Ganga kao oblik usmenog izražavanja

Šime Čagalj, objavljeno u glasilu Bogoslovije u Splitu "Put", 1979.g.

Postoje književni usmeni narodni oblici, koji su jedinstveni za određene narode ili koji su jedinstveni za jedan etnički krug unutar naroda. Oni mogu biti tek jednim dijelom vezani uz tekst, ali se samo djelomice izražavaju tekstom, dok im glavni tim bar daje način ili ritual izvođenja i manifestiranja.
Takav jedan primjer, koji je specifičan po svojoj formalnoj građi i načinu izvođenja, jest ganga, dvostihna pjesma, s područja Imotske krajine i Hercegovine. Ganga je zapravo nešto, što je moglo na spontani način omogućiti široko "demokratski" izraz čovjeku, koji nije mogao upoznati medij umjetnosti vremena, u kojom je živio. Bez obzira na vrijeme, u kojem se rađala, ona je zapravo najdublja riječ unutarnjosti o svim pojavnim i skritim zbivanjima u čovjeku, koji ju je stvarao i pjevao. Baveći se najelementarnijim stvarima iz svakodnevnice, od čisto praktičnih pojava do elementarne filozofije, koja uvire u tajnu onostranih projekciji života, ganga je univerzalno ogledalo života i svake moguće sudbine svoga autora.

 

IME

Ne zna se točno, po čemu je ganga dobila ime. Ime je vezala uz albansku riječ KANG, što znači pjesma, veselje, zabava...
Narod smatra, da naziv dolazi od toga, što oni, koji prate glavnog pjevača, često i ne znajući stihove, pjevaju gan, gen, gan, Neki smatraju, da je ime dobila prema zvuku gusala - gun, gun, gan, gan.
Teško je reći, po čemu je dobila ime, ali je najvjerojatnije, da se odgovor nalazi među prije iznesenim problemima.

MJESTO, GDJE SE GAJI GANGA

U širem smislu riječi ganga je nastala u ruralnoj sredini. Rađa se i razvija na selu, polju, brdu itd. U topografskom smislu njezina je kolijevka Dalmatinska zagora ~ područje Imotskog. Može se čuti u svim selima Imotske krajine i Hercegovine. Govori se, da je iz Imotskog prenesena u Hercegovinu u drugoj polovici 19. st., ali je vjerojatno to bilo dosta prije, jer je svakodnevni život vezao Hercegovce i Imoćane. Najdotjeranije uzorke tog pučkog staralaštva imamo oko Imotskog i Posušje.

NAČIN IZVOĐENJA

Kako smo vidjeli, ganga je dvopjev; jedan pjevač pjeva, a prati ga jedan, dva ili više "gangača" i to svi u jedan glas. Koliki će broj "gangača" biti, ovisi o skupini ljudi, koja sluša, o slaganju glasova, a i o samom "pivaču" predvodniku i jačini njegova glasa, jer glas vođe mora nadvisivati ostale.
Glavni pjevač započinje pjesmu i predvodi ostale u pjevanju. Za "pivača" se kaže da "piva" ili "vodi", a za pratioce se kaže da "gangaju" ili "prate". Kad glavni pjevač završi prvi stih, gangaši prihvaćaju, a on istodobno s gangačima nastavlja drugi stih. Svakomu je čast biti glavni "pivač", pa se često pjevači natječu, tko će započeti pjesmu.
Visina i brzina napjeva zavisi o fizičkim mogućnostima pjevača, o njihovim plućima i glasnicama.

FORMA

S obzirom na tekst ganga je lirska dvostruka pjesma. Pisana je u desetercu, najkarakterističnijem stihu narodnih pjesama. S obziron na način izvođenja ganga je višeglasno pjevanje na način primitivne na način primitivne polifonije.

TEMATIKA

U uvodu rekoh, da je ganga univerzalno ogledalo života. Ganga je u stvari stav pojedinca i grupe prema životu i njegovim manifestacijama. To dovoljno govori, koliko je tematski raspon gange širok. Pa iako se ganga bavi svim domenama ljudskog života, ipak ima jedno područje, koje pred ostalima ima primat, a to je problem ljubavi u svim njezinim oblicima, od idilične ljubavi do erotike, Ganga ima i svoj rječnik, koji nemaju drugi oblici narodnih umotvorina, a taj je pretežno vulgaran.

