Uporaba stiha u gangi

CD "Gange zapadne Hercegovine i Imotske krajine" CD "Gange zapadne Hercegovine i Imotske krajine"

Ante Kraljević, zaljubljenik u gangu, objavio je jednu dubinsku analizu gange, tj. suživota riči i pivanja. Analiza je sačinjena na osnovi 121 pivanja s dvostrukog CD-a HKUDa "Hercegovac" "Gange zapadne Hercegovine i Imotske krajine" "Gange zapadne Hercegovine i Imotske krajine", pa bi bilo dobro za potpuni uvid (a i bolje shvaćanje) imati kao predložak ovaj (vrsni) glazbeni uradak. Analizu u obliku tablice objavljujemo u PDF formatu. Tekst koji slijedi će vam razjasniti cijelokupnu analizu i način na koja je provedena (u slast):

 

 

O odnosu stiha i napiva u gangi dosada je, koliko je poznato, pisala samo Dunja Rihtman izpitujući "muzičku tradiciju lištičkog područja" u srpnju 1968. (Rihtman, Dunja: Narodna muzička tradicija lištičkog područja, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Etnologija, Nova serija, sv. XXIV/XXV, Sarajevo, 1970., str. 363.). U navedenu se radu ganga obrađuje zajedno s ostalim zatečenim oblicima višeglasnoga pivanja, te se utvrđuju obće označnice ove glasbene baštine i uzporednice sa susidnima ("tonalni odnosi", "ritam i metar", "melopoetski oblici", "polifoni oblici", sličnosti i razlike u odnosu na narodno glasbeno nasliđe ostalih područja BiH i šire). Ganga se spominje samo uzput i u suričju ostalih oblika (brojka, putničko), te nije priepoznata kao pivanje, pa bilo postankom i mlađe, koje je, po svojoj jedinstvenosti, popularnosti i broju napiva, zaštitnim znakom zapadnohercegovačke i imotske glasbene baštine. Otud i netočnosti u nazivlju (Rihtman, n. d., str. 369.: "Sve navedene oblike prve i druge kategorije nalazimo u pjesmama koje narod zove "ganga" i "brojka" ("brojnica", "broja", "brojavica"). U toku pjevanja u kojem učestvuju tri pjevača (sic!, A. K.) uloga svakog glasa je jasno određena. Za prvi glas, tj. za prvog pjevača kažu da "priginje", "oduzima", "sleginje", "počinje", a za ostalu dvojicu pjevača da "gangaju", "voze", "prate", "preuzimaju".), metru stihova (Rihtman, n. d., str. 366.: "Metar ovih stihova sastoji se samo od dvosložnih i trosložnih stopa sa naglašenim prvim slogom." Kakav je metar ove gange: "Otkad nismo, || za miloga Boga, / Zagangali || jedan kraj drugoga!"?), te tvrdnja o invertiranome desetercu (6,4) u gangi (Rihtman, n. d., str. 366. Dotična ganga se, prema notnom primiru br. 46., str. 399., piva ovako: "Ne valja ti šala jarska Ma-re, ne va-lja ti ša-la (ho-ho-ho) jar-ska Ma-re, ne va-lja ti ša-la, aje". U stvari radi se o gangi (dvostihu) koji izvorno glasi: "Jarska Mare, ne valja ti šala, / Desnu su mi ruku popišala.", sve ostalo je stvar uporabe (polu)stihova u konkretnome napivu, a ne inverzija.). Popis složaka (kombinacija) stihova i polustihova, te uzvika i ukrasa, u pojednim napivima ne daje naslutiti o drugčijim mogućnostima (Rihtman, d. d., str. 378. - 379., "Oblici melostrofa ...").

Anđelko se Mijatović odnosa stiha i napiva, odnosno uvrstbe stiha u napiv tek dotiče u objasnitbi samoga načina pivanja gange u jednome konkretnome primiru (Mijatović, Anđelko: Ganga - pismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa, sabrao i pripremio, Knjižnica Naših ognjišta, knj. 4., Naša ognjišta, Duvno, 1973., str. 18.).

