Krivodolska ganga

Sažetak

Ovaj rad obrađuje gangu kao specifični oblik glazbenog izričaja na krivodolskoj mikrolokaciji koja ga samo pridjevskom odrednicom uvrštava u širu zajedničku glazbenu baštinu Imotske krajine. Ganga kao zavičajna narodna pjesma u lirskom dvostihu nastajala je u zbiljskim zgodama stvarnoga života. Kao svojevrsno nematerijalno dobro ovaj nesimetrični deseterac zaslužuje višeslojni pristup. U radu su predočeni svi do sada zabilježeni primjeri gange u središnjem dijelu naselja Krivodol.

Ključne riječi: baština, ganga, gangaš, Krivodol, nesimetrični (epski) deseterac

 

1. Uvod

O gangi, najzastupljenijoj zavičajnoj vrsti usmene književnosti, podosta se dosad pisalo, i piše. Otkada su se u glazbene stilove umiješali folk i etno glazba, a Ministarstvo kulture (kolovoz 2009.) utvrdilo da „ganga s područja Imotskog i Vrgoračke krajine ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra“ 1, dobrano je aktualiziralo ovu rijetku i osebujnu tradicijsku glazbenu vrstu. Odmah valja istaknuti kako ganga, odnosno deseterački rimovani dvostih,2 nije vezana samo uz spomenuto područje, već uključuje širi dio Dalmatinske zagore (ali je u tim krajevima i po drugačijem napjevu poznatija pod imenima: rera, ojkalica, treskalica…), a proteže se i na susjedni zapadno-hercegovački prostor.

Dašto, raseljeni pjevači gange, odnijeli su je na svojim životnim putovima i pod druga, tuđa nebišta širom svijeta kao najodaniju pratiteljicu. Uostalom, ganga i jest život izražen pjesmom.

U vezi s rasprostranjenošću deseteračkog epskog dvostiha u obliku pjesmice, neizostavno valja spomenuti kako je gotovo navlas ista stihotvorstvena „slavonska“ književna vrsta, sadržajno vrlo bliska i tek napjevom različna, rekao bih subrat gangin - bećarac,3 ostavio blagi trag u našoj gangi.4

O podrijetlu imena i načinu pjevanja gange stručnjaci su napisali popriličan broj studija i, kako to već biva, nesuglasje, poglavito tumačenje njezinoga podrijetla,5 nesuzvučno je kao i njeni završetci.

Tema je ovoga rada vezana uz gangu pribilježenu u naselju Krivodol, i to njegovu središnjem području. Naglasak nije na njezinim glazbenim vrjednotama i nebrojenim osobitostima napjeva. Njih se ionako najpotpunije može doživjeti jedino slušanjem – u trenutcima kad grlo natpjevava dušu, stoga je rad usredotočeniji na stihotvorstvo i sadržaj dvostiha.

U radu su navedeni svi prikupljeni dvostisi „jer nikada više večeri posutih ognjištem i guslama, sijelima i igrama, večeri u ’gangi’ propjevanih.“6

Začudo, i bez bilo kakva probira broj istovjetnih je rijedak. A tek uz činjenicu da su svi usmeno književni oblici brojniji u izvedbenom kontekstu negoli u zapisanome, neoborivo nam dokazuje za koliko smo zavičajno kulturno blago osiromašeni.

Zbog boljeg razumijevanja izvjesne su riječi, ili pak stihovi, označeni zvjezdicom te prema abecednom redu prokomentirani i protumačeni.

___________________________

1 Mrežna stranica: http://www.ganga.hr/, odnosno poveznica: http://www.ganga.hr/html/rjesenje.html#astol) (pristupljeno 21. 12. 2012.)

Navedenu stranicu održava Tomislav Matković (Grubinjanin), istinski zaljubljenik i promicatelj zavičajnoga pučkog glazbenog stvaralaštva. Uz mnoge zvučne i video zapise na toj su stranici sabrani i gotovo svi tekstualni zapisi o gangi.

2 Ganga je dvoznačna riječ: 1. višeglasna kratka pjesma (obično ju pjevaju dvojica-trojica muškaraca ili dvije-tri ženske osobe, rijetko je pjevana u mješovitim skupinama) Izvorna je pretprošlostoljetna etnoglazbena vrsta nastala u Imotskoj krajini. Najveću je popularnost imala 50-ih godina minulog stoljeća. 2. deseterački (epski) dvostih

3 Omiljeni dvostih narodne pjesme podrijetlom iz ruralne Slavonije (proširio se do južne Mađarske i diljem Vojvodine). U studenome 2011. UNESCO ga je upisao u svoj popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

4 Privremeni odlasci brojne imotske mladeži, posebice ženske, na sezonski rad u Slavoniju u godinama iza Drugoga velikog rata zasigurno su razlogom ovoj pojavnosti.

5 Posebno su zanimljiva različita tumačenja o podrijetlu riječi ganga. Neki glazbeni stručnjaci (npr. B. Marić) ili poznata imena pisane riječi (npr. Z. Tomičić) smatraju da dolazi od albanske riječi kang (pjesma, veselje), drugi pak (L. Paljetak i A. Mijatović) izvode ju od njemačke riječi gesang (pjesma) odnosno engleske riječi gang (družina, skupina), a trećima je ona zavičajna onomatopejska kovanica (C. Rihtman, M. Milas, autor ovoga teksta, a i M. Vuković sklon je potonjem mišljenju).

6 Ivan Raos, Vječno nasmijano nebo, Riječ, Vinkovci, 1997., str. 212.

2.  Mjesto prikupljanja, kazivači i poznatiji pjevači (gangaši)

 

Krivodol, mjesto prikupljanja navedenih stihova gange, naselje je u općini Podbablje. Nalazi se na magistralnoj cesti Split – Imotski, deset kilometara od Imotskoga. Samo mu ime ukazuje da je riječ o uvinutoj (pro)dolini, niz koju je nekoć, kako reče pjesnik, „krivudajući s lokvičkih visova, u pitomu Druminu slazio rimski put“ 7i vodio prema Imotskome polju.

Kako su raznim administrativnim podjelama kroz prošlost nastajale promjene u župnim i općinskim granicama, samo je šest zaselaka8 u kojima žive četiri manja plemena: Bašići, Turići, Vrljičci i Lapende i veće, u dva odijeljena zaseoka, Ujevići koje rastavlja pleme Vrljičci9 oduvijek bilo u sastavu naselja Krivodol i pripada poljičkoj župi sv. Ane. Usputno, i u ove su zaselke životne okolnosti donijele nova prezimena čiji su se nositelji uglavnom „priženili“ Krivodoljankama. Tako zasad u Bašićima obitava obitelj Karić, u Gornjim Ujevićima obitelji Maras, Tominski i Kujundžić, u Vrljičcima također obitelj Kujundžić, u Turićima su četiri obitelji Ujević, u Donjim su Ujevićima obitelji Bajin i Maksimović a u Lapendama je Skender.

Broj se krivodolskih mještana postupno smanjuje mada u prvi mah broj obitelji nudi varav zaključak. Naime, nekoć su obitelji brojile i do 10-ak članova, a u sadašnje vrijeme to su pretežito staračka s jednim ili dvoje-troje ukućana. Iz popisa krivodolskog stanovništva (u spomenutih šest zaselaka) 1921. bilo je 570 stanovnika u 70 obitelji, a 1980. ih je 435 (uz napomenak kako nisu ubrojeni stanovnici Crnogoraca).10 Prema popisu iz 2001.11 Krivodol je imao 537 stanovnika (nesumnjivo sa stanovnicima Crnogoraca!), a danas (ožujak 2013.) u šest aktualnih zaselaka živi 314 stanovnika u 97 obitelji.12

Evo još nekoliko uzgrednih demografskih pokazatelja: 1980. godine Krivodol je imao 435 stanovnika, a nositelja prezimena Ujević u Krivodolu je dotične godine (1980.) bilo 267 osoba u 58 obitelji, a ove (2013.) ih je 172 u 54 obitelji. Očito, vrijeme, kako to narod slikovito kaže, sve pozoblje osim sjećanja.

Kazivači su, razumljivo, Krivodoljani. Autorovu je zamolbu za suradnjom podosta sumještana zdušno prihvatilo, no izvjesna su obećanja ostala tek na plemenitim namjerama. Na sreću, uspjelo se prikupiti 434 dvostiha. Upuštajući se uz neka imena i okolnosti prikupljanja u podrobnija objašnjenja, poimence navodim kazivače, ujedno i zapisivače,13 prema slijedu zapisa koja su uručivana.

Slučaj je htio da sam gotovo prije dva desetljeća u razgovoru za onodobni župni list Žedan kamen na studencu14 u razgovoru o ženskim zanatima (tkanju) s Marijom Ujević (1933.) pk. Augustina (Ćira), udanom Šušnjar, doznao da zapisuje zavičajne gange.15 S obzirom na istovjetan broj pribilježenih (78), lako je, na žalost, zaključiti kako ju je iznevjerila nada da će ih još dobrano dopisati.

Supružnici Emilija, r. Ujević (1939.), i Ante Vrljičak (1930.), nadimkom Šuco i Pušićevac,16 zapisali su najviše dvostiha (211). U razgovoru s njima izvjestan sam broj i pribilježio. Bili su mi (4. ožujka 2011.) uistinu zahvalni sugovornici i podatci o poznatijim krivodolskim gangašima, i onima iz bližeg susjedstva, njihova su izravna priopćenja. S ganutljivom čežnjom ističu kako je u desetljeću njihova mladenaštva, od sredine pedesetih do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća, ganga bila rado pjevana, a dobri gangaši miljenici seoskih djevojaka. Od poljičkih su pjevača gange, rekoše mi, na glasu bili Luka Lozo i Luka Ćelić Tućak, Luka Kujundžić Baletin i Anđelko Kujundžić Grgić. Od Grubinjana su im u sjećanju posebice ostali Joko Vuković Papkov, Ante Kujundžić Barić, braća Luka i Nikola Žužul, Ante Lončar Sajrović (živio u Matkovićima)…

Ante je gangu naučio pjevati od stričeva Jozana i Tome. „A Toma ju je prije onoga rata i po Belgiji piva. I Marijan Vrkić zna je lipo zapivati pa Ante Pipićev, stolar…“ Od njegovih susjeda suvršnjaka pivanjem su se isticali Jure Kujundžić Bagin (1932.), Luka Vrljičak (1928.) i Ante Markačić (1932.), drvodjelac…

U Lapend(ić)a je bio popularan dvojac Ante Galin (1936.)17 i Ikica (1933.). Njima uz rame su Ivan Lovrećkin (1935.) te stariji brat Ikičin Nediljko (1929.), koji je znao i harmoniku svirati u ondašnje vrijeme kad se sve harmonikaše po selima Imotske krajine moglo izbrojiti na prste jedne ruke.

Vrsniji gangaši, a poneki od njih možda i tvorci gange, u Donjim su Ujevićima (bili): od starijih Marijan Čmilan (1893.) i Ante Bokić (1914.), a od mlađih Hrvoje Ivača (1933.), braća Milan (1927.) i Ilija Lukičin (1929.), Mijo Matišin (1933.), Joko Paškin (1925.), Iko Lujićev (1935.), Vinko Sekul (1934.)… Upravo spomenuti je, kažu, bio vješt u domislicama. Umah je znao na gangu ili kakvu dosjetku gangom uzvratiti.

Mada su svi kućni, i brojni poljski, poslovi bili ženske vrline, umijeće pjevanja gange bila je dodatna odlika koja je krasila žensko čeljade. S pravom su stoga, osobito djevojke, i ljepotom glasa nastojale u svim prigodama resiti prirođenu gizdavu taštinu.

Od starijih gangašica u Vrljičcima Emilija navodi Ružu (1916.), udanu Maras,18 Anđu (1920.), Nevenku Bikićevu (1926.), koja je poslije udaje živjela u Belgiji, Mladenku Ikanovu (1940.)…

Od Lapenduša izuzetnijim su se ganganjem isticale Anđelka (1938.), udana Biloš, i Matija (1939.), udana Kujundžić…

A od Donjoujevuša sestre Slava (1921.), udana u Lapende, Kata (1922.), udana u Biloše, i Darinka (1925.) Ivetine te Emilijinih svih pet sestara: Iva (1928.), udana u Gudelje Velage, Dinka (1937.), udana u Ćeliće, Ana (1932.) i Marija (1934.), u poratnim su godinama otišle u Belgiju, Vera (1942.), udana u Kujundžiće, i sama kazivačica ćarno* su grlo imale.