Radi ilustracije navest ću nekoliko stihova gange. (Stihovi su uzeti iz knjige "GANGA" Anđelka Mijatovića, Duvno 1973.).

O LJUBAVI

"Kad se vole dva goluba bijela,
Džaba govor čitavoga sela."

"Svaka majka od Boga prokleta,
koja dici u ljubavi smeta."

MOMCI O DJEVOJKAMA

"Blago travi, koja se ne gazi,
I djevojci, koja na se pazi."

"Curino je od neba do zemlje,
Koja svoje sačuva poštenje."

MOMAK O SVOJOJ DJEVOJCI

"Imam, malu ko komadić zlata,
Šesnaestu godinicu 'vata."

DJEVOJKE O SEBI I MOMCIMA

"Ja i dragi naravi jednake,
Oboje smo ko od jedne majke."

O KOSI

"Moj dragane 'ko ti kosu redi?
Na njoj moji ostaše pogledi."

O OČIMA

"Nisam znala, zelene mi trave,
Da moj dragi ima oči plave."

O PISMU

"Ja vesela, niko ne osića,
Došlo pismo od mojega cvića."

O UDAJI

"Sad se cure udaju na rate,
Tri miseca pa se kući vrate."

O VOJSCI

"Ja sam svoje odslužio dvije,
Sad nek služi ko služio nije."

O ZATVORU

"Zvona zvone, a doline ječe,
Teško onom kog zakon opeče."

O TUĐINI

"Da znaš, majko kako ti je sinu,
Teška srca ići u tuđinu."

O PIĆU

"Božo mili, koja li je jača,
Lozovače ili šljivovača."

O ŠKOLI

"Džabe, dragi, gimnazija tvoja,
Privari te nepismenost moja."

O KOPANJU

"Oj motiko, odbit ću ti uši,
Ti si mojoj dodijala duši."

O GUSLAMA

"Gusle moje od kljenova panja,
Kad guslite tuga mi je manja."

Iz svih ovih primjera vidi se tematska sveobuhvatnost gange, tog usmenog narodnog oblika, koji je duboko zahvatio ljudsku svakodnevnicu sredine, u kojoj se rodio, razvijao i u kojoj danas živi.

TKO I U KAKVIM PRIGODAMA PJEVA GANGU

Ganga je pjesma, na koju nisu pretplaćene "specijalne" prigode. Ona se pjeva u svim svečanim trenucima, ali ne u svečanim u "dekorativnom" smislu riječi, već onda, kada u čovjeku-pjevaču proradi "sila" da zapjeva. Najčešće nije to nikakav vanjski povod, radi se uvijek o gangi - pjesmi, koja zamjenjuje nekakvu svečanost, koja se događa daleko ili čak u snu, a u čovjeku živi tek kao želja. Ganga je rik mladog junaka "siledžije", ona je i krik usred tišine pejzaža, kojim se ruši iz snažna grla. Pjevaju gangu momci i djevojke. Na "silima" i po povratku sa "sila". Pjeva se na popularnim seoskim "dernecima" i pazarnim danima, na dane svetaca zaštitnika pojedinih sela. Pjeva je svatko, tko nosi u sebi nered ili ustroj života i želi ga na taj način demonstrirati. Tada se ganga nameće izvana inercijom svoje nazočnosti - ona se prihvaća kao najjednostavnija i poznata priča o javi i intimi. Gangu ne možemo čuti samo na sprovodu, iako nije neobično, da se zaori pri povratku posmrtne povorke kućama. Gangu, rekosmo, pjevaju momci i djevojke, muškarci i žene, iako se može reći, da je ganga "junačka pjesma", za koju treba sonoran, junački glas.

ZAKLJUČAK

Ima li ganga šanse da se održi pred navalom novotarija svih vrsta? Može li se ona oduprijeti noževima tehnike, koja uništava sve, što nije egzistencijski zakonomjerno? Kad odgovorimo na ova pitanja moramo voditi računa o samoj domovini gange, o mentalitetu kraja, u kojem živi, o sposobnostima njezinih baštinika za čuvanje tradicionalnih vrijednosti. I imajući upravo to u vidu, možemo ustvrditi, da ona ima izglede za opstanak. Čovjek se može promijeniti izvana, ali dok bude kamene mjesečine i bure, dok bude sablasnih zimskih vjetrova u domovini gange i povratka junaka u kasnu noć - eto nadahnuća, da se zaori ganga, snažno i zvonko, sutra kao danas i jučer.