Zajedničko zadovoljstvo i individualni trnci - Pjevati i slušati gangu

Ovo je prijevod pisanog rada o gangi "Plaisir partagé et frissons individuels". Chanter et écouter les chants ganga.

Bilješka i prijevod Snježana Majić-Huette

Bilješka o autorici

Anne-Florence Borneuf francuska je etnomuzikologinja, radi u Parizu, u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (Centre national de la recherche scientifique - CNRS), pri Centru za istraživanja u etnomuzikologiji (Centre de recherche en ethnomusicologie - CREM). Objavila je jednu knjigu i nekoliko članaka u stručnim časopisima. Pored toga, profesorica je etnomuzikologije na Fakultetu Paris VIII - St Denis.
Teme su njenog istraživanja vokalna glazba, ritual i glazba, te glazba i prijateljsko druženje.

Na Siciliji od 1989. do 1996. godine istraživala je odnos pjesme i religijskih obreda u Italiji. Na temu odnosa glazbe i rituala, na Fakultetu Paris X – Nanterre 1999. godine, obranila je doktorsku tezu pod naslovom "Le chant et la sainte Patronne: la fête de la Vara à Fiumendisi".

 

S gangom se prvi put susrela na koncertu organiziranom u Maison des Cultures du Monde, u Parizu 2001. godine. U programu koji je tom prilikom dobila pisalo je da će biti predstavljena glazba iz Hrvatske. Kako nikada prije nije čula pjesme iz naših krajeva, posjetila je koncert bez očekivanja da bi mogla čuti nesto posebno. Ostala je jako iznenađena efektom i snagom pjevanja koje ju je, kako kaže, "zalijepilo za fotelju"! Odlučila je, bez kolebanja, posjetiti naše krajeve i detaljnije istražiti tako neobična i jedinstvena polifonička pjevanja.

Za ljetnih praznika 2002. godine, spakirala je torbe i, s programom na kojem je pisalo « Rera, ojkanje, ganga », doputovala u Split. Na aerodromu je pitala gdje se pjeva ganga, rera i ojkanje. Uputili su je u Sinj, gdje se smjestila i na blagdan Velike Gospe napravila prve audio snimke. Kod ljudi kod kojih je odsjela raspitivala se za druga mjesta u kojima se može čuti ganga, pa je tako otkrila i Imotsku krajinu.

U ljeto 2003. godine dolazi u Slivno, selo kod Imotskog, gdje se održavao festival gange. Tu upoznaje Tomislava Matkovića, urednika i voditelja na Radiju Grude, koji je i sam veliki zaljubljenik i pasionirani sakupljač gange, koji joj otkriva druge lokalitete gange. Tako je, kroz priču sa sudionicima festivala, malo po malo, otkrivala sela u Imotskoj krajini i Hercegovini.

Svako ljeto, već 12 godina, boravi u Slivnu kod Imotskog te prati okupljanja gangaša u Dalmatinskoj zagori i Hercegovini. Ide na svaki « dernek », u svako selo gdje se pjeva ganga ili organizira festival gange, neumorno bilježi tekstove, pravi audio i video zapise koje arhivira u institutu u kojem radi. Od tada do danas, njen istraživački rad posvećen je gangi. U međuvremenu je naučila pjevati muške i ženske gange, naučila je i hrvatski jezik!

U sklopu « Mjeseca hrvatske kulture » (na francuskom jeziku šarmantno naslovljenom « Croatie - là voici » ( Evo vam Hrvatske !) u Parizu, 2012. godine, na kojem je predstavljena istarska glazba, ojkanje i ganga, nastupila je i grupa gangaša iz Gruda, koju je organizirao Joško Ćaleta, istaknuti hrvatski etnomuzikolog.
U svibnju 2014. godine, u Parizu Anne-Florence Borneuf organizira slušaonicu gange, u prosincu, na radiju « France Musique », u jednoipolsatnoj emisiji predstavlja gangu.
U studenom prisustvuje festivalu u Etampesu na kojem nastupa guslar Jure Miloš, također u organizaciji Joška Ćalete. Upravo je zaslugom Joška Ćalete ganga, uz reru i ojkavicu, od strane UNESCO-a registrirana u svjetsku nematerijalnu baštinu.
Anne -Florence Borneuf predano i s puno entuzijazma radi na tome da se ganga očuva! Ona i Joško Ćaleta na međunarodnom, a Tomislav Matković na lokalnom planu, na neki način, spašavaju gangu od zaborava.
Tekst koji slijedi objavljen je u « Cahiers d'ethnomusicologie », 2010. godine, a ovo je prvo objavljivanje njenog rada na hrvatskom jeziku.