Kako to biva u usmenoj književnosti, prenositelj je puk, počesto najbližnji. Spasenka Ujević (1967.), udana Nikolić, kćer je gangaša Ike Lujićeva. Upamtila je i za ovu prigodu pribilježila njegove rado pjevane gange.19

I po prisojima Šeminovca, u Gornjim Ujevićima i Bašićima, svojedobno su odzvanjali zvuci gange. U Gornjim Ujevićima od starijih su ju pjevali Toma (1900.) i Ivan Ikiša (1907.), a u kasnijim naraštajima sestre Marija (1933.) i Ivanka (1930.) pk. Ćira, sestre Mara (1920.), udana u Lapende, Mila (1923.) i Darinka (1925.) Milkine pa Neda Ćukićeva (1924.), Anka Držislavova (1936.), Slavka Krstina (1939.) 20

Ni Bašića cure, mada malobrojne, u ganganju nisu zaostajale. U sjećanju su ostale Mila Bašić (1937.) Marijanova (udana na Dobrinče) i Anka (1932.) Antina (udana u Zemun). Od muških su braća Markica (1924.), Živko (1925.) i Ante (1930.) pk. Mate te Tomislav (1929.) pk. Nikole običavali u ganganju pratiti Ljubu (1931.) pk. Ilije koji nije samo slovio jednim od uglednijih pjevača već je i uz gusle pjevao u mladenačkim danima.21 Uzgred rečeno, gangao je Ljubo i s poznatim gangašima iz susjednih mjesta. Recimo, sa Slavkom Bajićem s Berinovca, Perom Tonkovićem Vrandukinim s Kamenmosta, Stipom Kusićem iz Medova Doca…

I Turići su, iako neveliki po broju suseljana, imali svoje gangašice: Maru Antetinu i Anku Jakovljevu, no dobrih se gangaša danas nitko ne može prisjetiti. Jedino je Blaž (1928.) pk. Rudolfa znao ponekada zapjevati u društvu sa spomenutom momčadijom iz Bašića.

(Ufam se da će nam biti oprošteno ako smo, a jamačno jesmo, propustili u ovu nisku imena uvrstiti još pokoju vrsnu krivodolsku gangašicu/gangaša.)

Čudesno omiljena, naročito među momcima i djevojkama, ganga je bila pjevana na odlasku, za vrijeme predaha i na povratku sa seoskih poslova, na silima, pri prijateljskim susretima, u svetačke dane: nedjeljom, o Božiću i Uskrsu, na dernecima… Riječju, vrijeme pjevanja bilo je od jutra do sutra. Jedino bi u korizmi muškarci zakantali, a žene zapivale Gospin plač.

___________________________

7 Petar Gudelj, Moja Imota, Privredni vjesnik, Zagreb, 1991., str. 144.

8 Primjerice, zaselak Čujići oduvijek crkveno pripada župi sv. Mihovila Proložac, potom tri od četiri zaselka (Donji i Gornji Lasići-Pižići i Rake) u naselju Šumet otprije su također (osim plemena-zaselka Zujić i obitelji Ujević) crkveno pripadali župi sv. Mihovila u Prološcu. Šumet je izvjesno vrijeme bio i samostalna Mjesna zajednica, a po uspostavljanju Republike Hrvatske u sastavu je općine Proložac te mještani sela Crnogorci (Garojević, Kevra , Odavić, Putica, Stanić i Svrdlin) po doseljenju su uključeni u svoju Srpsko-pravoslavnu parohiju u Glavini.

9 Ante Ujević, Pleme Ujevića, Split, 1981., str. 6.

10 Isto, str. 7.

12 Podatke prikupio Vladimir Ujević. Uzgredice, u Bašićima živi 37 osoba u 9 obitelji, u Donjim je Ujevićima 65 osoba u 26 obitelji, u Gornjim je Ujevićima 101 osoba u 29 obitelji, u Lapendama (Lapendićima) su 23 osobe u 8 obitelji, u Turićima su 43 osobe u 12 obitelji i u Vrljičcima (u Vrljičaka) je njih 45 u 13 obitelji.

13 Gotovo su sve navedene gange autografi, zapisi napisani vlastitom rukom.

14 Žedan kamen na studencu, list župe sv. Ane, Imotska Poljica, godište I., broj 1., str. 59. – 61.

15 Marijin nećak Ivo Ujević Čilić svesrdno je prikupljao podatke o susjedima te se u rođaka dokopao spomenute bilježnice. Marijine su gange označene eksponentom jedan ( 1).

16 Emilija Ujević (Donji) i suprug joj Ante Vrljičak poslije povratka s privremenog rada iz Njemačke žive u Omišu. U tri su navrata (u mjesecu ožujku 2011.) dostavljali „svoje“ gange. Označene su im sitnom brojkom dva( 2).

17 Ante Lapenda Galin, jedan je od kazivača-zapisivača (u mjesecu veljači 2013.) brojnih ganga (106). Obilježene su eksponentom tri ( 3).

18 Ruža Maras, r. Vrljičak, (1916. – 1989.) u poodmaklim je godinama objavljivala pjesme u mjesečniku Imotska krajina i župnome listu Studenci. Posmrtno joj je objavljena knjiga Zapisi Ruže Marasove, Imotski, 1994.

19 Gange (9) su (datirane 6. veljače 2013.) pod eksponentom četiri ( 4).

20 Slavka je priopćila imena pjevač(ic)a gange u Gornjim Ujevićima, Bašićima i Turićima.

21 Ljubo je dopunio podatke o gangaši(ca)ma iz Bašića i Turića. Ujedno je (9. - 12. ožujka 2013.) pribilježio 30 ganga koje su navedene pod eksponentom pet (5).

3. Osobitosti prikupljenog dvostiha gange

Ne ulazeći dublje u osobitost gangina stiha, epskog deseterca, kao ritmičke, zvukovne, sintatičke i značenjske cjeline, držim opravdanim uzgredno se osvrnuti na njegova prepoznatljiva obilježja i povijesni slijed.

Mada suvremenija istraživanja tvrde da je deseterac prapostojbinskog podrijetla,22 epski se deseterac u umjetničkoj poeziji nametnuo tek početkom 19. st. kad se prvi put zapisuju i objavljuju veće zbirke naših usmenih pjesama.23 Čest je i u narodnoj lirici, a opkoračenje je sasvim izuzetno. Čvrsti zasjek, stanka, dijeli ga na dva članka, prvi je s četiri i drugi sa šest slogova. Četvrti i deseti slog su uvijek nenaglašeni. Kraj stiha, bar u tipu usmenoga stiha 19. st., deveti slog, ako je naglašen, redovito je dug. Na kraju stiha uobičajenija je trosložna ili višesložna riječ s naglaskom na trećem ili četvrtom slogu od dočetka stiha. Rima je sasvim izuzetna.24

Za razliku od epskoga, važno je istaknuti, kako lirski deseterac (zvan još ženskim ili simetričnim) sa stankom iza petoga sloga, koliko god narodnog tvorca, više je privlačio pjesnike jer je u njemu razmjerno lakše ostvariti jampski raspored,25 zamah koji na početku stiha daje posebnu živost i snagu.

No, gangin je epski deseterac ponešto različitiji od navedenih. Prvo, nesimetričnost mu omogućuje veću slobodu osobnog izražavanja i veću ritmičku raznolikost, a druga bitna odlika sadržana je u sroku. Rijetki su, naime, dvostisi gange u kojima se krajnji slogovi ne podudaraju. Štoviše, parni ili glatki srok (rima, slik) gotovo je neizostavan. (Ostale vrste, razumljivo, i ne mogu biti). Njime, srokom, ne pojačava se samo samostalnost stiha već on ima ulogu organizatora u ritmičkoj kompoziciji gange, sastavni je dio pjesničkog mišljenja. Zato tvorac gange ako, iz bilo kojeg razloga, ne uspije ostvariti rimu na kraju stiha, neizostavno pribjegava unutarnjem leoninskom sroku, tj. rimuje riječi u istome stihu na kraju prvog i drugog polustiha

Mala moja, u mene su ključi,

Srce moje, od sobice tvoje.

Nadalje, u vezi s rimom, njeno se pravo obilje očituje i u svim drugim podjelama.

Ostvaruje se u pravoj ili pravilnoj u nemalom broju primjera: bilo milo; zmiju očiju; u čistoj (podudaraju se vrste naglasaka): Káta / vráta;tr

je / dv

je…; u nečistoj nepravoj: Vrdolu / novu; kolega / legla; digla / nigda…; u dojmljivijoj nepravoj: malenu / zelenu; a i u bogatoj ćemo ju isto tako susresti: ratu / vratu.

Ne oskudijeva ganga brojnim primjerima rime ni prema trećoj podjeli (po rodu) osim u muškoj. S obzirom na dočetak stiha koji u pravilu iznimno biva jednosložna riječ, ili se pak okončava na prednaglasnicu ili zanaglasnicu, podudaranje je u muškoj rimi poprilična rijetkost. Svakako je stoga najzastupljenije, jer je najlakše ostvarivo, glasovno podudaranje u dva sloga, u ženskoj rimi: broji / moji, tužan / ružan, vrata / zlata… Posebnu ugodu uhu daje trosložna dječja ili daktilska: racija / Dalmacija…

Uz rimu ulogu organizatora jedinstva u gangi neprijeporno imaju aliteracije i asonance, blagoglasje zatvornika (suglasnika) i otvornika (samoglasnika). Pogotovo zvučno djeluju u uzajamnom prožimanju i suprotnosti. Pouzdano bi neznani tvorac gange bio u nedoumici protumačiti navedena izražajna sredstva, ali ga je potreba za ritmom učinila domišljatim, ili je prije to bila pjesnička darovitost, kad pjeva

Milo moje, milo se volimo,

Što bi bilo da ne govorimo?

ili

Komšija mi najmiliji, nane,

Čim se svane, vidim moje lane.

Budući da je pjesma uvijek u svezi s melodijom pjevanja, tj. temelj je njezinu stihu pravilna izmjena dugih (naglašenih) i kratkih (nenaglašenih) slogova, postupci građenja stiha ponajprije ovise o prirodi jezika. Kako su zbog prirode naglaska u našem jeziku vrlo rijetke dvosložne riječi, naglasne cjeline, koje bi odgovarale jambu (prvi nenaglašeni, drugi naglašeni slog) ili pak anapestu (prva dva nenaglašena, a treći slog naglašen), s tog je razloga ganga na početku „probrala“ ustaljene riječi: najčešće dvije dvosložne (Mala moja,… Dođi, dragi,… Ljubav, dragi,…). No, i zavičajni će gangaš, poput Tina, gangi dati „krepkost“ ostvarujući jamb umetanjem prednaglasnica (Ni moj mali…, A ja mlada… ) makar uporabljeni vokativ na početku stiha sa svojom invokacijskom ulogom,26 ne oskaćujući ritam, gotovo jednako biva dojmljiv. Dapače, uz imperativ produbljuje šaroliki raspon osjećaja: poziv, tepanje, prijekor, vapaj, turobnu i nepoštednu istinu…

Da bi ganga doprinijela veselom raspoloženju, posebice u dvostisima „škakljiva“ sadržaja, njezin tvorac kršenjem ustaljena oblika, opkoračenjem će i/ili šaljivim izborom riječi na početku drugog stiha, odnosno na dočetku gange, hotimično svrnuti pozornost na sebe i na ono nekazano čime pjesma zadobiva na umjetničkoj izražajnosti:

Daj mi, mala, da nataknem tvoju

rukavicu na desnicu moju.

 

Uza sve navedeno ritmu, uz ponekad birane onomatopejske riječi (srce puče, golub grče…) koje same po sebi imaju zvukovnu vrijednost, naročito učestala ponavljanja (Piši, dragi, piši…, Ćaća, ćaća, ćaćina ti Boga…) i posebni poredak riječi, makar iznuđen potrebom rime, zavrjeđuju pozornost (Gospe moja Velika iz Sinja; Curin prozor potopila voda…).

Koliko uz ritmičnost gangin se poetski jezik temelji jednako i na bogatstvu pjesničkih slika. Svaka ili gotovo svaka ganga je isječak životne zbilje, stoga je raspon motiva na kojima se slike grade silno širok, zapravo nemjerljiv. Tu su između ljubičica, mirisna masliđana, ruža i jorgovana našli najmiliji: ćaća i braća, mater i zava, ćako i svekrva, rodijak i rodica, sestre i kolege, u kolopletu imena i nadimaka poimence će se zazivati Ivan i Ante, a kliktavi zorni pivci i zvuci crkvenih zvona obilježit će san i dan, istinu motike, teške rađe oko grožđa i duvana; u nadama i tegobama svagdanjeg života zaozbilj će biti zazivane zavičajne zaštitnice Ana i Gospa od Zdravlja, i ona Velika iz Sinja, i svetce će (pro)zvati za naoko nevažne stvari; noć će gangom i željama pozdrave raznositi o momcima i bećarima, o curama i barekinima, o silu i dernecima… Raspirit će se požari strasti i razodjenuti vrline i mane svih ženskih odjevnih predmeta (metaforične ambalaže) i muških ispeglanih gaća do male bez obuće, a oni što ih nevina ljubav vodi, sa žudnjama će gaziti kroz žutu svilu mjesečine i ljepotu djevojačku tražiti među zviježđem Vlašića, pružati ruke i jabuke, nuditi usta nasmijana, zagrljaj i poljubac, bičve suknene i patku duvana… Zacvrčat će u Vrljičcin cvrčak na rusmanu!