Navedeno, te činjenica da je HKUD "Hercegovac" objavio dvosnimak gange, ustvari cvitnjak (antologiju) od 120 napiva, razlogom su, da se o odnosu stiha i napiva podrobnije progovori.

U cvitnjak je uvršten 121 napiv, od kojih je 112 različitih (Glasboslovi bi, osim ostaloga što duguju gangi, tribali i odrediti najmanju razliku između dva napiva, koja ih čini različitima. Ovdi se tvrdnja o sedam istovitnih napiva na snimku oslanja na sluh.). Napivi, s označnicama koje nas zanimaju, dati su u križnici na kraju ovoga razmatranja. Pridpostavlja se, da je na ovome snimku najveći dio do danas sačuvanih (zapamćenih) napiva. Broj napiva u križnici označuje broj pločice (CD) i redni broj snimka: primirice, 1.02. znači drugi glasbeni broj na prvoj pločici. Neka će razmatranja u ovome prikazu biti teže razumljiva bez prieslušavanja odnosnih primira.

Nazivlje

Kako ne bi dolazilo do nejasnoća, odredit će se pojedini nazivi, pri čemu će se voditi računa o nazivlju puka koji gangu piva i/ili sluša:

- gánga:

  • baštinjeno (po nekima: višeglasno) pučko pivanje u kojem jedan glas (pivač) piva riči stiha a drugi glas (gangaš ili unison od više glasova - gangaši) prati pivača priginjajući
  • deseterački (riđe ini) rimovani dvostih; bolje: stih
  • pojedini napiv gange; bolje: napiv, okrićanje

- ganganje: središtnja dionica napiva koja traje od ulazka gangaša do završetka

- gángāš:

  • onaj koji piva gangu
  • onaj koji konta; bolje: pivač
  • onaj koji priginje

- gángat:

  • pivati gangu
  • priginjat

- glisando: vrsta završetka napiva (kadence)

- kontat: izgovarati riči pisme (stihova) u napivu gange

- polustih: dio stiha (prvi polustih prvog (A) stiha označen je sa: a1, koji u desetercu ima četiri sloga, drugi sa: a2 - šest slogova, prema tome i b1, b2, drugog (B) stiha)

- prigínjat (Na velemriži (internetu), virojatno u nedostatku prikladnije riči, rabe se nazivi cutting, cutting ornaments "rizanje, sicanje, sickanje" i sobbing "jecanje", koji su ipak netočniji od priginjanja, koje je u biti metafora za promjenu u nečemu što je ravno, pravocrtno.. "Jecanju" je prispodobivo samo priginjanje u nekim "ženskim"gangama (vidi primir Zavelime, 2.32.)):

  • pratiti pivača (ne)određenim samoglasom (a, o, e, ae) od završetka započinjanja do kraja napiva (šire značenje riči), i
  • radom pokretnih stražnjih dilova govornog ustroja (meko nebce, stražnji dio jezika) sužavati i širiti prolaz zračnoj struji na granici grkljanske i ustne šupljine, pri čemu kao da se pokušava artikulirati novi vrlo kratki glas i obično se minja visina glasa (uže značenje riči) (Tek bi se podrobnim akustičnim mirenjima utvrdilo narav artikulacije u trenutku priginjanja, no nema dvojbe da je misto artikulacije iza zadnjonebčanih suglasa (k, g, h). Otud i tvrdnja u nekim radovima o gangi, da gangaši gangajući u stvari izgovaraju slog "gan", pa i pridpostavka o postanju same riči ganga. Međutim, u priginjaju se nedvojbeno ne ostvaruje glas g.); u primirima samoglasnik sloga na kom se priginje pisan je maztnotiskom

- pripiv: jedan ili više stihova bez značenja ili bez značenjske veze s temeljnim deseteračkim stihom i neovisnih o njegovu metru, pr. 1.26

- složak: poredak (polu)stihova (kao i uzvika i ukrasa) u napivu

- stanka: priedah (odmor); u primirima započinjanja označena sa: "|" (stanka u stihu označena je sa: "||", a ona gangaša sa: "|||")

- tremolo: višekratno trenutno priginjanje, zahtivan ukras kojim se služe neki gangaši