 

Zajedničko zadovoljstvo i individualni trnci

Pjevati i slušati gangu

(Pjevanje iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine)

U sjećanje na Miru

Na jednostavno pitanje „Je li ganga tužna ili vesela?", odgovori pjevača, slušača ili lokalnih ljubitelja tog pjevanja, jako1 variraju. Neki kažu da nije ni jedno ni drugo i da ne inducira nikakve emocije 2, drugi kažu da je ganga veselje, a neki će opet reći ganga je obadvoje!, neki će reći nešto treće!, ovisno od toga što riječi pjesme kažu...

Ako su mišljenja različita i mnogobrojna, je li to zato što su emotivna pitanja jako individualizirana? Ili zato što sugovornici ne gledaju na gangu iz istog kuta? Ovise li odgovori o profilu slušača (povremeni slušač, zaljubljenik u gangu, veliku znalac, pjevač...)? Zavisi li to od osobnog dojma, konteksta, interpretacije pjevača, od svojstvenog muzičkog karaktera gange ili ima još drugih faktora?

Ovdje će se pokušati odgovoriti na ova pitanja koncentrirajući se na najčešću situaciju u kojoj se ganga danas sluša - dernek, gdje se zaljubljenici sastaju u kafićima i pjevaju.

Pojedinci objašnjavaju ono što ganga želi poručiti, dok se drugi pozivaju na ono što osjećaju; neki pak uzimaju gangu kao širok pojam, dok ju neki drugi reduciraju na riječi, a ima i onih koji misle o datoj situaciji u kojoj se ganga pjeva. U prvi mah, emotivni odgovor izazvan gangom je zamućen identifikacijom povoda iz kojeg pjesma nastaje.

1 Ovaj rad je omogućen zahvaljujući podršci Centra za istraživanje u entomuzikologiji CREM - UMR 7186 LESC / CNRS (Centre national de la recherche scientifique).
2 Za slusanje gange pogledajte sitografiju.

U stvari, riječ ganga upućuje na više različitih stvari. Na osnovi konteksta označava:

(1) u širem smislu, karakteristično3 ruralno pjevanje s graničnog područja Hrvatske (u Zagori, zaleđu Dalmacije) i Bosne i Hercegovine (osobito u zapadnoj Hercegovini i centralnoj Bosni). Pojam ganga je, dakle, općenit naziv, suprotno poimanju iz dijela (2). Ovo polifoničko pjevanje karakterizira jako mali raspon melodije (kvarta, nekada do visoke terce ili manje) i netemperirani intervali inferiorniji od tona.
Iako jako kratka (trideset-četrdeset sekundi), ova pjevanja se mogu podijeliti na tri dionice (Fig.1):

Slika fonograma

fonogram
Fig. 1; Zvučni zapis jedne tipične gange koju su pjevale žene.
Sve tri etape su numerirane. U ovom primjeru se jasno razlikuju ornamenti predudara s velikim okomitim crtama (sekcija 2) i zaključak orijentiran visoko (sekcija 3).

- Prvi dio pjeva samo jedna osoba i zove se pjevač, on(a) je jedini koji izgovara riječi tokom pjesme;
- U drugom dijelu, dva, tri ili četiri partnera pjevaju jednoglasno i zovu se gangaši, oni gangaju.


3 Klevetnci će rado gangu okvalificirati kao „divlje krikove" ili „primitivnom".
4 Radi se o intervalima od ¾ tona, ili preciznije: između 120 i 180 'cents', ovisi o grupi pjevača.
5 Za mušku gangu je karakteristično to da završetak izvode glissando, dok je za žene karakterističniji visok poklik, iako ovo nije neprikosnoveno pravilo.
6 Svaki dvostih je organiziran na 4+6 slogova i može se pjevati uz bilo koje ganganje.

Gangaši kaleme svoj glas preko pjevačevog kako bi formirali teksturu komponiranu, većinom od sekundi, različite prirode. Note su su uglavnom predmet ornamentiranog predudara jednog od gangaša. (vidi: Petrović 1977. ili 1991.).
- Zaključna dionica jednoglasno: dugi spust glissando ili obrnuto, jedna vrsta kratkog krika usmjerenog visoko5.

(2) Svako različito pjevanje pripada gangi općenito, kako je to opisano u (1). Ta pjevanja možemo identificirati po jedinstvenom melodično-harmonijskom obrascu koji nekada odgovara imenu sela u kojem su nastala, nekada pjevaču, početku teksta, etc.;

(3) dva stiha od deset slogova koji se pjevaju i koji su izmjenjivi. U ovom smislu, jedino tekstualna sastavnica je uzeta u obzir; muzički aspekt je totalno izbačen.