Dakle, tu negdje između Tinova Odlaska, Uspavanke iz Krivodola i Svakidašnje jadikovke i zavičajni pjesnik gange nanovo će srcu otkrivati „malena mjesta srca moga“: od krivodolskih zaselaka preko Lovreća, Lokvičića, Šumeta i Prološca do Donjega polja (Runovića), od poljičke dole popeti se na vr Bijakove pa dalje preko Baške Vode ili Splita, Dalmacije, mislima i željama prijeći preko mora Jadranskoga tamo, tamo… i doći sve do Amerike! Na istome pjesničkome izvoru zagrgoljit će riječi ljubavi, u zori zapjevati ptica ranka i ganga, čut će se pjev kolovođe u radosnome kolu života (udaja, bešika…), a oni s glasom svoje samačke nevolje izjadat će žalopojke o gorkoj ljubavi i tužnim rastancima, nadglasavati očaj teškim kletvama i biti žalosni do smrti – groba, do amena Boga!

Motivi su nerijetko suprotstavljeni. Brojni kontrasti (Ja poštena, a moj dragi nije; ja malena, a moj dragi veći; meni dika, a parici slika…) i nadahnute, dirljive i, nadasve, humoristične usporedbe (Imam brata ko od raja vrata, a sestricu ko zvjezdu Danicu; noge ti ko brane, runjava ko prase, Ja se, mala, zaljubio u te / ko velika švera u minute... ) na kojima usmeni pjesnik gange gradi pjesničke slike zavičajne sredine dominantna su sredstva izraza, a uloga im je vrlo sugestivna, na vedrinu i/ili osmijeh potiče.

Nižu se slike posebice doživljene gledanjem (Cviće moje na prozoru stalo; svi su momci, nema moga zlata…) i slušanjem (Ja kroz selo, niko se ne čuje; Mi smo zadnji koji te pivaju…), i dodirom (curina me zagrlila ruka; sadera sam leđa ulazeći…), i okusom (Mala moja griska karamele…) i mirisom (Ljubičica prosula mirise… a i selo zamirisa sve zbog mladi djevojački sisa.)

Osim ritmičnosti i slikovitosti gangi ne možemo poreći odliku emocionalnosti.Umanjenicama se izražava blagost, nježnost (usnice, sestrica, zvjezdice… ) a obilje epiteta, makar su neki ustaljeni (sunce žarko, usnice rumene, kosa brenovana, oči plave, divojke i lole garave…), predstavlja bogatu ljestvicu doživljaja. Uz široki raspon motiva izraz su raspoloženja i atmosfere koji nam pobuđuju maštu i produbljuju dojmove: zorni pivci, gorka ljubav, mala plisnavoga vrata, Volim dragog već starije kobi, / Nego mladog u najlipšoj dobi.

U postizanju isticanja, slikovitosti i emocionalnosti gangi nije strano ni retoričko pitanje te navlastito preuveličavanje (hiperbola):

Zini, mala, da ti vidim zube,

Jesu l' zlatni što bećara ljube?

ili

O, divojko, što si rano legla,

Do zore bi piliće izlegla.

ili

Više mogu popit rodijaci

Nego bačva na tapun izbaci.

Tražimo li personifikaciju, i nju ćemo naći: Avijone, pozdravi mi moga lole majku; suze hranim tugom; ljubičica prosipa mirise…

 

Bogatstvu emocionalnosti i izražajnosti uvelike doprinosi raznolikost vremenskog trajanja i zbivanja, izmjena glagolskih vremena i načina: prezent, aorist, perfekt, futur I. te kondicional I. i posebice već spomenuti imperativ, npr.

Prođe mali, neće da se javi; Dođi dragi, večeras je srida, nemoj da ti majka zapovida, Kaže mali da me ostavijo / Laže – nije, ja sam njega prije; Tuguj, dragi, tugovat ću i ja, Idem kući da bi se ubila

No, u gangi najuspjelija uloga u stvaranju pjesničkih slika pripada metafori i humoru, jednom od najvažnijih vidova ljudske komunikacije. Bez stidljiva izmotavanja i lažne sentimentalnosti neznani će tvorac gange, osobito u lascivnim gangama, izražajnije preobraziti doživljaj, djelić životne okolnosti… (Što je meni vakom đavoliću…; selo laje, selo ugovara; Curske dojke – dva bombona mala, U curice među nogam mače…).

Kako ganga nije to što jest samo po jednoj gangi, tako, čini se, i ganga bez humora ne bi bila gangom. Njezin tvorac, nadahnut ne odviše sklonom stvarnošću, u šaljivoj će ironiji kao u najpouzdanijem jamcu naći sve što mu život ne može priuštiti ili će neštedimice ismijati društvene pojave, ljudske poroke… ne izuzimajući pritom ni sebe, ni svete!

Lepršava (tradicijska!) duhovitost najčešće proizlazi iz kontrasta i pomno probranih riječi. Primjerice, dok se trbuh punio purom i nije bilo ni kruva ni ruva ni za blagdan, duša se narugala životnim nevoljama iznjedrivši stihove:

Sinoć moji večerali kaše,

Kupusa se i slanine plaše.

Sveti Ante što si u Vrdolu,

Bubniše me u jaketu novu.

Evo jedne o svetima:

Sveti Blažu, žeževački kume,

Kad ćeš Maloj Gospi u Katune?

i dvije s obiteljskom tematikom:

Oj svekrvo, ja ti želim sriću,

Prvo jutro užegla ti sviću.

Šta su cure ižinjale,* brate,

Udaju se pa se nazad vrate.

U vezi s probirom riječi, dovoljno bi ilustrativna mogla biti:

Crne moje ruke do lakata,

Grleć malu plisnavoga vrata.

 

Promjenom bilo koje, bili bismo prikraćeni za puninu duhovitosti. Posebice zavičajni pridjev plisnav značenjski ne može zamijeniti ni nečist, ni prljav, ni uprljan, ni ukaljan… da bi se predočio doživljaj nečistoće.

Ima li se još što reći o gangama u kojima je svaka riječ 27 brižljivo birana?

Da! Svemu kazanom mogli bismo dodati da se, unatoč svim prekrajanjima i ponekom stihoklepačkom stvaralačkom postupku (… Dođi, dragi, ljubi me na grani.), u mnogim dvostisima dade uočiti originalnost, nadahnuće. No, prije svega, zavičajne slike i zavičajne materinske riječi te ustaljeni metaforični izrazi, posebice za voljenu osobu: mala moja, zlato moje, moja diko, moje lane, željo živa, lipa moja srićo… nas duboko diraju. Razumljivo, kad su nasta(ja)li po nikada dorečenim zakonima pjesništva: u vedrini duha, u mekoći srca i toplini duše.

___________________________
22 Josip Kekez, Bugaršćice, Književni krug, Split, 1989., str. 19.

23http://www.ganga.hr/html/ivan_bekavac.html (16. 2. 2013.) O važnosti epskog deseterca za nacionalnu samobitnost Ivan Bekavac Basić u prikazu o Gangama dr. A. Mijatovića Taj prastari stih deseterac za nj kaže: „Možda i ne bismo danas posebnu pozornost poklanjali gangi, kad se ne bi dalo vidjeti kako nas njezin stih, u vremenu kad je i hrvatski identitet izložen opasnostima, može povezati gotovo s pravremenom narodnog života i s najdubljim njegovim korijenima.“

24 Zdenko Škreb/Ante Stamać, 1986. Uvod u književnost, Globus, Zagreb, str. 296.

25 Stih Tinovih trostiha redovito je jampski započet lirski deseterac (prvi slog nenaglašen, a drugi naglašen)

26 Zapravo se radi o apostrofi – metafori zazivanja, najčešćoj figuri u hrvatskoj ljubavnoj lirici

27 I nepristojne riječi (kojima obiluju erotske gange) nisu vulgarizmi polazimo li od denotata (stvari) a ne od designata (riječi), tj. da se nepristojnima smatraju stvari pa time i riječi koje se na te stvari odnose. Vulgarnost, kao i svaka druga verbalna konotacija stvar je odnosa značenja prema značenju (riječi prema riječi). Dakle, nisu ni smiješni ni vulgarni designati: muški ili ženski spolni organ, spolni čin … koje ganga opjevava, već emocionalne asocijacije povezane s riječima. (Silić, 1993/94: 99).

3.1. Jezične osobitosti prikupljene gange

Prethodno je već naznačeno kako su gotovo sve gange autografi petero zapisivača, od kojih su četiri osobe starije dobi nevične pisanju,28 zato se u prepisivanju nastojalo udovoljiti pravopisnim pravilima i poštovati originalnost.

Primjerice, dvostisi su počesto pisani u jednome retku (neki samo velikim tiskanim slovima) bez razgodaka, pravopisnih pravila, osim velikog slova na početku stiha i/ili točke na kraju, i u dobrano slučajeva fonološki kako su to, inače, dosljedno radili u pisanju futura prvog. Npr.

Lakotije poznat imoćane nasvakome

gaće ispeglane

ili

DRAGA MOJA KAZAĆUTI IJA TISI MOJA LJUBAV NAJMILIJA.

U prijepisu to izgleda ovako:

Lako ti je poznat Imoćane,

Na svakome gaće ispeglane.

Draga moja, kazat ću ti i ja,

Ti si moja ljubav najmilija.

Nadalje, razradba obilježja zavičajnog govora svest će se samo na bitne odrednice vokabulara, odnosno na govorne posebnosti uočene u gangama u odnosu na književni jezik.

Krivodolski govor pripada skupu bosansko-hercegovačko-dalmatinskih govora (mlađi ikavski dijalekt), čije su glavne osobine ikavski izgovor i novoštokavska akcentuacija.29

Od tuđih riječi najzastupljeniji su turcizmi (komšija, binadžija, erav… ), talijanizmi (švera, forešt…) i germanizmi (ofarbat, flaša…).

Najpotpunije istraživanje zavičajnoga (imotsko-bekijskoga) govora uradio je 60-ih godina prošlog stoljeća jezikoslovac prof. dr. Mate Šimundić. 30 Na temelju prikupljene i objavljene jezične građe, danas se lakše daju uočiti utjecaji na jezik, iščita(va)ti jezične razlike naspram onima donedavne prošlosti.

Dakle, ganga je ponajprije susret s ikavicom, osnovnim obilježjem zavičajnoga govora.

No, je li tome tako?

S obzirom na okolnost da je riječ o usmenom poetskom a ne živom govoru, razumljiv je u izvjesnim riječima otklon prema zahtjevu sroka i/ili kojeg drugog ritmičkog izražajnog sredstva, npr. …imam kapu bijelu / i djevojku u svakome selu; Golub grče, golubica pjeva, moja dika blizu Sarajeva…

ali u gangama

Zbogom, majko, i zbogom djevojko, / Meni vas je napustiti gorko; Bijela bluza, a crveni konci / Lijepi li su Ujevića momci; Sjajna zvijezda poleti pa stade…, Mjesečino, tužit ću te Bogu; Uvijek si se po birtiji skita…

dostatna su potvrda da književni jezik potiskuje ikavštinu.

Sa sudbinom jata u zavičajnom govoru usko su povezane upitne i/ili odnosne zamjenice tko i što. Za svojedobno neizostavno ko i šta zapisano je obilje standardnih oblika:

U što su se zaljubile bene, Što si u grob moje male dira,Što me nije umivati tila, Tko ne znade ljubav što je…

Sličnih primjera koji pokazuju uzmak zavičajnoga govora pred književnim oblicima nije malo.

Nadalje, zavičajni mjesni govor najpotpunije se očitovao, ili se još dobrano očituje, u glagolskom pridjevu radnome (m. r. jd.) po umetnutome (hijatskom) j, stezanju ao >a, redukciji nenaglašenoga i u otvorenome zadnjem slogu (apokopa) u infinitivu svih glagola i u glagolskome prilogu sadašnjem te zamukivanju glasa h, dosljednoj zamjeni glasa f glasovima p ili v te usnenika m > n na dočetku.

U roku minulih 50-ak godina, primijetiti je promjene u svim ili gotovo svim navedenim osobitostima. Radi općeg uvida potkrjepljujemo ih određenim primjerima:

Ja se, mala, zaljubio u te; Ima kravu, za svitlo je dao.; Pa mi nije večerati dala (ovdje, kao i u nizu drugih slučajeva, mora se ipak istaknuti kako ritam ne dopušta krnji infinitiv); Nemoj, dragi, hodati po noći; Ne digla se do Svetoga Frane, Fra Milane, Ujevića fratre, Svekrva mi telefonon javlja; Ne gledaju koja im je fina; a najviše primjera otklona biva u zamjeni m > n: kad zapivam; kada umrem; želim sriću; cura jesam, za udaje nisam; Možda se ova pojavnost kolebanja, točnije podlijeganja utjecaju književnoga jezika, najupečatljivije ostvaruje u dvostihu: Ja ljubila, ni gledala nisam, / Majko, moja, sada jadna ti san.

Jednako tako navest ćemo i neke potvrde ustaljenih obilježja: zamjena desnika l < r (legrut), sraslost glasa j s akuzativom mn. osobne zamjenice on uz gubljenje glasa h (odnijo ji đava), glas d se gubi ispred nepčanika

(Sa (d) će žene biti za dvokata), odnosno suglasnički skup gd > d (Kiša pada, di si, kišobrane; da ne vidim di mi draga osta.), tk > k (ko ti bere), jednačenja (asimilacije) po zvučnosti (kot kuće mu drugi), jednačenja po mjestu tvorbe (sve mu š đavlom bilo) Uočiti je još podosta drugih znakovitih primjera.