- ukras: slog ili više slogova bez značenja, koji nisu dilom izvornog dvostiha (ri-ri u pr. 2.46; la-la u pr. 1.40)

- uzvik: rič(i) napiva koje nisu dilom stiha u izvornom (govornom) obliku; u primirima pisan manjim slovima (eksklamacija)

- započinjanje: početna dionica napiva izvedena kao jednopiv, u primirima pisan kosopisom

- završetak: kretanje glasova na zadnjem slogu stiha napiva

Postavke

  1. Svaki stih, uz malobrojne iznimke, može biti uporabljen u svakom napivu,
  2. Napiv određuje slaganje polustihova u složke, pa je stih u tome podređen napivu; svaki složak ima, ovisno o broju i redu uvrstbe (polu)stihova, dvije ili više inačica,
  3. Nema napiva bez započinjanja,
  4. Započinjanje može biti jednodilno i višedilno,
  5. Slogovna se dužina započinjanja minja, ovisno o napivu, od uzvika pa do dvostiha,
  6. Granica polustiha u većini napiva ima uticaja na slogovnu dužinu započinjanja, stanke i misto njegova kraja,
  7. Gangaši ulaze u napiv na zadanome slogu polustiha, koji teži biti graničnim,
  8. Nema napiva koji ne bi počinjao prvim i završavao zadnjim slogom polustiha, zanemarujući pri tom uzvike i ukrase,
  9. Ovisno u dužini i visina glasa, te načinu priginjanja, pivač minja visoke samoglase u i i u njihove parnjake po mistu tvorbe (o, e),
  10. "Naglasba" i stanke u dionici ganganja ovise o napivu a ne o metru stiha,
  11. Postoji nekoliko vrsta završetaka.

Obrazložbe

1. Kuća je gange rimovani deseterački dvostih sa stankom iza četvrtoga sloga (4,6). Deseterac je inače najčešći stih zapadnohercegovačke glasbene pridaje (brojka, bećarac, džotavica, pivanje "na bas", pa i putničko) (U guslarskim je pismama također deseterački stih, u junačkima ob. nerimovani, u "modernima" ob. rimovani u parnim rimama (aa).). Dvostih na koji se piva ganga ima parnu rimu (aa), u većini slučajeva žensku (ljutā - putā, pr. 1.06.; prpē - krpē, pr. 1.14.) i vrlo ridko daktilsku (vedrenōj - zelenōj, pr. 1.09.). Konsonance, kada se rimuju samo suglasi, niti mužke rime u gangi nema; štoviše, samo tri gange u cvitnjaku ne završavaju samoglasom (1.09., 1.10., 1.29), a i u njima se završni suglasi u pivanju ne čuju. Samo su dva primira s leoninskom rimom (1.46.; Rano piva, ne bilo ga živa!, te 2.33.: Krše grane, od muva se brane, u pismi s tri stiha, što je za gangu ridak slučaj).

Težko je pridpostaviti koliko je stvoreno pisama u deseteračkome rimovanome dvostihu, na koje se piva bilo koji od navedenih vrsta napiva, nu nema sumnje da ih je bilo vrlo mnogo (Mijatović, Anđelko, n.d., str. 6. i 7. - Sakupljač u pridgovoru navodi da je sakupio oko 7.000 ganga, od kojih je oko 3.800 uvrstio u knjigu. V. također: Ujević, Petar: Lovrećka ganga, Osnovna škola S. S. Kranjčevića i Biakova d.o.o., Biblioteka Bašćina / Biakova, Knjiga 1., Lovreć, 1996.). Naravno, stvaranje napiva nije ni približno tako plodno. S jedne strane, skladanje je ipak teže, a s druge, i loši i dobri stihovi se pamte, napiv se teže pamti, a ako je uz to još i loš ili neprihvaćen, odmah se zaboravi. Na kraju, slušatelj je gange mnogo kritičniji, kad je u pitanju napiv i popustljiviji kad je u pitanju stih. Stvaranje napiva nije skladanje na zadani stih, nego na ritmičku matricu deseteračkog dvostiha sa stankom iza četvrtoga sloga, iz koje pučki skladatelj uzima dilove (slog, polustih, stih) i slaže ih po zamišljenu slidu tonova. Otuda i misloslovna tvrdnja, a i izkustvo pivanja, da se svaki napiv može odpivati na svaki dvostih, iako će gangaši često uztvrditi, da je za određeni napiv pogodan upravo određeni (dvo)stih. Virojatno polaze od osobina samog napiva i prikladnosti suglasničkih i samoglasničkih izmina u stihu. Primirice, napiv 2.62., za kojeg bi složak, uz izvorni !A!Ba1, formalno gledajući mogao biti i !A!Ba2. Međutim, taj se složak uopbće ne rabi, jer bi napiv završavao: Ma- | la ska-čuć-jé, što bi pivač pokušao izpivati kao: Ma- | la ska-čo-jé, a to, osim što je pivno priezahtivno, također je i velika izoblika u odnosu na govoreni polustih.

