Izkonoslovlje riči Ganga

Gánga, dvoglasno pučko pivanje tisnih intervala, u kojem jedan glas (pȉvāč) piva riči deseteračkoga dvostiha, a drugi glas (gàngāš ili unison od više glasova – gangáši) prati pivača prigínjajūći1, osim što je osebujno i jedinstveno pivanje, ona je i zagonetna, kako s obzirom na vrime i misto nastanka, tako i s obzirom na podritlo same riči. Dok se u odnedavnim objavcima iztraživači uglavnom slažu da je ganga nastala krajem 19. st. na području Bekije i Imotskoga, zorbe o postanju same riči sveudilj su međusobno udaljene, a nieke su od njih i egzotične.

 

Neobično je da se ganga prvi put spominje tek 1934. godine (BM1), četrdesetak godina nakon nastanka; još je čudnije da je upravo tih godina opisana cilina života i običaja Imotske krajine, uključujući pisme i pivanja, ali se rič ganga uobće ne spominje (SK1), iako je u to vrime, barem što se Zapadne Hercegovine tiče, bila najrazširenije pivanje kako omladine tako i starijih.

Dosada je ponuđeno šest pridpostavka oko izkonoslovlja riči ganga:

1. alb. kang (këngë) »pisma« (MB2, Zef Mirdita (alb. povistničar)2, MN);

2. lat. cano, canere > cantus, cantio i canticum (»kantik«) > rum. cântic »pivanje uz zibku« i alb. këngë (mn. këngëra) »pivanje, pisma, himna« (uz cánticu > *cancu > (te uz -nk- > -ng-) kanga > ganga (VP);

3. eng. gang > tal. ganga (također i ghènga) »combriccola, cricca; brigata; squadra« > gânga »grupna, zajednička veselica« (DK, AP, DG = gânga »veselje, pijanka, zabava, smijeh, skup, društvo« (AR) ≈ goangi ž mn (Krk) > gánga »1. desete-rački dvostih na koji se piva 2. određena pisma 3. napiv te određene pisme« > gangati (Alemko Gluhak3, AM, HJP);

4. zvukosročje: gan, gan .. > (poimeničenjem) gánga > gángati ili gángati > gánga (MB1, CR, IG, Mijo Milas, ZM, PO?, SL);

5. stiran. gatha »pisma«, indoved. gangha »pisma« (MĆ, IB);

6. nim. Gesang »pisma«, iz doba Karolinga (9. st.) (Dr. Miho Demović4).

Budući da su sve gori navedene zorbe podrobno obrađene uz obiljno knjigopisje u SL, ovdi će se samo ukratko izniti težkoće s kojima se svaka od njih mora suočiti, a one pod 5. i 6. ne će se razmatrati jer su jezikoslovno, povistno i zemljopisno posvemno neutemeljene.

Prve se dvi tvrdnje mogu promatrati zajedno jer obi imaju latinski prapočetak cano/canere, neovisno o tome je li ganga posuđena iz albanskog ili je dalmatsko-romanski priežitak. Mišljenje o albanskome postanju temelji se na značenjskoj i glasovnoj sličnosti riči këngë (*kanga) i ganga i virojatnosti glasovnih promina iz kojih proizlazi *kanga > ganga; drugi bi nosivi stup ove zorbe bila činjenica da na Krku postoji rič goanga »kanat, pjevanje, veselica, himna« (VP, 235.). Ako je lat. cano, dotično canticum, ušlo u ilirske govore, te ga usvojili i Hrvati, onda su se glasovne promine, bilo u ilirskome bilo u hrvatskome jeziku, a i širenje značenja same riči, morali dogoditi u davnoj prošlosti, što bi značilo: 1) da je jednačenje k-g > g-g uobičajeno i 2) da je oblik ganga sveudilj postojao do kraja 19. st.