Prema tome, prosuđivanje o odnosu gange i onih emocija koje vrednuje stanovništvo nema stvarne osnove, ako se ne sagleda iz svih aspekata. U današnje vrijeme, ako uzmemo u obzir slučaj (3), ganga skoro da i ne postoji u smislu emocija jer upućuje na slušanje i na percepciju koja je danas drugačija: „U današnjoj gangi nema više emocija, nitko te više neće 'napasti' pjesmom. Danas je ganga sinonim za veselje i dernek. Više nitko ne sluša poruku tvoje pjesme, ti si naučio tekstove". Drugačije rečeno, riječi pjesme se više ne improviziraju ciljajući nekog određenog slušatelja gange. Svjedoci tih vremena (ima tome trideset ili četrdeset godina) pričaju kako su riječi bile te koje su vodile emocije i bile dominantne, kvaliteta pjevača je bila manje važna. Radi se o tome da se svakovrsna stanja (tuga, sreća, gađenje, prezir, ponos, melankolija, zloba...) prenesu pjesmom izvođenom i slušanom svakodnevno i za kolektivnih akcija. Uglazbiti takve vrste riječi je na određeni način javno očitovanje, što pjesmi daje posebnu težinu. Riječi su svi slušali i čuli, ali one nisu pogađale nikoga osim onoga na koga se ciljalo pjesmom, onoga koga se direktno ticao sadržaj riječi. Danas, na žalost, slušatelj7 manje obraća pažnju na riječi; na razini emocija, tekst skoro da se više i ne čuje na slavljima i okupljanjima gdje se pjeva. Riječi gange su, nažalost, rijetko improvizirane i crpe se iz zajedničkog fonda. Osim iznimno, čisti poetski sadržaj ćemo ostaviti po strani na stranicama koje slijede.

7 Tekstovi ganga se još uvijek objavljuju u zbirkama, a imaju svoje mjesto i na internetu, gdje svatko može objaviti.

Ganga i veselje: proizvesti i podijeliti vlastitu emociju

Pjevati gangu s društvom nije banalna, zabavna aktivnost ni promoviranje vlastitog glasa pred publikom. Radi se o tome da je, na određeni način, bitno dobro se osjećati, sastati se s prijateljima, biti zajedno.
Kad se pokoji pjevač nađe u dobroj ekipi, u kafiću ili kod kuće, uz zajedničko piće prijateljski odnosi se brzo ustoliče, progresivno se posvaja suzdržan ton tijekom razgovora: kad su uvjeti zadovoljeni, javlja se sentiment kojeg protagonisti zovu veselje. Ako je uobičajeni osjećaj veselja osjećaj „uživanja", „razonode" ili „radosti", realnost koju naznačava u društvu je i suptilnija. Za osjetiti tu emociju, protagonisti se trebaju naći u određenom stanju duha, u ambijentu osjetljivosti i afektivne raspoloživosti koja dozvoljava kreaciju posebnog ozračja, „atmosferu očišćenu od svakodnevnih problema: s prijateljima si, piješ, pjevaš, jedeš, to je užitak, narodna zabava...", kažu oni. Veselje se doživljava jedino ako je zajedničko. Pjesma napokon počinje: bez upozorenja, ponekad usred razgovora, pjevač spontano digne gangu.

Prve gange se ne pojavljuju prije nego su uvjeti povoljni, što znači kad veselje počinje i u fazi kad se ponašanje članova družine kanalizira u smjeru otvorenom afektima. Ove početne gange mogu nekada služiti kao test čiji zvučni rezultat pokazuje stanje prijemljivosti i raspoloživost jednih i drugih; mogu na određeni način „buditi" partnere i ubrzavati njihovu povezanost i totalnu raspoloživost. Zapravo, ganga je jedno jako zahtijevno pjevanje koje ne tolerira polovičan angažman; pjevači se moraju dati potpuno, cijelim tijelom, naročito kako bi dočarali jako gust i intenzivan karakter ovog pjevanja. Ovo se posebno očitava u drugom dijelu pjevanja, označenom tom nekom teksturom - tvrdom i neskladnom za stranog slušača, ali jako cijenjenom među domaćima - koja je esencija8 gange. Intenzitet pjevanja izvire iz kontinuranog udaranja „sekundi" (oko 3/4 tona, između 120 i 180 'cents', ovisi o grupi); ali bila bi ništa bez pojačanja jednog postojanog,9 neprekidnog tona, općenito podvostručenog snažnim volumenom, koji rezultira jako bogatim zvučnim spektrom glasova. Zahtijeva se i određeni tjelesni napor kao i brzina kako bi se što učinkovitije održao intenzitet pjesme koja u tijelu traži jaki oslonac. Bez ovog, druge karakteristike ne bi zvučale zadovoljavajuće, ganga ne bi uspjela.