Uporaba se nedeseteračkoga stiha u gangi smatra iznimkom i inovacijom (virojatno "najinskom" ili imotskom), i ostvaruje se u vrlo malom broju napiva. Rabi se četverostih (7/7/8/6, s rimom aabb, pr. 2.19. i 2.60.), a u napivima s pripivom trostih (8/8/8, pr. 1.15.) i dvostih (7/7, s rimom aa, pr. 1.26.). Naravno, nedeseterački se dvostih može rabiti samo u napivu skladanom za takav stih; taj se napiv odlikuje dužinom, kratkim tonovima i većim brojem priginjanja, te se dojimlje kao nabrajanje, što je pripiv u pr. 1.15. i sadržajno.

(Navodim nekoliko četverostihova, koje je svojedobno pivala ženska skupina iz Cerna sa svim osobinama najinske gange:

Zelen ora, list mu žut, Moj je dragi na me ljut.
Ljut je na me cile zime,Što ne silim š njime.


Daj mi, majko, dinar-dva, Da ja kupin bilila.
Da nabilin lice bajno, Da mi bude sjajno.


Zelen ora u gori, Komšija mi govori:
"Komšinice, luče milo, Daj da se volimo!").

2. U 4. je stupcu križnice za svaki napiv naveden složak po kojemu se isti piva, s nekim njegovim inačicama u stupcu 5. Napiv, niz tonova, određuje način i redoslid uklapanja jedinica stiha u složak. Primjerice, složak ABA, najrabljeniji na ovom snimku (ukupno 14 napiva), ne može se nikako prominiti u složak a2BA ili u a1b2BA, nego samo u sve svoje varijacije od polaznih jedinica (Radi se u najvećem broju napiva o varijacijama s ponavljanjem (Vrn = nr).), a njih je 23=8 (od 2 elementa A i B, 3 se uvrštavaju). Samo se još dva složka javljaju u više napiva: AA u 8 i AB (6), a svi ostali napivi imaju svoj izvorni složak, što svidoči o maštovitosti pučkog skladatelja u stvaranju napiva (Pučki je skladatelj prispodobiv slagatelju rubikove kocke, s jedne, i stvaratelju vica, s druge strane. Toliko viceva čujemo, a nikad sristi čovika koji je vic smislio; toliko napiva gange čujemo, a nikad ne saznamo, tko je barem jedan od njih "sklonijo".).

Samo 28 napiva sa snimka ima slogovnu dužinu jednaku ili manju od slogovne dužine deseteračkoga dvostiha (t.j. 20 slogova). Znači da je skladatelj prinuđen na ponavljanje, što je jedno od najkorišteniji sredstava u stvaranju napiva. Samo je 12 napiva na snimku izvorno bez ponavljanja. I slogovno najduži napiv Ja posadi (46 slogova) može se teorijski odpivati na jednome stihu po složku Aa1a1AAa1a1, a on je jedan od 24 moguća. Sve to govori da su mogućnosti slaganja jedinica dvostiha mnogobrojne, a kad im se pribroje sve varijacije tonova, onda je prid skladateljem ogroman broj mogućnosti, od kojih triba "samo" odabrati najbolju - napiv gange koji se rado sluša. A da to nije lako, svidoči i činjenica o malom broju napiva u stogodišnjoj povisti gange u odnosu na velik broj stvorenih dvostihova.