U govoru Hrvata zapadnohercegovačkog i imot­skoga područja, postoje barem tri riči s prominom k > g: čukùndruk »prieostali dio koji strši, ostatak, patrljak« (tur. çugundur), đȍgat »bilkast konj, bilac, bilaš« (tur. k at) i gur »jamačno, zacilo, pouzdano« (tal. sicuro). Međutim, u kobànica promina je obrnuta, g > k, ako je imenica uzeta iz talijanskoga (gabbano), a ne izravno iz latinskoga (cabanus); naravno, glasovno okružje, u kojem su se našli glasovi koji se minjaju (g i k), u gabbano i *kanga (këngë) različito je. Postavlja se pitanje, kako je moguće da rič koja stolićima postoji i koja ne znači četrdeset i prvi nevažni dio tkalačkoga stana ili stupe za valjanje sukna, nego pismu, pivanje, vrstu pivanja, pa bi kao takva tribala biti sastavnim dilom svakodnevlja i mužkaraca i žena, i ditce i odrastlih – kako je moguće da je nitko nikad nije zabiližio. Nema je ARj niti ijedan ričnik prije 20. st., nema je DP, koji je u svoj ričnik unio množtvo tuđica i pokrajšćine, kao ni fra Martin Mikulić5, u čijim dilima ima množtvo riči zapadnohercegovačkoga govora i koji je baš u razdoblju 1888. – 1902. bio župnikom u Ružićima, širem području nastanka gange. U FM je 1870. godine na 40-ak stranica opisna cilina brotnjanskih ženitbenih običaja, uključujući pisme, pivanja i kola, ali se nigdi ne spominje ganga u bilo kojem značenju. Ne spominje je ni FI, iako podrobno opisuje pivanje u Poljicima uključujući „vojkavicu” (507. – 513.). Rič nema ni APAS. Tako se ganga doimlje kao spora tetanusa koja je bila stolićima u zemlji, a onda krajem 19. stolića ušla u hercegovačku krv i počela se vihorno širiti izazivajući seosku glasbenu vrućicu.

Da promina *kanga > ganga jezikoslovno nije bila nužna, dokazuje i činjenica da se rič kanga biliži u susidnom području (Stolac) baš u vrime nastanka gange kao načina pivanja, što zagovornici ove zorbe zanemaruju! Naime, Ljudevit Kuba krajem 19. st. sakupljao je i glasboslovno obrađivao pisme slavinskih naroda, a Bosnu i Hercegovinu je obrađivao 1893. godine. U jednoj pismi iz Stoca rič kanga javlja se dva puta6 (Kang-a je arnautska riječ a znači pjesmu, veselje, zabavu.):

 

B. Dur sa kadencijom na sekundi.

Šta se čuje iza grada,

Il’ je svadba, il’ je kanga?1)

Nit’ je svadba, nit’ je kanga,

Već djevojka vara momka.

Varala ga tri godine:

Vid’ u mene b’jela lica!”

,,A! zaludu b’jelo lice

Kad ga nedaš obljubiti.”

Vid’ u mene ruse kose!”

,,A! zaludu ruse kose,

Kad ih nedaš zamrsiti!”

Vid’ u mene crne oči!”

A! zaludu crne oči,

Kad ih nedaš pomutiti.”

Kuba, nažalost, ne biliži ni naglasak riči niti podatke o kazivaču. Budući da je sakupljačev materinji jezi češki, nije jasno odkuda mu podritlo i tumačenje za rič kang-a, koje bi odgovaralo „sbroju” značenja alb. riči këngë (»pisma«) i dilu značenja riči ganga iz gornjeg pridloga pod 3. (»veselje, zabava«). U zapadnohercegovačkome govoru, koji ima oko trinaest tisuća nestandardnih riči, ne postoji rič kang-a, kao uostalom ni u imotskome govoru.

Kao glavni dokaz za latinsku zorbu postanja gange Putanec navodi krčko goanga u značenju »kanat, pjevanje, veselica, himna« (VP, 234., 236.), dok Andrija Željko Lovrić piše: „ ... 9 opsežnih epskih legenda „Veyske Povede” koje su se od pradomovine „goangale” uz glazbenu pratnju sopylih tar sjurlih. ... Ovi naši „goangi” su stilom i sadržajem slični nordijskim sagama i grčkim epovima ...”7, da bi u „Rječniku osobitih arhaizama ... veyskog rječnika”, ričniku govora dila Krka, naveo: „gânga, -e,-ah, f. = pjesma, himna: indoved. gangha / hymn, song”, te „gangát, -ân,-âl = bučno pjevati: indoved. ganghata / sing lustily, belt it out”8. Dakli, imamo oblik ganga i dvaput oblik goanga, ali u sva tri slučaja značenje je »pisma, pivanje«, što je i nabliže značenju koje nas zanima. Međutim, SL s pravom upućuje na pismu „Ganga” Nikole Bonifačića Rožina, rođena u mistu Punat, koje je obuhvaćeno Lovrićevim ričnikom. Ne samo što Bonifačić izpod pisme tumači manje poznate riči ganga (»veselica«) i gangati (»veseliti se«), nego bismo očito obezsmislili vrlo dobru čakavsku pismu zaminjujući rič gange s ručju pisme (iztaknuo A. K.):

Da me mrak ne zeme s prstenon se kujen,

i sve dalje mladost s pismu gange čujen.9

Prije nego što se nedvojbeno utvrdi javlja li se krčka rič kao gânga ili goanga10, ili se javlja u oba oblika, te dok se barem ugrubo ne utvrdi vrime početka njezine uporabe11, težko je izpitivati njezino postanje, te je li isto nužno u vezi s gangom u značenju o kojem govorimo.