8 Zato se pjevači koji dolaze u ovom dijelu zovu gangaši, oni koji gangaju.
9 Ganga se razvija na samo jednom udahu gangaša koji cijeli svoj dio pjevaju odjednom, kako ne bi prekinuli zvučni kontinuitet unutar pjevanja. Određene gange nemaju ovo pravilo i njihovo presijecanje je nenadano i namjerno, cilj im je proizvesti poseban učinak (vidi poglavlje „slušati gangu").

img 2

Fig. 2. Pokreti partnera kako bi glasove usmjerili u istom pravcu. Foto Anne-Florence Borneuf, 2008.


Počevši od trenutka kad se veselje ustoličilo, kad je afektivna raspoloživost među pjevačima prisutna i aktivna: gange prirodno nađu svoje mjesto, dobivaju na kvaliteti i vrlo brzo poprimaju jednu novu dimenziju. One nisu samo potvrda i konkretizacija veselja, nego postaju pokretač afekta naročito među pjevačima: gange su te koje rade vibracije tijela i razgaljuju njihove duše. Partneri najčešće stoje raspoređeni u krug ili sjede sa svake strane stola. Udaljavajući se ili se približavajući od centra kruga ili partnera (Fig. 2), nekada se prilagođavajući stasu najmanjeg, nastoje formirati i osjetiti fokus ili usmjeravaju glasove kako bi rafinirali traženo akustično pulsiranje: tek kad gangaši između sebe formiraju savršenu10 jednoglasnost i kad note pjevača zadovoljavajuće odzvanjaju, partneri su očarani i njihova tijela se potresu od proizvedenih vibracija. Percepcija „pravilnosti" gange se osjeti ušima isto toliko koliko i tijelom koje memorira te vibracije.

10 U stvari, najmanji vibrato je zabranjen kako bi se čuli udarci intervala „sekunde„. Osim toga, jedna od najvećih poteškoća gangaša je u tom moduliranju glasa na način da daju utisak da je samo jedan glas; ovo i nije uvijek u skladu s određenim bojama glasa, pa se tako nameće pitanje jesu li određene kombinacije definitivno nezadovoljavajuće.
(sekunde i cents su veličine intervala, napomena prevoditelja)

Mada pjevači nisu u fizičkom kontaktu, modeliraju jedan zvučni objekt zajedno, to je ganga koja, kad je uspjela, ujedinjuje tijela u istoj vibraciji. Što se tiče položaja i držanja pjevača, oni variraju od jednog do drugog: jedan će zatvoriti oči, drugi će gledati u daljinu, fiksirati stol ili jednog od partnera. U svakom slučaju, radi se o rješavanju svega suvišnog kako bi se totalno koncentriralo na zajedničku konstrukciju zvučnog objekta. No, zadovoljstvo se ne pokazuje direktno. Rijetki su osmijesi, na primjer. Poslije jedne gange, pjevači sramežljivo spuste glavu, upru pogled u nekom neodređenom pravcu, najčešce popiju gutljaj vina, kao da svaki čuva za sebe to zadovoljstvo za koje ipak zna da je zajedničko. Nekad se predaju nabacivanju kratkih komentara.
Taj nastup zajedničke rezonancije tijela, kad dođe na red, produbljuje se u osjećajima koji otkrivaju pozadinu zajedništva i afektivnih odnosa, u smislu da svaki protagonist razumije savršeno da su je osjetili i njegovi partneri kao da formiraju zajedničko tijelo. To se najjasnije vidi na trofeju koji se dodjeljuje na natjecanju gange11, na kojem su prikazane tri glave pjevača koji dijele jedno tijelo. Tu direktno čitamo emotivno zajedništvo prisutno pri izvedbi gange. I drugi se osjećaji emotivne povezanosti, kao i umne, nalaze u izvedbi gange, ali o njima neće biti priče ovdje. Slučaj je to, na primjer, sa zadovoljstvom kad se realizira brzina ritma koja, mada nepravilna, ostane sinhrona među partnerima.
Pjevati gangu uz prijatelje se smatra tako izvorom zajedničkih emocija, induciranih fizičkom i društvenom percepcijom koje pjevači vole ponavljati i ponovno proživljavati. To su ta bogatstva koja nam nastoje dočarati kad kažu: „takvo je naše pjevanje, puno uživanja i veselja". Drugačije rečeno, stvarno se „nešto dogodi" pri pjevanju gange. Tokom cijelog trajanja seanse, neprekidni niz ganga održava osjećaj veselja i izgurava razgovor malo po malo u stranu, ganga postaje centralna aktivnost koja održava cijelo društvo u afektu. Ali, ako iz bilo kojeg razloga neki nepoželjni pjevač hoće pjevati s jednom grupom, remeteći neizbježno ravnotežu, kako zvučnu tako i emotivnu, dvije vrste ponašanja su moguće: iz zabave ga se pusti da pjeva, mada bez puno uvjerenja ili ga se uvjerljivo odbije... Dogodilo se da je jedan pjevač, ovako odbijen, prekinuo gangu i od ljutine razbio čašu o pod.
Znači da je afektivna predispozicija ta koja počinje gangu, a da pjevanje dalje održava veselje unutar grupe. Drugačije rečeno, ganga posjeduje dvostruku osobinu /sposobnost/: potvrđuje određene afekte materijalizirajući ih u zvučni objekt i održava ih tijekom cijele seanse.

