušta pjesmu drugom pjevajući: Pivni, brajko moj! Ili: Deder, brajko moj! I sl. To pjevanje prikladno je za putovanje, i to osobito na konjima; odatle mu i naziv. Ovako ga je opisao g. 1936. poznati etnograf s područja gange fra Silvestar Kutleša (1876.-1943.): "Jedan počme:'Deder druže da ga zapivamo!' i slidi glasom jednakim ojojojojoj! Drugi privati samo ojojojojojoj i ustresa. Kad oba sjedine glasove, prvi ustavi. Drugi produlji još malo i izazove prvoga sve pivajući: 'Da pivamo, da se veselimo, sve u slavu Boga velikoga!' itd. sve se izminjuju i pozivaju." ( Fra Silvestar Kutleša, Život i običaji u Imotskoj krajini, priredila dr. Vesna Čulinović-Konstantinović, izd. Ogranak Matice hrvatske u Imotskom, Etnografsko izdanje, sv. 1., Imotski, 1993., str. 315. i 316.).

36 Brojkavica, treskavica, treja po izgovoru riječi u pjevanju čine neku vrstu prijelaza između putničkoga pjevanja i gange. Sam način pjevanja najbolje se vidi iz naziva nastalih u skladu s načinom izvođenja napjeva. Svi ti napjevi smatraju se starijim pjevanjima i pjevali su se obično u svatovima, o božićnim i uskrsnim blagdanima ili u prigodi nekih drugih slavlja.

37 Džotavica je skupni način pjevanja u kojem obično sudjeluje više pjevača. Toga pjevanja ima nekoliko vrsta, a razlikuju se u napjevima. Svi napjevi imaju svoj početak - inicij. To se pjevanje izvodi na slijedeći način: U Višnicii, u Višniciii, di je guusta gora (inicij) U Višnici, u Višnici dii je guusta gooora, uu Viišniicii dii je guusta goora...

Drugi dio te pjesme - tu je braću zaticala zora! - pjeva se jednako kao i prvi ili se pjeva zajedno s prvim dijelom, ali se onda prvi dio ne ponavlja. U pjevanju tih napjeva stvaraju se novi napjevi tako što se u sredinu prvoga stiha ubacuju pojedine riječi, na primjer: Mala moja, tange lange, sve ti lake noći, ja baraba, tange lange, kasno ću ti doći.

Uz već navedeni primjer - tange lange, ima još nekoliko nizova riječi koje se u prigodi pjevanja umeću u sredinu ili na kraju stiha, na primjer: Vinova lozica, a šareno grožđe, koga moje srce voli toga nema ovđe; Igraj društvo dvoje, troje - perje pleme, moje pleme ege ge moga gazde ece ce, troj bijeloj rumenoj; Sitan kamen ne ljuljaj se, moj dragane, ne uzdaj se, ne ću ti ja, već da bude sudbina, itd. Svaki umetak ili dodatak stvara novu melodiju.

38 Rera, s dominirajućim izgovorom sloga re, je način pjevanja po svojem glazbenom ustrojstvu vrlo slična gangi. Pjeva se u Dalmaciji, otprilike u području između rijeka Cetine i Krke. Svakako, i ona je kao pjevni oblik nastala u uvjetima kao i ganga, ali je svojom posebnošću izborila svoje mjesto i ime kao što su se prvi napjevi gange nazivali okavica i ekavica, jer su glasovi vokala o i e dominirali napjevom.

39 Ojkavica ili ojkanje je način pjevanja uobičajen u zapadnoj Bosni (od srednjeg toka Vrbasa do Une), u sjevernoj Dalmaciji, u sjevernoj Hercegovini, u srednjoj i istočnoj Bosni.

40 215

41 U početku godine 1973. tvrdila su mi dva momka iz Sovića - Ferdo Vlašić (1946.-1983.) i Stipe Jelić (rođ. 1947.) - da znaju pjevati pedeset i dva načina pjevanja gange.

42 Rasprostranjenost i osebujnost gange vrlo je zanimljivo prikazao Jozo Balić u crtici "Postojbinom gange": "...Vanka nas (Cista Velika - o. a.) dočekaše hladni nalet bure i posljednji akordi gange 'je li Cista di je nekad bila, što dopirahu iz jedne od onih ulica skrivenih tamom i suhozidinama. Još malo, kad vrh Vitrenika umre u nestajućem crvenilu zalaska dana, sunut će iz tih Kegeljovih, Mandarića, Burazinovih ulica, skupine momaka sildžija i silazeći na cestu javit će se na progonima kratkom gangom odlaska i otpozdrava. A ta njihova ganga nije umiljato katunsko ojkanje, što cure znade izmamiti na solare ni nabusito kreševsko pjevanje na dušak, kao ni tako brza i jecajuća ugljanska ganga s primjesama sinjske rere. To je ona po

Krajini poznata ciska ganga, silovita i muška, što je čovjek najupečatljivije ponese iz jedne od tih četvrtastih kamenih kuća pri cesti, gdje poneka skupina sildžija listi bukaru za bukarom crnog vina reskog okusa, odlučna da te subotnje večeri, večeri od sila ne dere uzalud opanke preko ciske i katunske juti.