Naravnim bi bilo ponešto reći o naglasku da se ne radi o stihovanome tekstu. No, uzgredice smo već natuknuli da se radi o novoštokavskoj akcentuaciji pa ćemo još dodati bitno. Dakle, sustav čine četiri novoštokavska naglaska: dva kratka i dva duga s uzlaznim i silaznim tonovima. Vrlo je jasna razlika između naglasaka, a uloge kvantitete (zanaglasne dužine) dosljedno se čuvaju. Na početnome slogu mogu biti svi naglasci dok su na nepočetnom uglavnom samo uzlazni. Silazni naglasak u razgovornome jeziku u pravilu prelazi na prednaglasnicu što u gangi zbog ritma može biti iznimkom.

Naglasci, razumljivo, ponajprije moraju biti plod slušanja živa govora u kojem bi tek detaljnija raščlamba pokazala razlike u odnosu na književni jezik (makar se i stručnjaci ne slažu u tome što je hrvatski naglasni standard!), a to u svakome slučaju nadilazi namjenu ovoga rada.

Ukratko, zapisani dvostisi gange, nekoć pjevani domaćim idiomom, a danas zabilježeni, uvelike su se približili književnome jeziku. K tomu, približavanje je standardu, svjedočeći iz osobna iskustva, vidno brže negoli ranije.

___________________________

28 Neizostavno moram istaknuti kako se navedenim, i svim nenavedenim, primjerima ni u kom slučaju ne sudi o pismenosti njihovih zapisivača. Naprotiv, i te kako cijenim njihovu žrtvu i beskrajno im zahvaljujem na uloženome trudu. Bez njih ne bi bilo ni ovoga rada i, iznad svega, za nezaborav sačuvane zavičajne baštine.

29 Težak-Babić, Gramatika hrvatskoga jezika, Školska knjiga, Zagreb, 1994., str. 18. - 19.

30 Mate Šimundić, Govor Imotske krajine i Bekije, ANUBiH, Sarajevo, 1971.

 

4. Tematsko-motivska podjela, razvrstavanje

Motive na kojima je ganga nastajala i sadržaje koje opjevava nemoguće je potanko navesti. Ukratko, opjevava ljubav i tugu, oskudicu i nadu, radost i ojađenost, porugu i diku, vjeru i grijeh, napose onaj puteni, zavičajne lokalitete i pojedinačne osobe, na domoljublje i nostalgiju budi… i, uza sve, njen sadržaj često izaziva podsmijeh. Doista, svako je razvrstavanje dvostiha gange zahtjevno, popraćeno svim mogućim propustima i nedosljednostima. Brojni priređivači gange razvrstavali su ih prema izvođačima31 (momci i djevojke), duševnim stanjima (ljubav, radost, tuga, vjera, domoljublje)32, tematskim „grozdovima“33 i sl.

Kako u gangi dolaze do izražaja i sva moguća osjećanja, pjevači počesto nastoje svoje emocije privrženosti sadržaju pokazati u krajnjem stupnju jačine. Naime, osobni „afekt“ teži za tim da se izrazi što posebnijim, neobičnijim. Riječ, uostalom, ne prenosi samo obavijest, njena je uloga i da budi čuvstva. Upravo će ove značajke biti presudnima da dugogodišnja proučavateljica zavičajne gange Anne–Florance Borneuf u svojem eseju Plaisir partagé et frissons individuels (Zajedničko uživanje a srsi osobni)34 do u tančine opiše, predoči današnje pjevač(ic)e gange, držanje tijela za vrijeme pjevanja, mimiku, raznolika ozračja i okolnosti u kojima se ganga pjeva, reakcije slušatelja... Ukratko, na živopisan način prikazuje put od zajedničkog veselja do načina ganganja.

Lirske je pjesme uobičajeno podskupno razvrstavati prema tematsko-motivskim usmjerenjima ili, osobito usmene, prema prilikama u kojima se izvode, mada ovakva podjela više proizlazi iz zahtjeva folkloristike i etnologije negoli teorije književnosti.

Ganga je, poetski kazano, metafora oka koja sve vidi i osjeća, a vidljivost joj i ono nevidljivo, već je u uvodu istaknuto, dolazi iz srca i duše njezina, svejedno muškoga ili ženskoga, pjevača.

Neznani je autor u stvaranju dvostiha, čini se, vođen motivima ljepote i mišlju sebe i svojih, ispred svih drugih. On u „sebeljubivosti“ ponajprije ne propušta priliku podičiti se ljepotom svoje pjesme, zavičaja i sumještana. No, iole upućeniji poznavatelj gange, lako će u njima uočiti međuseosko pripravljanje. Svaki se pjevač u gangi rodio i svako se rodno selo ili zaselak čak s Parizom uspoređuje! U opjevavanju ni prve susjede ne zaboravlja, ali ga, naravno, ni u jednoj prispodobi ni u čemu ne mogu nadmašiti. Štoviše, bit će mu podatna okolnost i nadahnuće za neprikrivenu ironiju.

Upravo su spomenuti ljudski duševni sadržaji o mjestu, zavičaju, sumještanima i samoj gangi bili odrednicom razvrstavanja u prvu zasebnu cjelinu.

K tomu, kao u ovoj tako će i u daljnjim trima skupinama prikupljene gange biti razvrsta(va)ne na izvođače muške ili ženske osobe, uz napomenak da podjela ni u kojem slučaju ne može biti dosljedna.


___________________________

31 A. Mijatović, Ganga, pismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa, Duvno, 1973.

32 Petar Ujević, Lovrećka ganga, Lovreć, 1996.

33 Jurić - Arambašić, A., 1995., Kijevska pučka pismarica, Zagreb

34 http://ethnomusicologie.revues.org/971- Anne–Florance Borneuf: Plaisir partagé et frissons individuels. Chanter et écouter les chants ganga (Croatie / Bosnie-Herzégovine) (pristupljeno 28.12. 2013.)

Autorica je etnomuzikologinja, profesorica na sveučilištu Cité de la Musique u Parizu koja s osobitim marom gotovo jedno desetljeće proučava zavičajnu gangu po selima Imotske krajine i u BIH. I ne samo to. Na međunarodnim okruglim stolovima o etnoglazbi svesrdno promiče njenu osebujnost. Vrijedi spomenuti da je aktivno sudjelovala i u okviru prošlogodišnje manifestacije Mjeseca hrvatske kulture (26. X.) u Parizu u Maison des Cultures du Monde – Domu svjetskih kultura.

Ženska čeljad o zavičaju, sumještanima, gangi i vlastitim osobinama

Krivodole, moje selo rodno,

U tebi mi lijepo i ugodno. 1

Krivodole, volila te ne bi,

Da se nisam rodila u tebi. 2

Krivodole, valja mi te slikat,

Pa te neću zaboravit nikad. 4

Pitaju me: - Odakle si, dijete?

- Krivodolka od glave do pete! 2

Bijela bluza, a crveni konci,

Lijepi li su Ujevića momci. 1

Piva ptica na velikoj grani,

A ja mlada Ujevića Strani.* 2

Ujevića selo na vidiku,

U njemu sam upoznala diku. 4

Ujevuše, moje mile kume,

Poludiste gledajući u me. 1

Sve je moje do Gornjega* polja,

I Krivodol ako me je volja. 2

Sve je moje do Donjega* polja,

I Poljica ako me je volja. 2

Ja Poljička, iz poljičke dole,

Oj Studenko, ostat ćeš bez lole. 2

U Poljicin dva derneka glavna,

Sveta Ana i Gospa od Zdravlja. 1

Nema cvića mimo jorgovana,

Ni momaka nad Krivodoljana. 3

Zapivajte* momci koji znate,

Ko Hrvoja i Lujićev Ante. 4

Fra Milane, Ujevića fratre,

Skini abet, udat ću se za te. 2

Stan, Danice, kod gusti Vlašića,

Dok mi dragi siđe Lokvičića.* 2

Udat ću se, u dva sela neću,

U Proložac i u Medov Dolac. 1

Moj dragane, da si na Lovreću,

Ja bi tebi odmah rekla: - Neću! 1

Udat ću se, majko, u Katune,*

Di no ore magare i june. 2

Sve je moje ovdele do Duvna,

Moj Bosanac vrijedi milijuna. 2

Selo* Jare nikad rodit neće,

Dok rodijak u rodicu kreće. 2

Ja sam mala, al’ sam vragolica,

Ne ljubi mi niko moja lica. 2

Drugarice, i jedna i obe,

Tuđin momcin ne otvaraj sobe. 2

Kaže dragi da me više neće,

Lavčevića* prima poduzeće. 2

Druže* Tito, hvala ti ko drugu,

Udajem se, ne mogu na prugu. 2

Drug je Tito rekao u Lici:

- Dalmatinci, najbolji vojnici. 2

Nemoj mislit što misliš, bećaru,

Da si jedan momak u kotaru. 1

Doša mali po patku* duvana,

Ko da mu je u mene Dogana.* 2

Čuvan ovce pa ji pogubila,

Idem kući da bi se ubila. 2

Erav* dragi, erava mu i ja,

Neka znade cijela Dalmacija. 2

U mog dragog kuća pokraj puta,

Mogu mu se nagledat auta. 1

Ja vesela od vesele nane,

Veselu me zavolio Janje. 1

U mog dragog i u moga dase*,

Crna kosa malo na talase. 2

Iđe dernek, iđe Sveta Kata,

Ja u crkvu na velika vrata. 2

Kad u zoru zapivaju pivci,

Ajte kući, forešti mladići. 2

Ja žalosna do amena Boga,

Što me moji daju za drugoga. 1

Kolo igra, ja u kolo dođem,

Nema moga dragog kolovođe. 2

Moj se dragi u autu voza,

A ja jadna u brdu kod koza. 1

Umro mali, pokojna mu duša,

Ne bi umro da je mene sluša. 2

Nemoj mislit što misliš, bećaru,

Da si jedan momak u kotaru. 1

Učitelju, učio si škole,

Nisi više ni od moga lole. 1

Žito žanjem i u njemu grašak,

Crvena sam, ne treba mi prašak. 1

Ajde, mali, ko te zašto pita,

Uvijek si se po birtiji skita. 2

Moga malog na levu* je bilo,

Ne uze ga, valilo mu kilo! 2

Udovica pa se sreći nada,

Kamal neću ja djevojka mlada. 2

Što je meni vakom đavoliću,

Dati otkaz jednome mladiću. 2

Mali me je gonjao u docu,

Nisam mogla siditi na stocu. 2

Svaka mi je suparnica bila

Koja ljubi što ja nisam tila. 2

Iđe Božić, iđe Sveta Kata,*

Sa (d) će žene biti za dvokata. 2

Selo laje, selo ugovara,

Slušaj, mali, ako si budala. 2

Gango moja, gangala te lola,

Svaku veče oko moji dvora. 3

 

Muškarci o zavičaju, sumještanima, gangi i vlastitim osobinama

Krivodole, selo na okuke,

U tebi su cure ko jabuke. 4

Ujevići kad pitaju vina,

Ne gledaju koja mu je cina. 4

Ujevići* kad pitaju vina,

Ne gledaju koja im je fina. 4

Ujevići kad pođu na rađu,

Nema cure koju ne obađu. 4

Krivodole, selo sa tri reda,

Bez Turića 35 ko Pariz izgleda. 4

Ovo su ti Lapendina braća,

Jedan i(h) je napravio ćaća. 3

Ko se misli udat u Vrljičke,

Mora vatat po rusmanin* cvrčke. 2

U Poljicin pop govori misu,

Velaguše još se digle nisu. 2

Imoćani kad pođu na rađu,

Nema cure da je ne obađu. 3

Imoćani kad pođu na rađu,

Nema cure koje ne obađu. 1

Lako ti je poznat Imoćane,

Na svakome gaće ispeglane. 3

Sat na ruci, ne zna koja j' ura,

To je moda iz Prološca cura. 1

Sveti Blažu, žeževački kume,

Kad ćeš Maloj Gospi u Katune? 3

Sveti Jure na vr Bijakove,

Sveta Ana nasrid polja ravna. 2

Curina me zagrlila ruka,

U derneku za kilo jabuka.* 2

Oj, bećaru, ko ti kuću čuva?