Zagovornici "englezko-talijanskog" izkonoslovlja polaze od činjenice da je rič ganga zastupljena u većini mistnih govora duž jadranske obale od Istre do Boke, a u zančenju »grupna, zajednička veselica«, »veselje, pijanka, zabava, smijeh, skup, društvo«. Pridpostavlja se da je posuđena iz tršćanskoga govora lučkih radnika, a u ovaj je došla iz englezkoga. Njezino je izkonoslovlje: ie. *ghengh- »stupati« > pragerm. *gangaz »hod(anje)«, *gangan »ići« > (uz steng., sreng. gong, gang »hodanje, putovanje, put«; stnorv. gangr »skupina osoba«; stvnim. gang) eng. gang »(ustrojena) skupina 1. kriminalaca 2. mladih ljudi koji se stalno druže 3. prijatelja koji se redovito susreću 4. radnika koji rade isti posao«. Ta je rič posuđena u nieke tal. govore u obliku ghenga (riđe ganga) u značenju »klika, banda; tajno družtvo; skupina radnika (u niekome poslu)«, a odatli na iztočnu obalu Jadrana. Bilo bi vrlo važno kada bi se moglo barem približno utvrditi: 1) vrime posuđivanja u tal. govore, 2) vrime ulazka u hrvatske govore i 3) vrime nastanka gángē kao načina pivanja

Rič nije mogla ući u tal. govore prije 1867., kada je objavljeno treće prošireno izdanje GB, ali ni prije 1889., kada je izdan EK, jer bi ganga (ghenga) virojatno u njih bila unesena, barem u ričnik tršćanskoga govora. Po svemu sudeći rič je u tal. govorima prvi put zasvidočena tek 1912. u jednoj tršćanskoj prozi (SS, 118.) u dva suričja: Il capo d'una ganga i Il capo ganga »vođa (šef) družine lučkih radnika«12. Potom je biliži i LS u ričniku ankonskoga govora 1929. godine, te Vidossi (VV1, 169). U izneseno vrimenoslovlje uklapa se i jedan navod s omrižja, doduše ne­podkripljen, priema kojem je eng. rič ušla u tal. krajem 19. stolića13.

Trst je stolićima, a do kraja Prvoga svitskoga rata, bio važna luka Habsburžke monarhije, u koju je hrvatsko primorje dospilo po slomu Mletačke republike, pa je moguće da se ganga iz Trsta posridstvom mornara i trgovaca širila hrvatskim otocima i uzmorjem. Ne samo da se širila, nego je doživila i prominu značenja »skupina osoba« > »bučna, vesela skupina; veselica, zabava, pijanka«. Rič u ovom značenju nije zabiližena u uzmorskim mistima Kukljici (Ugljan) i Senju, a niti u zaleđu, u čabarskome, ličkom, imotskom i zapadnohercegovačkome govoru14. Zanimljivo je da je ne biliži ni Parčić, rodom iz Vrbnika, u ričniku na 1200 stranica iz 1901. godine, niti u obliku ganga, a ni u obliku goanga (DP).

Ovdi će se navesti samo sićanja svidoka o vrimenu postanka gángē kao vrste (načina) pivanja. Priema Šimi Mlinarević (r. 1872.) i Jȍzi Primorac (r. 1883.), obi iz Tihaljine, ganga se (u tom mistu) nije pivala 1894., a počela se pivati najkasnije 1897. godine; Petar Primorac također iz Tihaljine (r. 1895.) reče da je imao 15 godina kada se počelo pivati gangu (AM, 28). Izpitanici u selima posuške obćine (Posuški Gradac i Batin) i grudske obćine (Grude i Sovići), rođeni između 1865. i 1885. godine, kao pivači pivanja koja su pridhodila gangi, a i kao gangáši, svidoče da se ganga počela pivati u razdoblju 1890. – 1900., a gàngāš i guslar Ante Oreč iz Posuškoga Gradca (1883. – 1974.) rekao je: „Gangu smo počeli pivat oko 1890. godine.” (PO). Ivan Glibotić (1901. – 1987.), franjevac i doktor glasbe, opisuje kako se u Slivnu počelo gangati „pred svjetski rat, oko god. 1910.”, kada je imao 10-ak godina, te da je i sam kao ditčak gangao (IG). Glasbenik Martin Boras u radu o „folklornoj glazbi” u Hardomilju navodi: „Pokojni Stjepan Boras + Matiše (1892-1992.) pričao mi je da je prvi put gangu čuo u Hardomilju 1910. godine: Bekijaši su išli u Gabelu kopat lozu i pivali: Gango moja ko te je iznija, Božjega raja ne vidija15.

