Put po Dalmaciji

Preveo sam na talijanski nekoliko morlačkih junačkih pjesama, a jednu od njih, koja mi se čini da je u isto vrijeme dobro sročena i zanimljiva, dodat ću ovomu svome dugom pripovijedanju. Ne bih želio uspoređivati ih s pjesmama slavnoga škotskoga barda, što ih je plemenitost vašega duha darovala Italiji u najpotpunijem obliku, davši da se ponovo objave u prijevodu veleštovanoga opata Cesarottija; ali se nadam da će istančanost vašeg ukusa naći u njima drugu vrstu valjanosti koja podsjeća na jednostavnost homerskih vremena, a odnosi se na običaje ovog naroda. Ilirski tekst što ćete ga naći poslije moga prijevoda omogućit će vam da prosudite koliko bi bio zgodan da posluzi za glazbu i pjesništvo ovaj veoma zvučan i skladan jezik koji su gotovo posve zapustili čak i obrazovani narodi koji njime govore. Ovidije dok je živio medu Slavenima na Crnome moru, udostojao se pokazati svoj pjesnički dar pišući stihove na njihovu jeziku, te je za njih dobio hvale i pljesak tih divljaka, premda se poslije, kada ga je obuzeo rimski ponos, sramio što je oskvrnuo latinski metar. Grad Dubrovnik dao je mnoge vrsne pjesnike pa i pjesnikinje ilirskoga jezika, među kojima je najslavniji Ivan Gundulić. Ni drugi primorski i otočni gradovi Dalmacije nisu njima oskudijevali, ali prečesti talijanizmi što su se uvukli u njihova narječja mnogo su promijenili starinsku jednostavnost toga jezika. Njegovi poznavatelji (s najučenijim od njih, a to je arhidakon Matej Sović iz Osora, vodio sam veoma duge rasprave o ovoj pojedinosti) nalaze da je morlački govor jednako tako barbarski i prepun tuđih riječi i izraza. U svakom slučaju, bosanski, kojim govore Morlaci u unutrašnjosti, mojem je uhu skladniji nego ilirski u Primorju; ovo ne smiju uzeti za zlo primorski Dalmatinci, jer moje je uho daleko od roga da bi polagalo pravo na to da upućeno presuđuje u ovakvoj stvari. Ali vratimo se pjesmama.

Putujući po pustim planinama, Morlak pjeva, posebno noću, o starim djelima slavenskih velikaša i kraljeva ili o kakvu tragičnom događaju. Ako se dogodi da po bilu susjednoga brijega stupa drugi putnik, on ponavlja stih što ga onaj prvi zapjeva i to se naizmjenično pjevanje nastavlja sve dok udaljenost ne razdvoji ta dva glasa. Dugačak usklik, to jest jedno oh! barbarski izvijeno, uvijek prethodi stihu; riječi od kojih je sastavljen stih izgovaraju se brzo, gotovo bez ikakva izvijanja glasom, koje se zatim u cijelosti čuva za posljednji slog i završava se produženim usklikom u obliku treperenja što se podiže s izdisajem. Pjesništvo među Morlacima još nije posve zgaslo niti se svelo na prepjevavanje starinskih stvari. Ima još mnogo pjevača koji, pošto otpjevaju nešto starinsko uz pratnju gusala, to zaključe nekolikim stihovima što ih bez pripreme slože u čast ugledne osobe zbog koje su se prihvatili pjevanja. Nade se mnogo Morlaka koji pjevaju bez pripreme od početka do kraja, uvijek uz pratnju gusala; ne manjka ni pisana pjesništva kada se stvore prilike da se sačuva uspomena na neki dogadaj. Svirale i pastirske diple od nekoliko trski i mijeha, u koje sviraju puhanjem potpomažući se stiskanjem ruku pod kojima drže mijeh, također su seljačka glazbala veoma raširena po Morlačkoj.

Tradicionalne pjesme veoma mnogo pridonose održavanju starinskih običaja; stoga njihove igre i plesovi, kao i obredi, potječu iz najdavnijih vremena. Gotovo sve igre sastoje se od iskušavanja snage i vještine, kao što je natjecanje tko više preskače, tko brže trči, tko dalje baca velik kamen što se s teškom mukom podiže sa zemlje. Uz pjevanje pjesama i svirku mijeha koji je sličan onome što ga okolo nose medvjedari, Morlaci izvode svoj najdraži ples koji se zove kolo ili krug što se poslije izvrgne u skoci gori, to jest salti alti. Svi plesači, muškarci i žene, uhvativši se za ruke, načine krug i počnu sporo kružiti njišući se uz grube i jednolične zvuke glazbala u koje svira znalac toga posla. Krug mijenja oblike i postaje čas elipsa, čas četvorina, u razmjeru sa živošću plesa, a naposljetku se prometne u pretjerano visoke skokove, koje izvode i žene, s potpunim preokretanjem tijela i odjeće. Nevjerojatan je zanos što ga Morlaci gaje prema tom divljem plesu. Povedu ga često unatoč tome što su umorni od posla ili duga puta i slabo nahranjeni, a uz male prekide znaju provesti po nekoliko sati u tako žestoku poigravanju.