11 Radi se o brončanoj skulpturi koju je kipar Boris Šitum (2005. godine) poklonio najpoznatijem i najposjećenijem natjecanju u regiji: „Ganga festu" u selu Biorine (Hrvatska).

Iz svih ovih gore navedenih razloga, pjevači (proizvođači zvuka, u srcu zvučnog objekta i u međusobnoj harmoniji) i slušači (udaljeni od mjesta gdje se glasovi sastaju i fizički pasivni) vide gangu na dva kompletno različita načina. Istina je da gangaši pjevaju prvenstveno za sebe; kreiraju određenu emociju između sebe i za sebe12 , ne mareći puno o potencijalnim slušateljima. Emocije inducirane gangom razlikuju se i manifestiraju drugačije ovisno jesmo li proizvođač ili primatelj zvuka. To ćemo promotriti.

Slušati gangu

Doista, pjevači ne pjevaju za publiku. Ipak, mnogobrojna je publika koja pažljivo sluša i uživa u gangi. To se, između ostalog, vidi kad je dernek, slavlje u čast sveca zaštitnika sela, ili na velikim blagdanima kao što je 15. kolovoza. U tim prigodama ekipe pjevača13 prevale više desetina kilometara iz jedinog razloga, da se nađu i zapjevaju u kafiću ili gostionici u koju dolaze ljubitelji gange. Sakupljanje ekipa iz različitih krajeva je stvarni izvor uživanja za publiku. Tako je jedan amater, koji nikada ne propušta velika slavlja, rekao za jedno od njih: „Bilo je prekrasno! Ima dvadest godina da nismo vidjeli toliki broj ekipa zajedno." U ovakvim prilikama različite prisutne ekipe predstavljaju svoje gange, nižući ih naizmjenično, ispreplećući ih ponekad, tvoreći tako tkivo kojem naboj varira tijekom večeri. Izvođači, dakle, mogu biti i slušači, u prekidima dok čekaju svoj red za zapjevati. Publika je na velikim slavljima mnogobrojnija nego kad se radi o improviziranom sastanku u kafiću i vrlo često ima drugačiju percepciju gange od pjevača. Ona osjeća drugačije emocije, puno kratkotrajnije, prolaznije i što je najvažnije puno individualnije, koje se kaleme na opće veselje.
Ne radi se o kompletnoj inventuri afekata koji se mogu pojaviti tijekom jedne ovakve večeri, nego radije o iznošenju na vidjelo, s jedne strane faktora koji favoriziraju pojavu afekata, i s druge strane, načina na koji se ti afekti manifestiraju.
12 Uza sve to, izvođači koji oplakuju blisku osobu odolijevaju toj emociji na način da se odriču pjevanja za jedan duži vremenski period ili definitivno. Nakon određenog roka, počinju ponovo viđati svoje uobičajeno društvo i piju s njima, ali ne sudjeluju u pjevanju gange. Tijekom žalovanja ne uskraćuju se slušanje gange, nego proizvodnja vlastite emocije koja izvire iz pjevanja.
13 Grupe pjevača su prilično stabilne i nepromjenjive: pjeva se obično s istim partnerima, s onima koji znaju iste gange kao i vi, s onima kojima je biljeg i raspon vašeg glasa u skladu, ali i s onima s kojma uživate provesti i podijeliti večer.
Kad se brojne ekipe pjevača skupe na derneku, naizmjenično svatko pjeva svoju gangu i čeka se da prethodna ganga završi kako bi se moglo zapjevati svoju. U određenim slučajevima grupe trebaju čekati više minuta kako bi mogli umetnuti svoju gangu u gustu i zbijenu zvučnu potku koja se tako tkaje. „To je dernek!" kaže jedan pjevač između začaranosti i rezignacije, čekajući strpljivo „svoj red" za pjevanje. Ako se čekanje oduži, može se desiti da jedna grupa prodre u gangu prethodnih pjevača ili namentne svoju. Takvim ritmom, prostor i vrijeme unutar kafića (ili terase) se brzo nabije mnogobrojnim disonancama i jakom zvučnom energijom karakterističnom za ovo pjevanje. U kombinaciji s alkoholom, ta jako zvučna akumulacija favorizira posebnu emotivnu osjetljivost kod slušača i kod pjevača koji su utopljeni u zvuk.14
Ali, u tom slijedu ganga koje, zbog njihove kratkoće, ostavljaju utisak da se kontinuirano rasplinjuju iz svih ćoškova, publika je isto tako senzibilna na odnos koji gange tkaju međusobno, u smislu da nizanje zapaženo od strane pjevača, alternirajući između „glatkog" (očekivanog) i prekida (iznenađenja) kod slušanja. Drugačije rečeno, publika zapaža način na koji se gradi zvučna forma koja se proteže kroz cijelu večer. Tu „veliku formu" napuhuju pjevači koji, kad vladaju dovoljno velikim brojem ganga, znaju umješno birati kombinacije pjesama, pomno pazeći da tijela i grla izdrže više sati. Tako, tijekom jedne večeri svaka grupa izmjenjuje dvije-tri različite, jednostavne gange, za koje ne treba veliki napor; ali s vremena na vrijeme „pjevač" izlazi iz tog uskog izbora i počme (nekada na zahtjev svojih kolega) neku neočekivanu gangu koja iznenadi i djeluje kako na partenere, tako i na auditorij, potičući dinamiku redanja pjesama i dinamiku atmosfere večeri. Taj iznenadani karakter dolazi od izbora gange (na primjer, rijetko pjevana ganga, pjevanje koje sliči gangi ali nije ganga zapravo15), ili od začuđujuće strukture (gdje si dva „pjevača" odgovaraju; bez uobičajene sekcije 1, ali naglim protuudarom svih pjevača direktno u drugoj sekciji; brutalnom erupcijom tišine usred pjevanja, ili nerazumne dužine sekcije, ili od neobičnih ornamenata, itd.). Intonirajući tako gange, pjevač preuzima određeni rizik (dosta umjeren) u kojeg uvlači i svoje partnere, ali isto tako obnavlja njihovu uključenost, istovremeno im dajući neočekivanu radost koja neizravno pogađa i auditorij, za ovakve gange se nekada kaže da su

14 Na publici koja je neupućena ili malo naviknuta na ovakvo pjevanje, može se vidjeti zamor ili dosada, ali nikada ravnodušnost
15 U Hercegovini, na primjer, možemo čuti džotavicu; s dalmatinske strane će prijeći na ojkavicu ili na treskavicu.