Kad se kaže "dobra ... loša ganga", u najvećem se broju slučajeva misli na napiv, a ne na književni sadržaj, što opet govori o podređenosti "libreta operi". Kako je već rečeno, sastav (struktura) dvostiha ima uticaj na napiv, te kako će se dalje viditi, na slaganje njegovih jedinica (započinjanje, ganganje, završetak). Međutim, ipak i sadržaj može uticati na napiv, način pivanja, kao što je to slučaj u pr. 2.26., gdi pivač učestalim stankama (sickanjem) i dodavanjem ridajućeg -ya iza slogova na kojima se priginje, želi izraziti domotužje i plač naših izseljenika (Vidi također pr. 2.63.). Svrha ovoga cvitnjaka nije bila i pridstavljanje najboljih stihova gange, nego su uporabljeni oni po kojima se pojedini napiv priepoznaje, oni koji su se održali, bez obzira na njihovu književnu vridnost. Od šaljivih (rugalice, zajedljivice, posprdnice i sl.) mogu se istaknuti kao uspiliji: Gagarine (1.07.), Nema sira (1.014.), U Šimića Brigu (1.30), Vino moje (1.40.), Austrija pala (1.43.), Jarska Mara (1.50.), Igra cura (1.55.), Piliće izlegla (2.31.), Krše grane (2.23.), Manjinova (2.35.) ...; ljubavnih - Oj ledino (1.16.) (Pogotovo u inačici: Oj ledino, bi l se orat dala, / Kud je mala suze prolivala), Ljubi, ljubice (2.19.), Milan Kundid (2.46.), Ja posadi (2.54.); prikrivenih blago-erostskih - Godinu bolovat (1.29.), Zeleni se (1.65.); barabinskih, okoprčnih - Oj barabo (2.15.); „epskih" ljubavnih: Napoj konja (2.43.). Za miloga Boga (2.20.) najizkreniji su stihovi u kojima ganga najričitije govori o samoj sebi, o svojoj današnjoj sudbini. Postoje stihovi koji se doimlju pravim gangaškim poštapalicama, jer se rabe u više napiva (Oj divojko, đavole, đavole; Oj zorice, nemoj kazat danu; Oj divojko, materina mala; Kad zapivan uz vinjansku stranu), što je dodatna potvrda podređenosti stiha napivu.

Za razliku od gange, stih je u brojki barem jednako važan ili važniji od napiva. Naime, danas popularnih i zapamćenih napiva u brojki nema više od petnaestak. Čim se započne brojka, svima je odmah jasno o kojem se napivu radi, tko imalo ima glasa i sluha može se prihvatiti pivanja, brojku mogu pivati dva ali i dvadeset pivača, brojku je dakle lakše pivati. (Tko uobće ne bi znao, primirice, pivati slavonski bećarac?). Onaj tko započinje brojku obično hoće štivom (stihom) što priobćiti (primirice nadpivavanja u svatima nisu zbog napiva, nego zbog štiva). Temeljna je svrha ganganja postići zvučni sklad između svih sudionika pivanja, "složiti glasove", a ne prieniti književni sadržaj (A što znači "složiti", "dobro su složili", vrlo je težko reći glasboslovnim ričnikom. Nedavno sam nekoliko sati nazočio družtvu najboljih gangaša i čuo velik broj napiva gange. Iako smatram, da razumim što je dobro odpivana ganga, nekoliko mi se puta dogodilo, da sam pohvalio izvedbu, za koju su gangaši rekli, da baš i nije dobra. Osim odabira trenutačne izvođačke skupine, vrste (težine) napiva, međusobnog glasovnog slaganja gangaša i njihova slaganja s pivačem - važna je i boja glasa gangaša. Na kraju, ako dodam, da je svaka izvedba i pitanje trenutka, onda je i stručnjaku za gangu težko opisati, a kamo li "propisati" dobru izvedbu. A što reći za neupućena i nenavikla slušatelja, komu je sama sekunda nepodnošljiva disonanca?).