Kad vrijeme postane neizdržljivo neprolazno, nešto stane u zraku, a bukara bukaru počne smjenjivati u suludom ritmu, javit će se iznenada gangom, riknut će neka okoprčna momčina 'krvi moja pasi te popili'. Šutljivi mrki pratioci zagangat će dugim punim glasovima, složno ojkajući pri prelomima. Prozorska stakla javit će se slabim treskom, zadrhtat će plamen svijeće, a ganga će pjevače i slušatelje na časak iznijeti na pradjedovske megdane, krv će silovito navrijeti u slijepe oči, vranim konjima suknut će modrikasti plamen iz nozdrva, zaigrat će u propnju zečki kad se uzengije krvnički zabodu u porebricu, pripašaju poleti ruka za drškom karikaša. S posljednjim akordima gange 'ako bi te dušmani prolili', poslanim zadnjom snagom glasnika, krv se polako vraća u tokove kao rijeka u korito nakon poplave.

Tada već sildžije stižu na odredišta. Neki krasom dolje, prema Balića docu, što mami daljinom, djevojkama i skrivenošću, neki hajdučkom oputinom padinom crnograbovinom obraslog Vitrenika prema kreševskim zaseocima, skrivenim u suhozidinama gomilama iskrčenog kamenja sovure, neki ravno cestom istoku Crljivice sa sedam bunara za Provo i Lovreć, neki k zapadu prema Biorinama, Budimirima i Ugljanima. A neki za dešpet nadošloj buri bosanki prema Dobranjima i Svibu, preko ogoljelih posljednjih obronaka Kamešnice. U zoru, kad se zakrvavi bilo Sidoče, kad se pijetli jave po drugi put nadmećući se u kukurijeku, a ogladnjelo goveče zabrenca bronzom prebirući ogrizine, vraćajući se sneni sa sila, zastat će sildžije časkom na progonima, smotati posljednji cigar škije i ispod glasa javiti se otegnutom gangom povratka 'i sinoć sam moja željo živa'. Promukle glasove umornih pjevača primit će tišina objeručke, ojačat ih i poslati prema zaseocima. Poneka djevojka još u prvom snu izdignut će se za trenutak na laktove i oslušnuti posljednje akorde 'uzdisao preko rosnih njiva" (Imotska krajina, I./1970., br. 10, str. 6.).

43 Iz područja gange, n. dj.

44 Iz područja gange, n. dj.

45 Polifoni oblici u narodnoj muzici Bosne i Hercegovine, n. dj.

46 O ilirskom porijeklu polifonih oblika narodne muzike Bosne i Hercegovine, n. dj.

47 Knjiga o Ilirima, n. dj.

48 Naše ojkanje i ganganje, n. dj.

49 Asan-aginičin zavičaj, n. dj.

50 Podrijetlo riječi ganga, n. dj.

51 Vidjeti bilj. 27.

52 Vidjeti bilj. 28.

53 Jadranske etimologije, n. dj.

54 Geić, Duško - Slade Šilović, Mirko, Rječnik trogirskog čakavskog govora, izd. Muzej grada Trogira, Trogir, 1994.

55 Ganga. II. prošireno izdanje, n. dj., str. 9. - 38.

56 Anđelko Mijatović, n. dj., str. 26. - 27.

57 Polifoni oblici u narodnoj muzici Bosne i Hercegovine, n. dj.

58 Hercegovačka ganga, n. dj.

59 Asan-agičin zavičaj, n. dj., str. 23.

60 Ganga u kontekstu.

61 N. dj.

62 Naše ojkanje i ganganje, n. dj.

63 Anđelko Mijatović, Ganga, II. izd., n. dj., str. 228.

64 Može se zaključiti da se je ganga aktivno pjevala na području gdje je živjelo oko 350-400.000 pučanstva.

65 Zapravo, granice gange ne mogu se utvrditi bez ispitivanja na terenu.

66 Ganga, n. dj., str. 29.

67 U gradskim sredinama diljem svijeta gangu pjevaju doseljenici s područja gange, ali s vremenom i u tim sredinama iščezava. 8. GODIŠNJAK 222