Iz navedenoga bi se moglo zaključiti da je ganga nastajala oko 1895. godine, da se do kraja stolića proširila do Tihaljine, do 1910. do Slivna, kada se i prvi put čula u Hardomilju.

Ako bismo prihvatili mišljenje o posuđenici iz talijanskog, onda bi to značilo da gotovo u isto vrime englezka rič gang ulazi u tršćanski govor, odatli kao gânga u uzmorske hrvatske govore i odmah iz istih u govor Zapadne Hercegovine i Imotske krajine, minjajući pri tome naglasak (> gánga) i značenje (»vrsta pivanja«). Tom se brzinom mogla širiti samo kuga, koja je ipak prilipčivija od gânge/gángē. Toliko o vrimenskoj mogućnosti posudbe, a o njezinim je razlozima težko niešto suvislo reći. Naime, u Hercegovini i Imotskoj krajini za sve vrste izvornoga narodnoga pivanja postoje i narodni nazivi: pûtničkō, ȕzgōr, brójka (brója, brójavica), ójkavica, te vrste gange ókavica i ékavica, a samo bi ganga da bude posuđenica.

Kad se govori o tuđicama, onda bi tribalo imati na umu da riči uglavnom šire (nameću) osvajači i proizvođači, a u slučaju gángē o takvima se ne radi.

Da se u pivanju gange čuju slogovi gan, gun, gen, ili što već, zabluda je koju je prvi ponudio BM1 i koja se u radovima o gangi ponavlja do mrcvarenja16, te je prienesena u brojne ričnike i sveznadare. Nije jedina17. Tko sluša gangu, u izvedbi onih koji znaju gangati, ni uz najveću slobodu prispodobljavanja ne može drugi glas dovesti ni u daleku vezu s navedenim slogovima. Drugi glas u pivanju gange (gàngāš, gangáši) prati onoga koji izgovara riči (pȉvač) više ili manje određenim samoglasom čija se izgovorna vridnost može kretati oko glasova /ә:/, /æ:/, /œ:/, /a:/, /o:/, /e:/, dok u prigínjānju – a gangaši s obzirom na započeti napiv (òkrićānje) znaju na kojim se slogovima prìgīnjēpivač samo minja visinu glasa, a pratnja (gangáši) „radom pokretnih stražnjih dilova govornog ustroja (meko nebce, stražnji dio jezika) sužavaju i šire prolaz zračnoj struji na granici grkljanske i ustne šupljine, pri čemu kao da pokušavaju artikulirati nov vrlo kratak glas i obično minjaju visina glasa”18. Svi napivi, novisno o samoglasu kojim gangaši prate pivača, mogu završiti na dugo /ê/, dugo /î/, kratko /ù/ ili kratko /ì/.19 Kada bi gangaši prilikom priginjanja izgovarali gan, gn, postavlja se pitanje, kako vrstni gangaši Stipan Jelić i Ante Škoro mogu taj slog pri samo jednom priginjanju izgovoriti (odpivati) i po 3-4 puta (tremoliranje) dok ostali koji prate to izgovore jedanput. Gangaši koji loše gangaju, koji ne znaju izpravno priginjati, ili se tek uče pivati gangu, obično ne priginjaju grlom nego jezikom tvoreći pri tom glas koji je blizak glasovima /l/ i /r/. Sićam se da smo se kao ditca dvojici gangaša rugali: „Ȅno ȍnī kojī pȉvajū lù-lù-looo-jeee!” Naime, onaj koji je pratio, gangao, nije znao priginjati grlom, nego je zračnu struju minjao izgovarajući približno glas /l/. Naravno, ako u gangi ne postoje pratnja u obliku gan, gan, i dalje se može tvrditi da se u početcima pivanja iste slušateljima učinilo da gangaši niešto takvo izgovaraju i rekli da oni gangaju. Međutim, čini se da ima virojatnijih rišenja o postanku riči ganga.