„za takmičenje". Mijenjajući ritam večeri, gange imaju, skoro pa jasan, cilj potaknuti i druge pjevače da se angažiraju u toj viteškoj borbi. Puno rjeđe, ali i riječi pjesme mogu pridonositi u izradi „velike forme", na primjer: nadovezivanje u istoj tematici, ili suprotno, jasnim prekidom s gangom prije; izbor istog teksta ili jedne od njegovih varijanti, ali drugačijim melodičnim motivom, premještajući tekst i počinjući drugim polustihom.
Zadnji aspekt koji će se ovdje razmatrati tiče se procjene i emocionalnog odgovora na stil pjevača. Ovaj senzibilitet na interpretaciju gange je puno individualniji i individaliziraniji nego u prethodnoj situaciji i izražava se, nekada i dijeli, na očit način od strane publike. Kanali ovih emotivnih reakcija i ekspresija su različiti i međusobno se spajajući potiču:
- govor, koji spontano kaže primljenu emociju, komentarima kao što je „suze mi na oči kad ih čujem" ili komentar koji je, za jednu pjevačicu, trljajući naježene ruke netko rekao: „ona milo piva";
- pokrete ili položaje, rukom ili glavom, ponekad nekontrolirano, naglo, poneseni utiskom pjesme; ili još ugibanje koljena koje se direktno prenosi, kao u ogledalu, s tijela pjevača na pojedine slušatelje. Nekada jednostavno nepokretnost može obuhvatiti slušača do kraja gange, sputavajući ga u normalnim aktivnostima kao što su razgovor, piće, pušenje.
- fizičke i psihološke reakcije: uz naježenu kožu, koju se već spominjalo, a može se doživjeti i trnce, rjeđe suze, smijeh, osobito kao reakcija na tekst16. Jako često tijelo nekih slušača se sasvim zgrči i opuštanje počinje tek u završnom dijelu gange, reproducirajući precizno slijed napetost-opuštanje u tijelu pjevača. Disanje se također može promijeniti: zadržavanje daha (koje primjećujemo kod pušača koji udahnu dim jako duboko ) ili obrnuto, skraćen dah i zadihanost; u oba slučaja, ova promjena nastaje isključivo u drugom dijelu gange u kojem nastupaju gangaši.
Jasno je da se emotivni odgovori ne limitiraju na ove već opisane doživljaje, ali otkrivaju cijeli jedan svijet osjetljivosti slušača spram interpretacije gange, radije nego na gangu općenito. Bilo da se radi o boji, modulaciji ili jakosti glasa pjevača, nekoj gangaškoj tehnici, mekoći ili obrnuto, tvrdoći utisnutoj u neku gangu, besprijekoran sklad gangaša, ili posebno virtuozne ornamentike protuudara, mnogobrojni elementi pjevanja diraju auditorij. Ovo se inače ponekad potvrdi u procjenama izgovorenima na kraju pjesme: „Ne valja!'', „Jedan!" ili suprotno „Prva liga!", „Pet!", „Svaka čast!"; aplauzi su rijetki i znak su respekta prema jednom ili više pjevača, između ostalog.

16 Za neobične stihove, vragolast tekst, politički sud mudro razmotren ili za neki dobar obrat, na primjer.