Vitar puva, moju kuću čuva. 2

Pričekat će mene moja cura

Dok osedlan Sokola* i Mula. 2

Kiša pada, di si, kišobrane,

Stopi mi se kose brenovane. 2

Svaka mi je curica poznata,

Koja sidi do tri-četri sata. 2

Imoćani kad pođu na rađu,

Nema cure da je ne obađu. 2

Mala moja gobava ko jare,

Kud god iđe, jašila magare. 5

Mala moja, ako si noseća,

Pošalji mi telegram s Lovreća. 2

Što ću, Bože, od mladosti klete,

Sve mi stare cure zauzete. 2

Mala moja rodom iz Šumeta,

Švercerica sita i rašeta. 3

Sveti Ante što si u Vrdolu,*

Bubniše me u jaketu novu. 2

Moju malu ujtila racija,

Ne viđa je više Dalmacija. 2

Vidit ćemo na Svetoga Blaža,

Di se cura umiva iz važa.* 2

Sveti Stipan u Medovu Docu,

Ja sam malu ljubijo na stocu. 2

Mala* moja prodaje salatu

Za pomadu i crvenu kartu. 2

Oj, garava, radi prozor veći,

Sadera sam leđa ulazeći. 2

Kaži, mala, koliko si dala,

Dok si svoje lice ofarbala. 2

Mala moja, noge ti ko brane,

Ko no ptice kad saviju grane. 2

Da znaš, majko, što su muke teške,

Dalmaciju pregaziti pješke. 2

Mala moja, ako si noseća,

Pošalji mi brzojav s Lovreća. 3

Srce moje više nema mira,

Otkad ode Ante Gotovina. 3

Bećar jesam i bećar ću biti,

A cure će više me voliti. 2

Mala* moja, puno sam ti pao,

Ima kravu, za svitlo je dao! 2

Ja kroz selo, niko se ne čuje,

Samo moja mala jadikuje. 2

Nije mene ranilo u ratu,

Nego mala kudiljon po vratu. 2

Udovice – neoprano zelje,

Kako ti je kod mene veselje?! 2

Oj, Bosanko pokvareni tipu,

Aj* u moju Dalmaciju lipu. 2

Pit ću vina što god moga više,

Kada umrem, nek mi grob miriše. 3

Pijte, braćo, ja ću iz bokala,

Za mene je svaka čaša mala. 3

Curin prozor potopila voda,

Di je bila dolaziti zgoda. 3

Crne moje ruke do lakata

Grleć malu plisnavoga vrata. 3

Treći zvoni, pop govori misu,

Mlade cure još se digle nisu. 3

Ništa nema poljubiti slađe

Ko brđanku kad u polje sađe. 2

Mala moja prid kućom ti grožđe,

Jeba mater ko ti više dođe. 3

Otkad mene i kolege nesta,

Kroza selo zarasla je cesta. 3

Ja baraba, imam kapu bijelu,

I djevojku u svakome selu. 3

Mjesečino, tužit ću te Bogu,

Ja bez tebe na silo ne mogu. 3

Oj, zorice, moje propjevanje,

Maloj mojoj prijatno spavanje. 3

Ja na silo, na me pasi laju,

Iz kuća ih cure tušikaju.* 1

Ja na silo, na me pasi laju,

Iz kuća ih cure nadrškaju. 2

Varaj, mala, ćaću, budalaša,

Nećeš mene ni moga pajdaša. 2

Cura-kurva dvi bešike ljulja,

Pa se smije ko da ništa nije. 3

Garavušo, je l' te majka tukla,

Kad si joj se u zoru dovukla? 3

Kiša pada, ja bez kišobrana,

Stopi mi se kosa brenovana. 3

U što ste se zaljubile, bene,

U 've moje brčiće malene. 3

Gori lampa i u lampi vino,

Kaži, mala, za koga je silo. 3

Ja kroz selo, niko se ne čuje,

Samo mala jade jadikuje. 3

Svaka mi je curica poznata

Koja sidi do četiri sata. 3

Mala moja runjava ko prase,

Zločesta je, neću uzet za se. 2

Udovice, ne namiguj na me,

Tvoje noge preteške su za me. 2

Ženo moja, ženetino stara,

Nisi više za mene bećara. 3

Zapalo* me da ne more gore,

Tri godine na Jadransko more. 2

Zapalo me, ćaćina mu Boga,

Tri godine, više nije moga. 2

Šalaj smo se sastali bećari,

Pa nijedan za kuću ne mari. 3

U ponoći kad su doba gluva,

Svaka kurva koju majka čuva. 3

Više kuće moje garavuše,

Više kuće restu oskoruše. 3

Više mogu popit rodijaci

Nego bačva na tapun* izbaci. 2

Kad zapivam ja i moj kolega,

Digla bi se taman da je legla. 2

Volim tebe zapivati, gango,

Neg zaplesat valcer ili tango. 3

Kad zapiva nas trojica braće,

Cure stale pa ne znaju šta će. 3

Gango moja, i ti si pri kraju,

Mi smo zadnji koji te pivaju. 3

 

Gangaš(ica) uživa u opjevavanju ljubavi. Ovakvih je ganga najviše. S umiljatošću ili zebnjom voljeni, i oni željni ljubavi, ulazili su u pjesmu, a potom silovitim glasom „svima i svakome“ objavljivali ljubavna čeznuća i ljubomoru, imena voljenih osoba, krjepost ili mane bliskih susjeda, naočitost, poroke i vrline djevojaka i mladića. Neki se u njima opet gorko žale na nesklonu sudbinu, na dušu punu jada i na sve drugo što im na srcu leži.

Uočiti je kako su brojne od njih tihonasmijane, ispjevane s humorom na vlastiti i na tuđi račun. U ovoj su skupini gange s takvom tematikom.

 

Ženska čeljad o ljubavi

Od poljupca ništa ljepše, nano,

To je sjeme koje niče samo. 5

Dođi, dragi, dođi, moja sreća,

Da me majka drugom ne obeća. 2

Oj ljubavi, teretu najveći,

Teško onom ko sam ide leći. 1

O ljubavi, ko te nije prova,

Taj se nije jada najadova. 2

Cviće moje na prozoru stalo,

Došlo mule* pa ga potrgalo. 1

Masliđane,* ko ti bere grane?

- Moje grane opadaju same! 1

Sunce zađe, a ja zaboravi,

Pa te, moja diko, ne pozdravi. 1

Golub grče, golubica pjeva,

Moja dika blizu Sarajeva. 2

Cura jesam, nisam za udaje,

Ni moj mali za ženidbu nije. 2

Ja ljubila, ni gledala nisam,

Majko moja, sada jadna ti sam. 2

Volim dragog već starije kobi,

Nego mladog u najlipšoj dobi. 2

Ja čarape oplela od svile,

Što ću tebe darovati, mile. 2

Gorke suze padaju na grudi,

Moj dragane, dvaput me poljubi. 1

Ljubila sam koga više neću,

Moga lolu, neću i umrijet ću. 1

Kaže mali da me nije pita,

Svaku večer kod mene je skita. 2

Imam dragog, imam, dragi Bože,

Niko mi ga rastavit ne može. 2

Oko moje, oko lole moga,

A sad volim lolu garavoga. 2

Moj dragane, maramicon mani,

Neka crknu svi naši dušmani. 1

Alaj mi se sviđa moje luče,

Kad šarenu košulju obuče. 2

Mislijo je da ću oboliti,

Što mi neće više dolaziti. 2

Srce puče, ne znam što je glavi,

Prođe mali, neće da se javi. 2

Moj dragane, i opet dragane,

Nije ljubav rosa da opane. 2

Dođi, dragi, ja sam kod ovaca,

Dođi k meni, bit će poljubaca. 1

Tko ne znade ljubav što je,

Nek upita tužno srce moje. 3

Ja malena čuvala goveda,

I ljubila što mi majka ne da. 2

Čuješ, mali, onu pticu ranku,

Što no pjeva meni na rastanku. 2

Mornarice, duga roka tvoga,

Ja ću dragog zaboravit moga. 2

Sveta Ano, zavitovat ću se tebi

Da me dragi ostavijo ne bi. 2

Tuguj, dragi, tugovat ću i ja,

To je naša ljubav najmilija. 2

Ko je mene ljubijo malenu,

Otiša je u goru zelenu. 2

Volim lolu, voli i on mene,

Volimo se, šume mi zelene! 2

U mog malog, u mog đavolana,

Uvijek su mu usta nasmijana. 2

Drag dragane, dok drugi ne dođe,

Drugi dođe, naša ljubav prođe. 1

Ja poštena, a moj dragi nije,

Ja ću za njeg neka mi se smije. 2

Šta ću, Bože, od mladosti klete,

Sve mi stare lole zauzete. 2

Čuvam djecu, suze hranim tugom,

Moj se dragi spekljao sa drugom. 1

Ja se, dragi, zaljubila u te,

Ko velika švera u minute. 1

Ja - ljepota neću se udati,

Dok se dragi iz vojske ne vrati. 1

Kaže mali da me ostavijo,

Laže – nije, ja sam njega prije. 2

Moj je dragi u matere samac,

Udat ću se dok ne dođe stranac. 2

Srce moje raspuklo od rana,

Kao zemlja oko Petrovdana. 1

Na mom srcu ima jedna soba

Gdje će dragi spavati do groba. 1

Kažu meni da me dragi neće,

Oće – neće, i bijo je smeće. 1

Ptica pjeva na zelenoj grani,

Moj dragane, na kojoj si strani. 1

Volim lolu iz tuđega sela,

Neka više podere cipela. 2

Kažu žene da nisu ljubljene,

Ostarile pa zaboravile. 2

Ja ljubila mojega dragana,

Na mom srcu sada osta rana. 1

Dođi, dragi, dođi, moje milo,

Da večeras otvorimo silo. 2

Ja u crkvu na velika vrata,

Svi su momci, nema moga zlata. 1

Moj dragane, što si tako tužan,

Ja san lipa, nisi ni ti ružan. 2

Što će meni vaka silađija,

Kad je moja ljubav najmilija. 2

Ovce moje, mirujte u doli,

Dok navezen maramicu loli. 1

Volim dragog koji ništa nema,

Neg bogata da je sve do Srema. 2

Ja malena, moj je dragi veći,

Volimo se u najljepšoj sreći. 2

Nemoj, dragi, misliti na mene,

U bolnici moje tijelo vene. 1

Neću, mali, kritike ni svađe,

Volim ljubav prekinuti rađe. 2

Udat ću se i ja ove zime,

Ako moje zlato ne pogine. 1

Kažu momci: - Sve cure ljubljene!

Nek se javi koji ljubi mene?! 2

Nemoj, dragi, stradat će ti kuća,

Mene ljubit dobit ćeš na pluća. 1

Sastala se parica i dika,

Meni dika, a parici slika. 2

Lolo moja, moja travo plava,

Zašto žališ što sam se udala. 1

Lolo moja, moja brigo mala,

Zašto žališ što sam se udala. 1

Moj dragane, ljubavi najslađa,

Tko se voli, taj se i zavađa. 1

Ravnam duvan, gledam napapriko,

Svi su momci, tebe nema, diko. 2

Ja imala ko ni jedna nema,

Tri mladića istoga imena. 1

Ja žalosna nikom ne kazujem

Što mi dragi u svitu boluje. 2

Moj dragane, zeru me poljubi,

Kad se tako bjele tvoji zubi. 1

Sunce žarko, pusti zrake svoje,

Da ja vidim di mi lole stoje. 2

Volila bi poljubiti zmiju,

Nego malog zeleni očiju. 2

Ljubi, dragi, što ljubljeno nije,

Nagrižena jabuka sagnjije. 1

Moj dragane, jedini u majke,

Za te neću dok ne kupiš opanke. 1

Cviće moje od četiri vele,

Moj dragane, ime ti je Zele.* 1

Moj dragane, očiju zeleni,

Ti namigni kada dođeš k meni. 1

Neću, dragi, udat se za tebe,

Neka tvoje u stomaku bebe. 1

Moj dragane, ime ti je Ante,

Srce moje ne zaboravlja te. 1

Sve je ovde oko mene gora,

Nema lole, nema razgovora. 2

Oj, ljubavi, tko te nije prova,

Taj se nije jada najadova. 1

Nemoj, dragi, hodati po noći,

Bože, šta bi da te nešto zgrabi. 1

Udat ću se i nosit ću vela

Kad mi dođe moja stara lola. 2

Oj, ljubavi, teretu najveći,

Ja zbog tebe ne mogu ni leći. 1

I plavo se voli kako koje,

Oj, garavi, ti si zlato moje. 2

Sveti Ante, ime lole moga,

Čuvaj mi ga, neću za drugoga. 2

Gospe moja Velika iz Sinja,

Daj mi dragog, ne daj barakina. 2

Gospe moja i krunice tvoje,

Postit ću ti, čuvaj zlato moje. 2

Moj dragane, suncu se okreni,

Pa se moje ljubavi spomeni. 1

Moj dragane, vodi me od nane,

Ako nećeš, eto me i same. 1

Milo moje, milo se volimo,

Što bi bilo da ne govorimo? 2

Ljubičica prosipa mirise,

Ostavit ću dragog, čini mi se. 1

Moj je dragi otiša i doće,

Neka žene govore šta oće. 2

Kad se sjetim što je nekad bilo,

Same suze padaju na krilo. 1

Kažu meni: - Ženi ti se dragi.