Nema nikakve dvojbe da se pratnja (gangaši) u izvedbi gange uzpoređuju s pratnjom glasbala, kako od strane onih koji razumiju (slušaju) gangu tako i onih koji je pivaju. Jure Begić, najbolji živući pȉvāč gángē, koji na jednom CD-u pȉvā (kóntā) 120 različitih napiva (melodija) gánge, često znade reći: Ja pivan, a ovi što me prate moji su instrumenti. Ženska skupina iz Bova to izričito kaže u jednoj gangi snimljenoj 1984.: „Lipe moje dvije gitarice, / Što kucaju bez ijedne žice”.20 Ovaj dvostih vrlo je važan jer iz njega proizlazi da pivàčica poistovićuje: 1) svoje dvi pratilje, gangàšice, s glasbalom (gitarom) i 2) njihovo prigínjānje s trzajem žice na gitari nazivajući ga kȕcānjem. Bio sam nazočan jednom druženju vrstnih gangaša, kada je jedan, malo u šali, malo u sbilji, kolegi rekao: „Tî sàmo štȅkćēš, nè nosīš gángu.”, gdi bi štèkćānje bilo (ne baš cinjen) način priginjanja, a nòsit gángu zančilo bi »ne šćediti glas (zrak) u svakoj dionici gange; jako pivati i ne oslanjati se na druge«. Uz ovo triba dodati i već poznatu činjenicu da glagol gȕslit osim osnovnog značenja »svirati na guslama«, znači i pivati drugi glas u gangi, gángat, prȁtit, prigínjat. Međutim, riči ganga i gangat nije moguće izvesti iz prasl. zvukosročnice gǫd-ti (ie. je korin goṷ- »zvati, vikati«) odnosno gǫděti odakli su gúditi i gȕsle (gǫdsli), te gùdēlj (gùndēlj) i gùnđati.

U zapadnohercegovačkome govoru postoji glagol gúngat. Za onoga koji tek uči gusliti, ili slabo gusli, ili se nameće da gusli (prave guslare, inače, obično se molilo da niešto òdguslē), govorilo se da gûngā. Ridko se takav glagol rabio za opis sviranja vrstnoga guslara, a prid njim nikada. Dakli, glagol je u tom smislu pridstavljao odklon od temeljnoga zanačenja glagola gusliti, te je poprimio ono posprdno i podcinjivačko. Jedna žena, stara osamdeset godina, nedavno mi je pričala, kako se kao dite s ostalom ditcom ȉgrala mȉsē. Pa je jedno od njih gúngalo, a ostali posluživali, što znači da je jedno oponašalo misnika pivajući evanđelje i ostale molitve; kako nije znalo Službu riči, pogotovo dilove na latinskome, ono je samo pratilo liturgijske napive koristeći rič gun. Također, udar gudala i nastavačno potezanje po struni u jednom pravcu prispodobljava se glasovima guuun.

Ni PS ni ARj nemaju glagol gungati, ali imaju imenicu gunga – koju je zapisao Pavlinović, i koja je očito odglagolnica nastala od gungati – u značenju »ženska koja sveđ žepka, zagrizajući ispod glasa govori«, te gungić »muško što izgriza malo govoreći kroz nos«. PS rič izvodi od prasl. zvukosročnice *gǫgъn-, te stcsl. gǫgnǫti »mumljati, gunđati; žuboriti, šumiti« zastupljene i u slov. gognjáti »govoriti kroz nos«, bug. gǎgnjá »mucam«, polj. gęgać, gęgliwy »koji unjka, govori kroz nos«, te posuđene u rum. gîngav »mucav«, gîngavie »mucanje«. PS upućuje i na moguću vezu ove riči s rum. goangă (Mala Vlaška, Erdelj) »kukac«, gînganie »životinja koja zuji, bruji; kukac« (PS, s. v. gunga). Dakli, u raznim se govorima zvukosročni korin minja kao gung-, gog-, gǎg-, gęg-, gîng- i moguće goang- s grananjem značenja »nejasan, neodređen, obično visok, zvuk ili glas, zujanje, brujanje« > »životinja koja se tako glasa (stršljen, pčela, osa)« > »hunjkanje, mucanje«. U zapadnohercegovačkome govoru postoji i istoznačnica glagola gúngat u obliku gúngulit21, u kojoj je moguće utiecaj druge zvukosročnice gûngula tur. postanja (tur. gulgule) i posve inog značenja.

U trenutku kada je jedan ili više pivača dvoglasnoga pivanja, koje je moglo biti slično brójki, ili nieko ino koje je izumrlo, počeo, umisto pivanja riči stihova, pratiti napiv oponašajući glasbalo, a to su, s obzirom na zvukoopisivost mogle biti samo gusle, virojatno su sami pivači, prije nego slušatelji, pokušali ričju opisati njegovo pivanje, pa su rekli da on gȕslī, ali i gûngā, jer je gúngat prikladnija, zvukoopisnija rič za ono što on čini. Budući da je u pivanju gange glas gangáša češće oko glasa /a/ nego oko /u/, dogodilo se da su počeli govoriti kako on gângā. U ovom je slučaju promina u > a uzrokovana sličnoglasjem, dok u slidećim primirima to nije slučaj: ájam (tur. oyum), bàdanj (stvnim. budin), maštùluk (tur. muştuluk) i svȁkud(a/n) (svȕkud(a)). Tako bi najvirojatnije izkonoslovlje zvukosročnice gánga bilo: *gǫgъn- > gǫgnǫti > (uz gúngat = »guslit«) gúngat > gángat > gánga.