Ako su ove manifestacije odgovor na muziku, preciznije rečeno na ono što pjevači rade, i isticanje procjene mišljenja kojeg imamo, čini se da su pojedine od tih manifestacija, isto tako, način ulaska u krug veselja, bez pjesme, u socijalnu podjelu emocija. Ovo je trag koji ostaje za istražiti.
Bilo da se radi o stilu pjevanja ili o percepciji „velike forme", emocija je pokrenuta zvučnim objektom, kojim gospodare ili ga modeliraju pjevači, ali isto tako i stavom kojeg imamo o tom objektu. Drugačije rečeno, za slušače nisu više socijalni ili fizički aspekti (specifičnije doživljeni/ kušani od strane pjevača) ti koji induciraju emociju, nego ono što pjevači rade s tom zvučnom masom i način na koji je ona primljena. Radi se, ovaj put, o prolaznim, kratkotrajnim emocijama koje traju koliko i ganga, to su prije svega individualne emocije koji se razlikuju od najuobičajenijih afekata, trajne i podijeljene koje pjevači razvijaju s njihove strane dok pjevaju.

"Ganga, to smo mi!"

U više publikacija, Ankica Petrović precizira da ganga „budi jake osjećaje regionalnog identiteta" (1977: 331) ili „izaziva duboki emotivni osjećaj kod pjevača i slušača, ako su s istog područja i istog socijalnog okružja" (1983: 52). Kroz zvučne specifičnosti koje svi priznaju, ganga je intimno vezana za njihov teritorij, onaj gdje su rođeni, riječi nekada pojačavaju taj osjećaj, kao ove koje slijede, iako poznate, često su i rado izvođene tijekom večeri:

Gango moja volio te ne bi
Da se nisam rodio u tebi!

Tako je regija ograničena ovim zvučnim objektom koji se ne libimo personificirati. Ovo ide dotle da se može reći „ganga, to smo mi".

Pričati o gangi ili je pjevati je pričati o sebi, o regionalnoj osobnosti, slaviti se. Regionalni sentiment je taj koji odzvanja u gangi i ona je ta na koju je populacija osjetljiva18.
U kadru emocionalne percepcije se tako otkriva jedna nova strana gange: ona inducira osjećaj kojem ne treba kontekst zabave kako bi se manifestirao, ali kojega ipak svi dijele, pjevači i slušači, bez razlike. Radi se o jednom dubokom sentimentu, ili trajnoj „pozadini", koji je stalno budan, koji je, mada se ne manifestira na izrazito spektakularan način, nastanjen u većini populacije iz regije i koji, osim toga, ne treba zvučnu materijalizaciju: sam spomen gange tijekom nekog razgovora, na primjer, dovoljan je za probuditi taj latentni osjećaj. Prilikom mojih prvih putovanja u regiju ostala sam zapanjena (označena) reakcijama osoba kojima bih se obratila slučajno: dovoljno je bilo spomenuti riječ „ganga" i vidjeti isti tren njihova lica ili oči koji zasjaje nekom čudnom svjetlošću, rezultat jedne jasne emocije koja nije bila iznenađenje.
Bilo da je to pogled tijekom razgovora ili tijekom njene izvedbe, ganga ima moć poticanja različitih emocija. Je li to zato što te emocije asociraju u pamćenju situacije u kojima ganga intervenira? Preko ovog možemo objasniti zašto ganga, čak i loša, može inducirati emociju kod određenih ljudi.