Seko moja, na meni su jadi. 1

Ljubav, dragi, na pamet mi pala,

Pa mi nije večerati dala. 2

Ja u crkvu na velika vrata,

Svi su momci, nema moga zlata. 1

Sunce žarko, na izlazu ti si,

Moj dragane, nadaleko li si! 2

Moj dragane, jabuko sa grane,

Lišće pane, jabuka ostane. 1

Sunce žarko, kad si zalazilo,

Je l' me moje milo pozdravilo. 1

Garav dragi, garava mu i ja,

Garava mu sreća najmilija. 1

Moj dragane, ime ti je Ivan,

U pismi te svaki put zapivan. 1

Srce moje puknut će od jada,

Što me dragi ostavio sada. 1

Draga moja, kazat ću ti i ja,

Ti si moja ljubav najmilija.2

Majko Božja, Majko i Djevice,

Neću starog lole propalice. 2

Ja imala ko nijedna nema,

Četri momka istoga imena. 1

Svak se ženi i udaje, diko,

A nas dvoje živimo ko niko. 3

Kad se sjetim tko mi je u grobu,

Crna zemljo, gledat te ne mogu. 1

Sinoć mi se kune zlato moje,

Da me voli nego oči svoje. 2

Kolegice joli* drugarice,

U ljubavi nema zajednice. 2

Zbogom, mali, i evo ti liva

Na rastanku, moja željo živa. 2

Stao dragi pa zvjezdice broji,

Sjetio se poljubaca moji. 2

Misliš, mali, da je meni stalo

Za 'no tvoji poljubaca malo. 2

Volijo me pa kaže da nije,

To je mome srcu najžalije. 2

Ljubi, dragi, moje lice sreda,

Dosta si ga neljubljena gleda. 2

Šume, šume i velike grane,

Ljubijo me dragi usred Strane.* 2

Čuvam ovce u brdu, u Strani,

Dođi, dragi, ljubi me na grani. 2

Neću, mali, za tebe nikako,

Ja te mislim ostavit svakako. 2

Mjesečino, tužit ću te Bogu,

Ja bez dragog živiti ne mogu. 2

Kaže mali da me ostavijo,

Ostarijo pa zaboravijo. 2

Moj dragane, ružice iz šume,

Kako ti je kad pogledaš u me. 1

Srce mi se razvija ko ruža,

Kad moj/mi dragi desnu ruku pruža. 2

O* Božiću ka(d) se igra kolo,

Onda ću te poljubiti, lolo. 2

Muškarci o ljubavi

Oj, ljubavi, zašto nisi gorka,

Manje bi me volila divojka! 3

O, Marija, vino i rakija,

Vino pit ću, Mariju ljubit ću. 4

Sunce zađe, a ja zaboravi,

Pa te, draga moja, ne pozdravi. 1

Oj, jablane, širi svoje grane,

Jer onda će draga poći za me. 2

Ruko moja, dulja od rukava,

Bi l' poznala kog si milovala? 3

Mala moja griska karamele,

A ja njene usnice rumene. 3

Misli mala od grabova panja,

Eto momka, bit će milovanja. 3

Bože dragi, na daru ti hvala,

Što me moja napustila mala. 2

Dunjo rana, ti si neubrana,

Curo mala, ti se neudana. 2

Strojovođa, pusti dima dosta,

Da ne vidim di mi draga osta. 2

Ja se, mala, zaljubio u te,

Ko velika švera* u minute. 2

Sve sam svoje spakova u troje,

Samo, mala, nisam oči tvoje. 3

Ljubila me pa kaže da nije,

To je mome srcu najžalije. 3

Oj, curice, što si tako mila,

Poljubi me, neće biti sila. 2

Kaži pravo, šareni jorgane,

Ko pod tobom ljubi moje lane. 3

Više mi je poljubaca dala

Nego majci kad je bila mala. 3

Ljubičica prosula mirise,

Ostavljam te, mala, čini mi se. 2

O, divojko, što si rano legla,

Do zore bi piliće izlegla. 2

Oči moje šaraju, šaraju,

Mlade cure varaju, varaju. 3

Sve se cure udaju pa neka,

Mene moja golubica čeka. 3

Zbogom, draga, i evo ti liva

Na rastanku, o ljubavi mila. 3

Zbogom, mala, i lake ti noći,

Kasno će ti vaki momak doći. 3

Zorni pivci, ne pivajte rano,

Nisam drage vidijo odavno. 2

Zini, mala, da ti vidim zube,

Jesu l' zlatni što bećara ljube? 3

Ljubi, mala, mene, tebe ja ću,

Lipa moja srićo, da koga ću! 3

Ja sam ranjen među oči plave,

Od poljupca divojke garave. 3

Materice – spremaj, mala, cinu,*

Jedne bičve svome barakinu. 2

Sjajna zvijezda poleti pa stade,

Ko da nešto od ljubavi znade. 3

Crn-gavrane, polomio krila,

Što si u grob moje male dira. 3

Nema mora kao Jadran plavi,

Ni voljenja do prve ljubavi. 3

Ženo moja, ženetino stara,

Što ostavljaš ovakog bećara. 2

Zbogom, mala, i lake ti noći,

Kasno ću ti isprid kuće proći. 2

Ja kroz šumu, zavijaju vuci,

Mala moja, ljube li te Turci? 2

Sunce žarko, pusti zrake dosta,

Da ne vidim di mi draga osta. 2

U curice, zlatni su joj zubi,

Da ne vidi kad bećara ljubi. 2

Da sam znao za tisuće ne bi,

Tuđu ljubav primamio sebi. 3

Mala moja, u mene su ključi,

Srce moje, od sobice tvoje. 2

 

Ako je u životu išta naše, jesu roditelji i jesu djeca. Pučkom tvorcu usmene književnosti nepatvoreni je život oduvijek bio trajno i istinsko nadahnuće, a posebice je u pjesme, kao cerotom*, iz duše izvlačio svu životnu radost i svaki jad i tako uljepšavao i olakšavao zajednički usud. Stoga su u ovoj skupini sabrane gange o zbiljskom životu: obitelji i odnosima u njoj, o neimaštini, odlascima iz zavičaja u traganju za srećom, nostalgiji… A kad bi se urušio svijet u koji su bile upravljene sve težnje, progovarala je stvarnost najtežom riječi – kletvom! Ni njih ne nedostaje.

I u ovim je dvostisima, poglavito onima o uzajamnostima nevjeste i svekrve te nevjeste i zaove sadržana ne/istančana zavičajna duhovitost, ironija svega što je stvaratelj gange uočio i, ne skrivši gotovo ništa, otkrio bez imalo ustručavanja.

 

Ženska čeljad o obitelji

Ja u mame starija i mlađa,

Pa mi svaka dodijala rađa. 1

Iđe mali i zvjezdice broji,

Izišla bi, ne smijem od moji. 2

Ide mali i tarabe* broji,

Izišla bi, ne smijem od moji. 2

Imam brata ko od raja vrata,

A sestricu ko zvjezdu Danicu. 2

Mene moja obećala mama

Za mladića koga nisam znala. 2

Svekrva mi na telefon javlja:

- Udaji se, moj te sin ostavlja. 2

Oj svekrvo, ako budeš ljuta,

Vježbat ću te ko Tito legruta.* 2

Svekrvice, bolje ti je mučat,

Ili nećeš večerat ni ručat. 2

Oj, svekrvo, ja ti želim sriću,

Prvo* jutro užegla ti sviću. 2

Majko moja u crnoj zemljici,

Baci pogled na me sirotici. 2

Kad se udan i kad nađen zavu,

Prvo jutro razbit ću joj glavu. 2

Eto, brate, ja sam se udala,

Je li ti se gospođa pojala? * 1

Dabogda mi oslipio, ćako,

Ne vidio kako nosim kratko. 2

Ja u crkvu, na me ruža pade,

Nana mi je moga dragog dade. 1

Ja u crkvu, na me ruža pade,

Nana mi je moga lole dade. 1

Ja noseća i rodit ću troje,

Jedno meni, mome malom dvoje. 2

Udaje se mala za bećara,

Neka znade moja majka stara. 2

Daj mi, majko, što mi misliš dati,

Ove ću se godine udati. 2

Sinoć moji večerali kaše,

Kupusa se i slanine plaše. 2

Avijone što letiš po zraku,

Pozdravi mi moga lole majku. 2

Dođi, dragi, večeras je srida,

Nemoj da ti majka zapovida. 2

Uteću* ti, majko, jedne noći

Za dragana, kasno ću ti doći. 2

Moj dragane, tvoja majka veli

Da me ona u kuću ne želi. 2

Kaže mali da me nije pita,

U matere triput me je pita. 2

Bože mili, ni to pravo nije,

Zvati majkom, rodila me nije. 2

Ja garava, to je strina kriva,

Što me nije umivati tila. 2

Svaka majka tuđu ćer protresa,

A svoju bi digla do nebesa. 3

Komšija mi najmiliji, nane,

Čim se svane, vidim moje lane. 2

Kiša pada i pomalo rosi,

Mene majka obetala* Josi. 2

Majko moja, i ti moraš znati,

Za bećara ćerku svoju dati. 2

Ja u moje nane jesam jedinica,

Momci kažu da sam doktorica. 1

Curo tanka, goji li te majka?

- Goji, gleda, al' me za te ne da. 1

Piši, dragi, piši svome cvitu,

Kako mi se prolaziš u svitu. 2

Rastavi nas, dragi, dalečina,

Tebe more, mene Vojvodina. 2

Ameriko,* tamo mi je lole,

Ja ću njemu kad završin škole. 2

Ajde, mali, sve ti š đavlom bilo

Što napusti moje šesno tilo. 2

Misliš, mali, da je meni briga,

Dabogda te ne vidila nigda. 2

Suparnice, sve ti s đavlon bilo

Što si moje otela mi milo. 2

Ne laju mi cure nego žene,

Dabogda ji gledala pečene. 2

Znat ćeš, mali, šta je moja kletva

Kad te bude nosila Neretva. 2

Oženi se, sve mu š đavlom bilo,

Što je moje uništijo tilo. 2

Nisam, dragi, za nevjeru znala,

Nego za te, sreća ti ne cvala! 1

Ne kunen ga, već mu ono bilo:

Vlak-mašina satrala mu tilo! 2

Ne laj, ženo, vidiš da sam cura,

Šarulja te pokraj srca ujla. 2

Zelen-goro, ne zelenila se,

Moj dragane ne oženijo se. 1

Moj dragane, maramicom mani,

Neka crknu svi naši dušmani. 1

Muškarci o obitelji

Pucaj, Bože, u jelove grane,

I divojke što spavaju same. 3

Ćaća kaže: - Sine, se ne ženi,

I moja je dodijala meni. 3

Šta su cure ižinjale, brate,

Udaju se pa se nazad vrate. 3

Oženi se iz bogate kuće,

I dovedo malu bez obuće. 3

Oženi se i dovedo rajku,

Jutro prvo osova mi majku. 3

Kuni, majko, na prsima dojke,

Što ti sina ne vole divojke. 3

Ka(d) moj ćaća oženi bećara,

Ko će onda divojke da vara. 3

O, moj ćaća, ti òženi mene,

Porez plaća koji nema žene. 3

Zbogom, majko, i zbogom, djevojko,

Meni vas je napustiti gorko. 2

Rodi, majko, još jednog ko mene,

Da imadeš moje uspomene. 3

Rodi majko, još jednog mangupa,

Kad ja pijem, nek on flaše lupa. 3

Ajde, mala, u mene je zgoda,

Kravu imam, a tele sam proda. 2

Cur se, curo, dok si u matere,

Nećeš onda kad u mene dođeš. 2

Curuj, curo, dok si u matere,

Pomanje ćeš kad u mene dođeš. 1

Zbogom, ćaća, plati litru vina,

U nevisti ostavljam ti sina. 3

Mala moja, do mene ti nije,

Kuni mater, đava odnjo ti je. 2

Curo moja, svoga ćaću veži,

Da na moga kolegu ne reži. 2

Ja u vojsku prvi listopada,

Kaže mala: - Ne doša nikada! 2

Ćaća, ćaća, ćaćina ti Boga,

Davno si me oženiti moga. 2

 

U vrijeme kad je žensko čeljade puno toga odjećom skrivalo, pjevača gange nije nagnalo da se i on odriče svoje krvi i strasti. Naprotiv, njih je i te kako znao odjenuti u stih, u pjesmu erotsku, od blagolascivne do krajnje putene, kojom razgolićuje sav svoj kršćanski odgoj. U pjesmu besramno uvrštava nesputane misli, želje i baš mu nimalo nije stran grijeh bludnosti. Valja istaknuti da su se jedino ovakve (i onodobno politički nepoćudne) pjevale obazrivo, podalje od ušiju starije čeljadi, djece… i na mjestima gdje neće izazvati sablazan. U izuzetnim prigodama i „nježniji spol“ nije ih se skanjivao zapjevati. Uostalom, za pretpredzadnje navedenu stoji pripomenak „cure uzvraćale“.

Evo, navodeći ih u zasebnoj skupini, ostajemo pod teretom velike dvojbe koliko u tome griješimo. Naime, držimo zanimljivim da onima kojima nije doprla do uha, ovime barem dopre do očiju te se u ime kazivača (koji se ne protive objavljivanju), i u svoje osobno, duboko ispričavamo svima koji postupak drže neuljudnim. Uostalom, kako god postupili, pjesme su postojale, i još opstoje, i od njih se danas, zavičajnim frazemom kazano, više ne možemo oprati ni lugom ni sapunom.