 

 

Knjigopisje:

GB – Boerio, Giuseppe: Dizionario del dialetto veneziano – terza edizione aumentata e corretta, Reale tipografia di Giovanni Cecchini Edit., Venezia, 1867
ARj – Rječnik hrvatskog ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1881. – 1976.
EK – Kosovitz, Ernesto: Dizionario-vocabolario del dialetto triestino e della lingua italiana, Tipografia Figli di C. Amati, Trieste, 1889.
DP – Parčić, Dragutin: Rječnik hrvatsko-talijanski, Zadar, 1901., prietisak: Artresor studio, Zagreb, 1995.
LS – Spotti, Luigi: Vocabolarietto anconitano-italiano, Leo S. Olschki Editore, Ginevra, 1929.
APr – Prati, Angelico: Vocabulario etimologico italiano, Torino, 1951.
PS – Skok, Petar: Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, sv. I.-IV., JAZU, Zagreb 1971.
AP – Piasevoli, Ankica: Rječnik govora mjesta Sali na Dugom otoku, MH, Zadar, 1993.
HJP – Hrvatski jezični portal, http://hjp.srce.hr/index.php?­show=search
DG – Geić, Duško – Slade Šilović, Mirko: Rječnik trogirskog cakavskog govora, Muzej grada Trogira, Izdanja Muzeja grada Trogira, sv. 9., Trogir, 1994.
AR – Roki, Andro – Fortunato: Lîbar Vīskiga Jazìka, priredio Tomislav Roki, Toronto, 1997.
VV1 – Vinja, Vojmir: Jadranske etimologije, knj. I. (A – H), Djela HAZU, knj. 74, HAZU i ŠK, Zagreb, 1998.
APAS – Piccoli, Agostina – Sanmartino, Antonio: Dizionario dell'idioma croato-molisano di Montemitro / Rječnik moliškohrvatskoga govora Mundimitra, Fondazione „Agostina Piccoli” – Matica Hrvatska, Montemitro – Zagreb, 2000.
IB – Babić, Ivan: Studenački rječnik, Župni ured Studenci, Studenci, 2008.
DK – Kalogjera, Damir – Fattorini Svoboda, Mirjana – Josipović Smojver, Višnja: Rječnik govora grada Korčule, Novi Liber, Zagreb, 2008.
FM – Ženidba (Broćanska župa u Hercegovini) – Godine 1870. opisao Don Franjo Milićević), u: Zbornik za narodni život i običaje, knj. XX., sv. 2., Zagreb, 1915., str. 185. – 225.

FI – Ivanišević, don Frano: Poljica - Narodni život i običaji, prietisak izdanja iz 1906., Književni krug, Split, 1987.
SS –Slataper, Scipio: Il mio Carso4, „La Voce”, Soc. An. Editrice, Roma, 1920. [prva naklada: 1912.]
BM1 –Marić, fra Branko: Hercegovačka ganga, Hrvatski narodni kalendar XXIII, Napredak, Zagreb, 1934., 105-108.
SK1 – Kutleša, fra Silvestar: Život i običaji u Imockoj krajini, Izdanja Ogranka Matice hrvatske u Imotskom, Niz etnografskih izdanja, sv. 1., II. izd., Imotski, 1997.
BM2 – Marić, fra Branko: Iz područja gange, Hrvatski narodni kalendar XXXI, Napredak, Zagreb, 1941., str. 41. – 46.
CR – Rihtman, Cvjetko: Polifoni oblici u narodnoj muzici BiH, Bilten Instituta za proučavanje folklora, Sarajevo, 1951., str. 7. – 16.
DR – Rihtman, Dunja: Narodna muzička tradicija lištičkog područja, u: Glasnik Zrmaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Etnologija, n.s., sv. XXIV/XXV, Sarajevo, 1970., str. 363. – 419.
AM – Mijatović, Anđelko: Ganga – Pismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa, II. prošireno izdanje, Knjiga prva, Naša ognjišta, Knjižnica Naših ognjišta, knj. 152., Tomislavgrad, 2004. [prva naklada 1973.]
IG – Glibotić, fra Ivan: Naše ojkanje i ganganje, Imotska krajina, 15.9.1978., str. 9.
ZM – Miletić, Zdenka: Jeka s hercegovačkog krša, Kršćanska sadašnjost i Sveta baština, Zagreb – Duvno, 1988.
MĆ – Ćurić, N. Mijo: Staroiransko podrijetlo Hrvata, Nezavisna autorska naklada, Zagreb, 1991.
PO – Oreč, Petar: Ganga – narodno pjevanje, Hercegovina, br. 9., Mostar, 1995., str. 179.–190.
MN – Nosić, Milan: Podrijetlo riječi ganga, Motrišta, br. 18, Matica hrvatska, Mostar, 2000., str. 85.–90.
VP – Putanec, Valentin: Etimologija hrvatskih dijalektizama, prezimena i etnika: uzvik rera, apelativ rera 'vrsta pjevanja', rero 'katolički svećenik (glagoljaš)', etnik i prezime Rera (Sinj, Lošinj), ganga 'pjesma i pjevanje (i vrsta pjevanja)', Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Vol. 29 No.1, Prosinac 2003., str. 232. – 238.
SL – Lorger, Srećko: GANGA – priprosto (polifono) skupno pjevanje; u: Lovrećki libar, br. XIV., god. XIV., Društvo Lovrećana Zagreb, Zagreb, 2012.