Snop afekata

Prilikom proslave u selu, seansa gange mobilizira svakojake afekte: preko tog pozadinskog osjećaja koji je spomenut, zajedničkog svima ali slabo vidljivog, kaleme se različite emocije, ovisno od toga jesmo li pjevač ili slušač. Ako su najčešće dijeljene među pjevačima iste grupe, te emocije nisu uvijek dijeljene među slušačima. Između ostalog, afekti evoluiraju tijekom jedne seanse: inducirani nekim socijalnim ponašanjem, potvrđuju se preko akustične forme (prelazeći od veselja na gangu) koja, na svoj način, proizvodi različite afekte kod različitih individua.

Sve ove manifestacije odgovaraju različitim utjecajima gange. Dakle, imamo posla sa snopom afekata koji reagiraju na muziku kao takvu, na stil pjevača,

18 Izgleda da su ovi regionalni sentimenti u Bosni i Hercegovini transformirani u hrvatske sentimente (prisjetimo se da je regija nastanjena Hrvatima, Srbima i Muslimanima, trima narodima koji prakticiraju ili su prakticirali gangu) (Petrović: 1995:66-69 i 2007: 5-6). Ali o tom aspektu neće biti govora ovdje.

akustične karakteristike, na elaboraciju „velike forme" ili na njenu
percepciju. Međutim, ovi afekti su također stimulirani netipičnim zvučnim aspektima koji su ipak intimno vezani uz gangu: kontekst veselja, regionalni sentiment s kojim se duboko povezuje, i najvjerojatnije sjećanju na situacije povezane s gangom čiji je jednostavni spomen pjevanja dovoljan da ih probudi.
Reklo bi se da je, prema tome, upravo kompleksnost vođena dinamikom afekata ta o kojoj ovisi uspjeh jedne seanse.

Reference

PETROVIĆ Ankica
1977 Ganga, A Form of traditional Rural Singing in Yugoslavia, PhD non publié, Belfast : The
Queen's University.
1983 „ Muzička forma ganga – simbol tradicionalnog kulturnog zajedništva „ [la forme musi-
cale ganga – symbole d'une coopération culturelle traditionnelle]. Slovo Gorčina 11 :
50-53.
1991 „ Les techniques du chant villageois dans les Alpes dinariques (Yougoslavie) „. Cahiers
de musiques traditionnelles 4 : 103-115.
1995 „ Perceptions of ganga „. The world of music 37(2) : 60-71.
2007 „ Islamic Echoes in Bosnia and Hercegovina : Tradition and Modernity „, Congrès des
Musiques dans le monde de l'islam, Assilah, 8-13 août 2007. fr/site02/music-w-islam/articles/Petrovic-2007.pdf>. Consulté le 22/04/2009.
UJEVIĆ Petar
1996 Lovrećka ganga [la ganga de Lovreć]. Lovreć : Osnovna škola S. S. Kranjčevića ; Zagreb : Biakova.

www.ganga.hr - ova web stranica, koji redovito dopunjava Tomislav Matković, okuplja brojne tekstove o gangi i omogućava slušanje više stotina ganga koje webmaster (i voditelj na lokalnom radiju) strpljivo prikuplja.
Pristup snimljenim stvarima je jednostavan - samo klikom na kartu . Kad se stranica otvori, izaberite jednu od obojenih regija i možete čuti gange koje su predstavljene po selima.

SAŽETAK

Danas se pjeva uglavnom u gostionicama ili u obitelji, pjevanje gange je u direktnoj vezi s afektima različite prirode. Svojim akustičnim karakteristikama, organizaciji njihovog (slijeda) redoslijeda tijekom večeri i vlastitom stilu jedinstvenog za svaku grupu pjevača, dozvoljava pojavljivanje i održavanje afekata među sudionicima i inducira još k tome različite emocije, osobne i prolazne, naročito kod slušača. Ove emocije se kaleme na trajni pozadinski sentiment koji uranja svoje korijene u sjećanje i regionalni identitet kojeg ganga inducira.