 

Muške i (tri) ženske blagolascivne i erotske gange

Ja kroz selo, selo zamirisa,

Sve zbog mladi djevojački sisa. 2

Mala mi se sa svačime klela,

Da bi dala da ju je načela. 3

Mala mi se živin Bogon klela,

Da bi dala da je je načela. 5

Mala moja, sva ti roba valja,

Samo gaće, odnijo ji đava! 2

Oj, pičiću, slatki zalogaju,

Ima li te igdi na prodaju? 5

Mala moja, skidaj ambalažu,

Da uteran đipa u garažu. 2

Mala moja, pala gola na me,

Ne digla se do Svetoga Frane. 3

Vakog me je napravijo ćaća:

Su tri noge, od nji jedna kraća. 2

Daj mi, mala, da nataknem tvoju

Rukavicu na desnicu moju. 3

Kune mala čavle i brokune*

Šta se nije okusila čune. 5

Ajde, mala što ti dojke vise,

Ko u moje stare krave sise. 2

Imam njega ko od vola nogu,

Zato cure dobiti ne mogu. 2

Jeben, mala, tebe i mater ti,

Kad ste obe jednake pameti. 3

O, curice, evo ti ga, evo,

Možeš s njega vidit Sarajevo. 3

Mala moja, evo ti ga, evo,

Možeš s njega vidit Sarajevo. 5

Jadan ti je ko Njemačku krči,

Kot kuće mu drugi ženu prči. 2

Cura piša u staklenu bocu,

Pa nazdravlja materi i ocu. 3

Mater ćeri prst u pičku gura,

Ćeri moja, nisi više cura. 5

Piši meni, moj rođeni sine,

Ko ti diže noge materine. 3

Mala moja, evo ti ga gola,

Ne bi četri povukla ga vola. 5

Curina me zaticala nana,

Na krevetu, na svome djetetu. 2

Kad u zoru zavijaju vuci,

Drži mala kurčinu u ruci. 5

Ja sa sila, govore mi strici:

- Il' se ženi ili ga osici. 5

Kako sam ga naoštrio, striče,

Svaku dlaku pri guzici siče. 5

Mala moja, okreni se zidu,

Da ti miši ne uđu u pizdu. 5

Sićaš li se, mala, onog ćoška,

Di je tvoja platila kokoška. 3

Koliki san, niša ne sagriši,

Već curici gaćice odriši. 5

Mala moja, noge raspištoli,

Pa ugodi i sebi i loli. 5

U curice među nogan vrilo,

Za moj kurac lipo kupatilo. 5

Sviće zora, a ja kod divojke,

Okasnijo milujući dojke. 3

Cura piša, teče voda širon,

Moj kolega začipa šeširon. 5

Mala moja, materina zlate,

Moj kroza te ode u soldate.* 5

Cura piša, teče voda širom,

Ne može se začepit šeširom. 3

Da si, mala, prasijega* vika,

O Božiću stala bi te skika. 5

Curske dojke – dva bombona mala,

To je moja do zorice šala. 3

Misli mala da je u Parizu,

Kad joj jaja niz guzicu lizu. 5

Mala moja, ubolo te june

Među noge, u kudilju vune. 5

Ja sam malu jašio do Boga,

Jašio je ko zekana* svoga. 2

Cura* gaće na mašinu dala,

U mene je rakama zajala. 3

Što me, majko, lola milo prči,

Desnu digne, livu malo zgrči. 5

Kaži, mala, koliko sam puta

Prijašio priko tvoji buta. 3

Cura gaće konopčićen veže,

Da je meni odrišiti teže. 3

Cura gaće na đavliju šije,

Nigdi šuplje ostavila nije. 3

Majka ćerku našla u kućaru,

Digla noge novome bećaru. 3

U curice među nogan mače,

A u mene miš u nogan skače. 2

Mala moja, runjava po licu,

Valja mi te voditi pod bricu. 5

Mala moja, runjava po drobu,

Il' se obrij ili plati globu. 5

Mala moja, dala si četniku,

Daj i meni hrvatskom vojniku. 2

Ja sam moju na bombone vara,

Dokle sam je triput zapuškara. 3

Nije mene ranila granata,

Nego mala nogom iza vrata. 3

Ćaća jebe i sve škripe grede,

Mater stenje i meni se penje. 3

O, moj dide, male moje ćaća,

Reci ćeri da ne nosi gaća. 3

Više kuće ledina krvava,

Di sam malu moju šumprešava. 3

Neću bule, dupe joj se gule,

Nego prave pičke katoličke. 5

Sveti Ante, platit ću ti misu,

Samo kaži njuferice di su. 3

Da znaš, mala, kakav sam po mliku,

Ovakoga nisi pomuzla u viku. 3

Sveti Ante milostiva srca,

Privati je da se ne koprca. 3

Mala moja, kako ti se čini,

Kad te lola stisne po tančini. 3

Mala moja, brkovi ti crni,

Da ji malo bećarski zavrni. 3

Ne bi malu prevario đava,

Stisla noge, ne bi utra čava.* 5

Mala moja, ako sam ga utra,

Nisam ti ga obeća za sutra. 2

Sama legla, sama noge digla,

Ne mogu joj zaboravit nigda. 2

Za kurac me ujla gušterica,

Plače, cvili moja jaranica. 5

Digla mala noge pod oblake,

Ko da pita u Boga opanke. 3

Ja naleti, mala u pojeti,

Digla noge ko Srnova* roge. 3

Slivno pije, Baška Voda plaća,

Drž je, pajdo, na njoj nema gaća. 2

Kad sam ima dvadeset godina,

Poda mnom je pucala ledina. 3

Ja sam moju i brijo i šiša,

Na kominu di se pura miša. 3

Pravila se da je njuferica,

A kroza nju prolazila dica. 3

Mala moja, runjava po drobu,

Ošišaj se ili plati globu. 3

Nisu mene satrale godine,

Nego žene i mokre ledine. 5

Mala moja iz Bosanske Krupe,

Skini gaće da ti vidin dupe. 3

U curice među nogam mače,

A u mene miš po gaćam skače. 3

Zašto me se moja baba plaši,

Binadžija* svaki konja jaši. 2

Mala moja, ako sam ga meća,

Nisam ti ga za sutra obeća. 3

Mala moja, ko mog đogu muze,

Ona tvoja mačkica kraj guze. 3

Sviće zora, eto jada moga,

Tera mala sa kreveta svoga. 3

Ja sam moju malu kaparisa,

Diga noge pa je omarisa. 2

Curina me zaticala mati,

Na krevetu, na svome ditetu. 3

Znaš li, mala, kad su bili Dovi*,

Kad su ti se drmali guzovi. 3

Mala moja, guzica ti klapa,

Ko mašina u staroga fapa. 3

Strina stricu okrenila picu,

A stric kuru njome na tanjuru. 2

Zapalo je Sumbulova Runju

Ko će curan začipati bunju. 2

Pitala me curica malena,

Što se dižu noge na ramena. 3

Mala* mi se popela na drvo,

Drvo krivo, ja se podvirivo. 2

Mala moja, tvoja crna vrana

Progutala mojega gavrana. 5

Nema kljuna u tvoga gavrana

Pa ga moja progutala vrana. 5

Upri, lolo, upri, moja nado,

Lako ti je upirat u mlado. 5

Oj, gaćice, bila bi sramota,

Kad mi ne bi čuvale života. 3

 

___________________________

35 Očito se radi o gangaševoj preinaci dvostiha zbog osobne netrpeljivosti prema narečenome zaselku

36 Ante Ujević: Pleme Ujevića, str. 32. – 34., pisac poimence navodi godinu rođenja i odlaska svake osobe.

 

4. 1. Rječnik manje poznatih riječi i izraza; tumač

Aj – hajde

Ameriko, tamo mi je lole… – Prvi odlasci izvan zavičajnog Krivodola zbili su se krajem pretprošlog i početkom prošlog stoljeća u prekooceanske zemlje Južne Amerike (Argentina i Čile) i Sjeverne Amerike (SAD i Kanada). U navedenom se razdoblju tamo odselilo čak 17 osoba s prezimenom Ujević (iz Gornjih i Donjih).36 Bio je to ujedno navještaj našeg stoljetnog pečalbarenja po zapadnoeuropskim zemljama (prije Drugog svjetskog rata po Belgiji, Francuskoj, Češkoj, Njemačkoj, a poslije rata po zapadnonjemačkim bauštelama) i sve rjeđih povrataka u zavičaj.

binadžija – dobar, vješt konjanik

brok(v)un – kovani četvrtasti čavao, dužine 15 - 25 cm, njime se obično povezivalo „vinčanice“(nosive vodoravne grede krovne konstrukcije) i „merteke“ (kose grede krovne konstrukcije)

brenovana (kosa) – kovrčava kosa čiji su uvojci postignuti pomoću zagrijanog brena, željezne stezaljke za kosu

cerot – melem, ljekovit pripravak koji se stavlja na bolno mjesto

cina – dar koji bi ženska čeljad davala na Materice, blagdan koji se slavi na treću nedjelju došašća, odnosno na drugu prije Božića. Ovaj se zavičajni običaj sve donedavno prakticirao, posebice su ga rado provodila djeca. Naime, običaj je nalagao da muškarci čestitaju blagdan ženama, djeca majkama, bakama pa i bližim susjedama. Nakon čestitanja dobivali bi darove. Djeca su obično dobivala jabuke, tunje (dunje), smokve, slatkiše i sl., a odrasli bi bili počašćeni rakijom ili u sretnijim okolnostima dobili bi priglavke, vunene čarape…

Cura gaće na mašinu dala,

U mene je rakama zajala. – momak obznanjuje kako djevojka od njega posuđenim rakamom (bijelom čipkastom tkaninom koja služi za uresivanje) na stroju za šivanje ukrašava gać(ic)e, donji dio rublja

čava – čavao; kovani šiljasti predmet s glavicom (10-ak cm dug)

ćarno – zvonko, pjevno (o glasu)

do Donjega polja – uz Gornje (na zapadu) i Sridnje toponim Donje polje označuje južno područje Imotskog polja od Bublina (Zmijavci) do niže Runovića gdje su Donji Ujevići imali posjede (u Kovragama, Podotoku…). Doduše, i Poljičani su koristili isti naziv u podjeli svojega polja (Gornje, Sridnje i Donje), ali gangašica nesumljivo misli na Imotsko polje jer je ovo prostorno šire i dalje što je u većem skladu s porukom gange. K tomu, za čije iščekivanje postojao je izraz: O, nikad ga dâla, ko da je u Donje polje otiša.

Druže Tito, hvala ti ko drugu,

Udajem se, ne mogu na prugu. – Sadržajno podrugljiva ganga na poratnu okolnost kada je bio službeno organiziran i obvezan odlazak, tzv. obaveza, za neoženjene mladiće i neudane djevojke na prikupljanje ljetine (u Slavoniju) ili na izgradnju pruga.

Dogana – svojedobno nadaleko poznata otkupna duhanska stanica u Imotskome

dasa – osoba koja zaozbiljno jest ili se pak pravi važna

Dovi – blagdan Duhovi (krajem svibnja ili početkom lipnja); dernek na Lovreću

erav – razrok; osoba s uočljivom manom na oku ili očima

Gornjega polja – v. do Donjega polja

Iđe Božić, iđe Sveta Kata,

Sa(d) će žene biti za dvokata. – Posprdna aluzija na provodadžijsko ponašanje običaja ženske čeljadi koja bi od Sv. Kate (25. studenoga) do Božića, dakle u predbožićno vrijeme kad su se momci običavali s rađe vratiti u zavičaj, po selu zagovarala, i ogovarala, djevojke za udaju.

ižinjale (ižinjati) – izmisliti; ovdje steći naviku, običavati

Curina me zagrlila ruka

U derneku za kilo jabuka. – Na Sv. Anu, zavičajni blagdan 26. srpnja, svojedobno su momci običavali djevojkama kupovati jabuke koje bi one u zovnicama donijele kući kao znak da su među momcima bile zapažene. Ganga je, očito, podrugljiva sadržaja jer zagrliti nedraga, ma koliko bio neugodan i onodobno zazoran čin, bilo je ipak lakše negoli doći kući prazne zovnice.

joli – ili

Katuni – naselje u općini Šestanovac, staroj hrvatskoj župi Radobilji. Sadržaj gange motiviran je susjedskom zajedljivošću. Inače, Katunjani uživaju glas izvrsnih gangaša.

kob (starikova) – izgled (starije osobe)

Lavčevića (prima poduzeće) – Splitsko građevinsko poduzeće Ivan Lučić Lavčević (osnovano 1948.) u poratnim je godinama zapošljavalo na tisuće osoba iz Dalmatinske zagore. Djevojka daje do znanja dragome da je spremna napustiti patrijarhalno stajalište o mjestu i položaju žene, da može biti materijalno neovisna.

legrut (regrut)vojnik, novak

leva – novačenje, uzimanje u vojsku onih koji prvi put služe

Lokvičići – susjedno krivodolsko selo s istim poštanskim uredom i upisnim školskim područjem. Osim živopisna krajolika (brojne vrtače i jezera) imalo je glasovite gangaše. Ante Smoljko i sinovi mu Ivan i Tomislav, nadimkom Garićevi, potom Budimlići – Ivaćevi: Ikiša, Sveto i Ante te Bariša i Ćuće Mamić bili su pjevači koje su i drugi upamtili. U potvrdu tomu ganga: Kad zapiva Bariša i Ćuće, / digla bi se iz postelje vruće.37

Mala mi se popela na drvo,

Drvo krivo, ja se podvirivo. – radi se, očito, o preinaci poznatog bećarca Šokica se popela na drvo, / Drvo krivo, a ja podvirivo.