Objašnjenja:


1 Osim ove odrednice ganga znači i: 1) deseterački (vrlo ridko i ini) rimovani dvostih, te 2) pojedini napiv gange (okrićanje).

2 V. u AM, str. 18.

3 Isto, str. 26.

4 Isto, str. 25. – 26.

5 Priče Djevac od devedeset godina, Zvonarev teljig, Vitinski lovac i Narodna torba objavljivane od 1899. do 1902. u Mostaru objedinjene su u knjizi Pustinjakove pripovijetke, Naša ognjišta, Knjižnica Naših ognjišta, knj. 2., Duvno, 1972., a nadasve zanimljivi Drveni strojevi objavljeni su kao poseban otisak iz Dobrog pastira, god. XXIII., Sarajevo, 1973.

6 Ljudevit Kuba: Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Sakupio godine 1893. za zemaljski muzej u Sarajevu, – Tekstovi, u: GZM, br. XVIII, 1906., str. 183. – 208., 355. – (362.!) 366.

7 Hrvatsko slovo, br. 194.

8 Na raznim omrižnim stranicama. Ovdi: http://www.wikinfo.org [Prietraga: 01.12.2012.]

9 Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 313, JAZU, Zagreb, 1957., str. 269.

10 Nije li ovaj oblik možda prilagodba načinu izgovora riči gânga.

11 Zagovornici „staroiranske” zorbe tvrde da su se krčke pisme, a u jednoj od njih se spominje i rič goangi, pivale od pradavnih vrimena. Uzp. SL, str. 163.

12 „ ... alle sei e dieci i facchini si sparpagliano per gli hangars. Hanno in tasca la pipa e un pezzo di pane. Il capo d'una ganga monta su un terrazzo di carico, intorno a lui s'accalcano più di duecento uomini con i libretti di lavoro levati in alto, e gridano d'essere ingaggiati. Il capo ganga strappa, scegliendo rapidamente, quanti libretti gli occorrono, poi va via seguito dagli ingaggiati. Gli altri stanno zitti, e si risparpagliano.”

13 „Le forme ganga e ghenga (poco usata oggi la prima; più diffusa la seconda) provengono dall’inglese gang, voce che Oltremanica, dal 1632, significava ‘squadra d’operai’ e che, in questo primo e ormai obsoleto significato, penetrò in Italia sul finire dell’Ottocento e fu anche adattata in ganga. Poi, dal 1940, arrivò in Italia il nuovo significato dell’inglese parlato in America di ‘gruppo, banda di malviventi’; mentre la parola gangster, che indicava il delinquente che faceva parte della gang, era già arrivata in Italia all’inizio del secolo, segnalata da Alfredo Panzini. Come successe ai due vocaboli precedenti, cricca e combriccola, poco dopo s’aggiunse il significato attenuato e scherzoso di ‘(allegra) compagnia, comitiva’. Ganga e ghenga sono utilizzati quasi esclusivamente in quest’ultimo significato, mentre gang mantiene sia il significato negativo, sia quello scherzoso.” – http://www.treccani.it [Prietraga: 02.12.2012.]

14 V. u: Maričić Kukljičanin, Tomislav: Rječnik govora mjesta Kukljica na otoku Ugljanu, Matica hrvatska Zadar, Zadar, 2000.; Moguš, Milan: Senjski rječnik, HAZU – MH Senj, Zagreb – Senj, 2002.; Malinar, Slavko: Rječnik govora čabarskog kraja, MH – Ogranak u Čabru, Čabar, 2008.; Čuljat, Marko: Ričnik ličke ikavice, Lik@ press, Gospić, 2004.; Šamija, Ivan Branko: Rječnik imotsko-bekijskoga govora, Društvo Lovrećana Zagreb, Zagreb, 2004.

15 http://www.hardomilje.info [Prietraga: 03.11.2012.]. Iz ovoga važnoga kazivanja proiztieče: 1) da je kazivač prvi put čuo pivanje gánge u Hardomilju 1910. (što znači da do te godine tamo još nije postojala), 2) da je dvostih izrekao „po najinski”, jer stanovnici Bekije govore „iznijo” i „vidijo” i da mu u drugom stihu nedostaje slog (triba Božijega), te 3) da je promina ili prilagodba dvostiha gángē uobičajena. Naime, često se u razpravama o mistu nastanka gángē navodi dvostih Gango moja, ko te izmislijo? / Škutor Mate, đava ga odnijo!, uz domišljanja odakli bi podritlom bio taj Mate. AM navodi pet inačica ove gánge (str. 40.). Često pivana gánga Kad zapivan uz vinjansku stranu, / Poznat ćeš me, mala, po pivanju ima inačice: Kad zapivan uz Rebića stranu ..., Kad zapivan uz rujansku stranu ..., a AM zapisao je šest gángā s različitim „stranama” (46.). Pojedini se napiv gángē obično vezao uz dvostih na kojem je prvi put čuvena, pa ako bi dio istoga u niekome mistu bio nejasan, pivači su ga minjali (primirice, pivačima u Kočerinu i nije baš jasno gdi je Rebića strana). Inače je obćepoznato da su kopači iz sivernog dila išli na nadnicu u južni dio Hercegovine.

16Ime nosi otuda što onaj koji počinje uz još jednog ili najviše dva vještija pjeva tekst i melodiju, a ostali ih prate u istom ritmu na slogove gan, gan, a ponekada i na gan, gen, gin, gon, gun, prema vokalima pjesme glavnog pjevača.” (BM1); [drugi glas] "prati prvog pjevača sa: gan, gan ili gn gn, gu." (CR priema AM, 13); „Tek nekoliko godina pred svjetski rat, oko god. 1910., počelo se gangati, tj. drugi je glas mjesto teksta počeo pjevati gan, gan, zapravo: ga, ga.” (IG); „Prilikom pjevanja gange pratnja je slobodna kako će pratiti pjevača gange i pjeva po vlastitom izboru: gan, gen, gun, gn, gin, a može i: gan, gn, gin, gun... Ipak, najčešće pratnja izgovara: gan, gan...” (PO); „Ime joj potiče od načina pjevanja: jedan pjevač počinje pjevati izvodeći tekst i napjev, vodi, a ostala dva pa i više pjevača prate ga u isto ritmu slogom: gan. ... Umjesto tog sloga katkad se izgovara gon, gen, gin prema vokalima pjesme glavnog pjevača.” (ZM, 55.); Slično i Mijo Milas (priema AM, 20.); „U literaturi prevladava mišljenje da je riječ ganga motivirana popratnim slogom gan ili njegovim varijantama s izmijenjenim vokalom.” s čime se SL slaže (SL, 166.)

17 Tako priema niekima postoji „invertirani deseterac”, „ležeći ton”, te da je „svaka izvedba improvizacija” i t.d.

18 V.: http://www.ganga.hr/html/ante_kraljeviae.html pod „Nazivlje” [Prie­traga: 04.11.2012.].

19 Nieki autori s pravom ne čuju u pivanju gange slog gan: „ ... oblika pjevanja u kojem drugi glas ne izgovara tekst, nego prati prvog pjevača sa muklo »e«, ili vokalom »o«.” (DR, 369.); „Ostali glasovi - gangači - prate 'pivača' svojim neodređenim glasovima, odnosno poluglasovima sličnim vokalima slogova što ih izgovara pjevajući 'pjevač' predvodnik.” (31.). „Čini se da se je najduže očuvala ganga 'okavica', u kojoj kroz glasove pratitelja gangača ili gangaša - u uhu slušatelja dolazi do izražaja kao odjek vokala o” (AM, 34.); „dok jedan glas izvodi tekst, dotle drugi glasovi gangaju na jednom od vokala” (Ankica Petrović priema AM, 20.).

20 http://www.ganga.hr/html/belevarija.html [Prietraga: 04.11.2012.]

21 Rič rabi i književnik Vladimir Pavlović iz Trebižata: „Naćvar učija note, malo nadoša pa je počeja pomalo i gúngulit.”, u Memoari Ivana Đavurka, Hercegovački tjednik.

 

Zadnji sadržaj od Ante Kraljević