Mala moja prodaje salatu

Za pomadu i crvenu kartu. – ironična je ganga na djevojački čin uljepšavanja. Pomada (šminka) i crvena karta su sredstva za uljepšavanje lica. Zajedljivost je osobito sadržana u izrazu crvena karta: riječ je o krep papiru koji nije bio osobito skup, a koristio se najčešće u izradi ruža za vijence pokojnicima.

Mala moja puno sam ti pao,

Ima kravu, za svitlo je dao. – duhovit je dvostih na svojedobnu elektrifikaciju sela. Potrebni materijal i ugradnja električnih instalacija tražila je poveća novčana izdvajanja. U sveopćoj oskudici trebalo je namaknuti nemali iznos pa bi se najčešće smaknulo, prodalo koje krupno blago, najčešće krava ili tele. K tomu, imati svjetlo u kući, značilo je ujedno imati i stanoviti ugled u selu. Usputno, uz određeni doprinos mještana u radu Krivodol je (poslije Imotskoga i Lovreća) bio treće selo u Imotskoj krajini koje se elektrificiralo. Vanjska (a u ponekim obiteljima i kućna) rasvjeta je, uz opće oduševljenje, zasvijetlila u predvečerje 28. studenoga 1957. Do kasno se u noć dozivalo susjede, gangalo, pjevalo…

masliđan (i mesliđan) – jednogodišnja zeljasta biljka vrlo ugodna mirisa (Ocimum basilicum). Svojedobno su ga kao ukras, posebice pri odlasku na misno slavlje, i muškarci i žene stavljali za uho.

mule – dijete kojem se ne zna otac (ili roditelji), ovdje u značenju obijesnog, vragolastog mladića

obetala – obećala (Rijetki srbizam; riječ najvjerojatnije dospjela u rodni idiom zbog privremenih odlazaka na poslove u Vojvodinu ili istočnu Slavoniju.)

O Božiću ka(d) se igra kolo,

Onda ću te poljubiti, lolo! – zavičajno se kolo igralo u Ćelića gaju do 1962. godine.38

parica – suparnica u ljubavi

patka (duvana) – strogo po boji i veličini složenih i (kapučinom) svezanih desetak listova sasušena duhana. Inače, uz sadnju, uzgoj, obradu i otkup duhana u Imotskoj krajini, a time i u Krivodolu, vežu se brojni zanimljivi običaji, posebice između dvaju ratova. U Krivodolu je zadnji put zasađen 1965. godine. S obzirom na vrlo zahtjevan, a neisplativ, posao, sadnja je ove kulture posvuda zamrla. Mukotrpni posao i ganga je opjevala: Koliko je u godini dana, još je više posla za duvana.39

Prvo jutro užegla ti sviću.– običaj da se nasmrtni čas u ruke umirućeg stavi zapaljena svijeća i drži sve dok ne izdahne. Potom se svijeća ugasi, mrtvacu se zaklope oči, zaustavi veliki zidni sat, a ogledalo prekrije tamnom krpom ili se okrene prema zidu… Otvorilo bi se nakratko prozor da duša iziđe te upalila nova svijeća (lumin) kako bi se duši osvijetlio put u rajski svijet.

pojala (pojati se) – udebljati se

prasijega vika,

O Božiću stala bi te skika. – Autor gange metaforičnom usporedbom, prožetom humorom, dovodi u svezu djevojačko ponašanje (u seksualnom smislu) sa zavičajnim seoskim običajem.

Riječ-dvije i o običaju: u predbožićno se vrijeme (krajem studenoga i početkom prosinca) običavalo klati prasce, svinje. Kako je svaka obitelj gojila najmanje jednu svinju, nerijetko ih se klalo više u istome danu. U svakom bi zaselku ovaj čin, na ne odviše human način, uz prisutnost radoznale djece, dugim (vojničkim) nožem bajunetom obavio koji „vještiji“ mještanin uz pripomoć domaćina i nekoliko susjeda. Neugodne „skike“ priklanih svinja razlijegale su se zaselcima. Već s početka sedamdesetih klanje se obavlja na stručniji način (posebnim pištoljem) ili to za pojedine obitelji rade mesari.

Od 1. siječnja 2007. na temelju Zakona o zaštiti životinja svinje se ne smiju klati bez prethodnog omamljivanja posebnim klinastim čekićem ili spomenutim pištoljem.

rusman – rus, kiselo drvo, pajasen (lat. Ailanthus altissima (Mill.) Swingle). Humorističnost gange dodatno je sadržana u činjenici da ovo listopadna drvo može narasti i preko 20 m, a grane su mu malo dlakave i lako lomljive.

Selo Jare nikad rodit neće… – Imenovano se selo nahodi blizu Širokog Brijega. Sadržaj gange najbolja je potvrda stare narodne poslovice kako se dobar glas daleko čuje, a loš još dalje.

Pričekat će mene moja cura

Dok osedlan Sokola i Mula. – Dotičnu je gangu pjevao Andrija Ujević Stipančev (Donji Ujevići). Sokol je bilo ime konju, a Mula, kako joj i ime kazuje, bila je križanac između magarca i kobile. Inače, bili su rijedak i izgledan tegleći životinjski par. Stipan(ac), otac Andrijin, u vrijeme rata nabavio ih je od talijanske vojske.

Srnova – čest nadimak kravi

Strana – predjel brda iznad Lapenda, Ujevića (Donjih) i Vrljičaka; sučelice Gornjim Ujevićima i Bašićima

Studenkaovdje djevojka sa Studenaca, inače se za žensko čeljade sa Studenaca kaže Studenačka

Sveti Blaž (3. veljače) – dernek u Lokvičićima i Žeževici

šumprešavat(i) – glačati, peglati

švera – kazaljka na satu

tapun – veći kružni otvor na bačvi, a čep se naziva manjim otvorom. Ujedno su to i nazivi (obično drvenih) predmeta kojima se zatvaraju dotični otvori.

tarabe – drveni plot oko seoskog imanja ili dvorišta; riječ – motiv često korišten u bećarcu, slavonskome usmenom dvostihu

tušikat(i) – smirivati

Ujevići kad pitaju vina,

Ne gledaju koja im je fina. – Ujevići su skloniji dobru vinu nego finim curama, djevojkama.

No, poznavateljima gange nije teško uočiti prepravljanje kao ni poznavatelju dobre kapljice vino od patvorine. Izvorna glasi: …. (mještani bilo kojeg četverosložnoga sela ili zaselka) kad pitaju vina / ne gledaju koja mu je cina. Dakle, nisu cjepidlake.

Uteću ti, majko, jedne noći

Za dragana, kasno ću ti doći.– Uteću: 1. os. jd. futura I. glagola uteći = uteći ću, a riječ kasno nema značenje doći sa zakašnjenjem, već je bliže značenju nikada, odnosno zasigurno ne u bliskoj budućnosti.

važ(a) – limena posuda, limenka

Vrdol – selo (u jugoistočnome dijelu Imotske krajine) „između brda Kitice i Jajne, u prodolini ispod Radovana i Graba“. 40

Zapalo me da ne more gore… – Pjevač gange jadajući se obznanjuje kako je pri novačenju (regrutaciji) dobio najduže obvezno služenje vojnoga roka (mornaricu).

Zapivajte momci koji znate,

Ko Hrvoja i Lujićev Ante. – Hrvoje Ujević Ivača i Ante Ujević Lujićev (odselio u Crnu Goru, u Podgoricu) bili su među vrsnijim pjevačima gange u Donjim Ujevićima.

zekan – konj zelenkasto sive dlake

Zele – uobičajeni zavičajni nadimak za mušku osobu zelenih očiju

___________________________

37 Podatke priopćila Danica Kavelj (1938.)

38 O kolu (Igra kolo, igra kolo su dvadeset i dva) podrobno je pisao dr. Ivan Ivančan 1968. Tekst je objavljen u Imotskom zborniku 1, Ogranak Matice Hrvatske, Imotski, 1992., str. 105. – 109.

39 Podrobno o tegobnim poslovima oko duhana pisala je Dragica Vrljičak u župnome listu Žedan kamen na studencu, br. 6., prosinac 1999., str. 20. i 21.

40 Zeljko Selak, D. Vr'dolska žeđa, Ogranak Matice hrvatske Split, Split, 2011., str. 7.

 

5. Zaključak

U posljednja je dva-tri desetljeća patrijarhalni život imotskih sela bio podložan temeljitim promjenama. Ganga, nekoć svagdanji nepristrani suputnik i svjedok životne stvarnosti, danas je svedena na prigodne ili upriličene smotre kulturno-umjetničkih društava, a tek se tu i tamo zapjeva na kakvom pučkom veselju: derneku, svadbi i sl. A takve prilike rijetko dođu i ne traju dugo. Drugim riječima kazano, dvostih gange neumitno nestaje, iščezava kao mnogo toga u ljudskome životu, ali se svojem nestajanju žilavo opire. Valjda bi prava prispodoba za sadašnje stanje gange bila, opet Tinov, stih - ima „snagu vjere što živi u smaku“. Tek pokoji novonastali distih usputno ozrcali iznimnu zbiljsku zgodu, oslika duboko proživljeno duševno stanje.

Nesporna je, k tomu, činjenica da je uz ubrzane civilizacijske tekovine zamiranju gange uvelike doprinijela i „bijela kuga“. Depopulaciji su izložena gotovo sva sela Imotske krajine, poglavito brdska na zapadu Krajine i ona pribiokovska.41

S druge je strane zacijelo iluzorno očekivati kako će biti zapisane i obznanjene sve naše gange. Tješiti nas može jedino okolnost da se nešto što je bilo, a ostalo zapisano, ne zaboravlja. S tog razloga kazivačima-zapisivačima krivodolske gange upućujemo iskrenu zahvalnost što nam je bilo dano zaviriti u zavičajnu ostavštinu na kojoj ćemo moći oživjeti sjećanja na baštinu i na njenim vrjednotama iščitavati našu povijesno-kulturološku stečevinu.

--------------------------------------------
41 „… zapadni se dio Krajine isprazni ko raskrčen mravinjak … Narod bježi i izumire. Ni djecu ne rađa kao što je nekoć rađao. Djeca više nisu milost, već prokletstvo božje. … Ovaj će narod sam sebe ubiti, a drugi će zasjesti na njegova brda i polja, uz rijeke i more. Pa kad jednom tuđi sinčić moje i vaše kosti iskopa i upita ćakana: „Čiji li su ovo šljuci?“, ćako će mu odgovoriti: „To su, sine, kosti nekog davnašnjeg magareta koje nije htjelo živjeti!“ (I. Raos Prosjaci i sinovi, Knjiga druga, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1984., str. 343.


 

Literatura

Mrežni izvori

http://www.ganga.hr/

http://ethnomusicologie.revues.org/971  Anne-Florence Borneuf: Plaisir partagé et frissons individuels. Chanter et écouter les chants ganga (Croatie/Bosnie-Herzégovine)

http://www.ganga.hr/html/ivan_bekavac.html

Botica, S., 1998., Lijepa naša baština, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb

Botica, S., 1994., Biserno uresje, Školske novine d.o.o., Zagreb

Buble, N.,1992., Ganga u kontekstu svekolike autohtone folklorne glazbe dalmatinske zagore i Zapadne Hercegovine, Imotski zbornik 1,143. – 164.

Glibotić, I., 1978., Naše ojkanje i ganganje, Imotska krajina, Imotski

Gudelj, P., 1991., Moja Imota, Privredni vjesnik, Zagreb

Gudelj, P.,1996., Put u Imotu, Mala nakladna kuća Sveti Jure, Baška Voda

Jurić - Arambašić, A., 1995., Kijevska pučka pismarica, Zagreb

Karin, B., 1996., Bilje Imotske krajine, Ogranak Matice hrvatske, Imotski

Mijatović, A., 2004., Ganga: pismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa, Tomislavgrad

Paljetak, L., 1979., Žedno pero na studencu, tjednik Nedjeljna Dalmacija, Split, 10. – 11.

Raos, I., 1997., Vječno nasmijano nebo, Riječ, Vinkovci

Raos,I., 1984., Prosjaci i sinovi, Knjiga druga, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1984.

Silić, J., 1993./94., Konotacija i njezin status u rječniku, Radovi Zavoda slav. filologije. 28-29., 95.103.

Šimundić, M., 1971., Govor Imotske krajine i Bekije, Djela, ANUBIH XLI, odjeljenje društvenih nauka, knjiga 26, Sarajevo

Škreb, Z./Stamać,A., 1986. Uvod u književnost, Globus, Zagreb

Ujević, A., 1981., Pleme Ujevića, Split

Ujević, P., 1996., Lovrećka ganga, Biakova, Zagreb

Vladić, V., 1996., Raspivana Rama, zbornik ramske gange, Mostar

Vuković, M., 2005., Gangaši naši prvi etno glazbenici - Zbornik radova Zavičajno blago u funkciji razvoja Zabiokovlja, Književni krug, Split

Zeljko Selak, D., 2011., Vr'dolska žeđa, Ogranak Matice hrvatske Split, Split

Zadnji sadržaj od Petar Ujević Perotić