Zaključno, i najbolji stihovi loše odgangani ili odpivani u lošemu napivu, loša su ganga, a dobar napiv i na najlošijem stihu, dobra je ganga.

3. Započinjanje kao prva dionica napiva u obliku jednopiva ima više uloga: napivna, intonacijska, sadržajna i razpodilna. Dakle, započinjanjem pivač - a ako je višedilno, može i gangaš - određuje napiv koji će se pivati, vrstu gange. Određujući visinu početnoga tona, određuje i visinu na kojoj će se napiv pivati. Ujedno i obavištava ostale sudionike skupine o sadržaju pisme, iako se napiv može odpivati, a da gangaši i ne znadu stihove - dostatno je da znadu napiv. Ako je započinjanje višedilno, u njemu se vrši i podila uloga, odnosno određuje se tko će koji dio započinjanja pivati, pri čemu pivač (onaj koji konta) mora pivati zadnju dio započinjanja. Na kraju, započinjanje služi i za privlačenje pozornosti. Imajući u vidu ove njegove uloge, podrazumijeva se da nema napiva bez započinjanja, iako bi teorijski i takav napiv mogao postojati.

4. Kao što je rečeno, višedilnošću započinjanja razpodiljuju se uloge, a osim toga ona može biti i poslidicom potribe za stankama. Ako je započinjanje jednodilno, onda je moguće da ga izvodi samo pivač, a ako je višedilno, može ga izvoditi gangaš (gangaši) i naravno pivač, svaki svoj dio. U najvećem broju primira s dvosnimka započinjanje je dvodilno (63%), pa jednodilno (22%), trodilno (14%) i četverodilno u samo jednome primiru (Na albumu sva započinjanja, prema tome i kontanje, u svim napivima izvodi isti pivač - Jure Begić (osim u pr. 2.16., gdi drugi, usklični dio od tri ukupno, izvodi Jure Tomić).). U pr. 2.43. započinjanje se sastoji od ukrasa (višekratno ponavljanje sloga -ri-), što je doista ridak primir takve vrste. Ako pivač jedan ili više dilova započinjanja spoji u jedan, slušatelji ne smatraju da je prominio napiv. Svakako, napiv u započinjanju je puno slobodniji od onoga u dionici ganganja.

5. Najkraće jednodilno započinjanje je u pr. 1.60. (uzvik) i 1.63. (uzvik + prvi slog). Ako se započinjanje sastoji samo od uzvika, očito je da se pivači pridhodno moraju dogovoriti, da će pivati dotični napiv. U pr. 2.48. u započinjanje ulaze oba stiha (AB), te u ponavljanju dva sloga polustiha (a1), čime je započinjanje u ovome primiru i najduže na snimku. Brojevi između te dvi krajnosti (0-22) popunjeni su inačicama slogovne dužine započinjanja (jednaka slogovna dužina započinjanja kod dva ili više napiva, naravno, ne znači i isti složak započinjanja).

6. Koliko god je pučki skladatelj slobodan u slaganju stihovnih jedinica u započinjanju, toliko je i ograničen početkom, dužinom i završetkom polustiha. Naime, nema započinjanja izvan prvoga sloga polustiha, štoviše izvorno (kako je na dvosnimku) samo 14 napiva ne počinje na prvome slogu prvoga stiha (nego prvim slogom polustiha a2 odnosno b2). Budući da ganganje teži početi također na granici polustiha, očito je da je i dužina započinjanja uvitovana dužinom polustiha (polustihova). Ne uzimajući u obzir one iza kojih slidi ulazak gangaša u napiv, stanke su u započinjanju gotovo izključivo na granici polustiha. Samo je 15 iznimaka (1.17., 1.21., 1.27., 1.29., 1.31., 1.39, 1.40., 1.41., 1.43., 1.54., 1.59., 2.08., 2.29., 2.37., 2.39.). Stanka u započinjanju ima ulogu bilo odmora bilo povećanja napetosti, pozornosti.

7. Napiv određuje kada, t.j. na kojem slogu gangaši ulaze u napiv, počinju priginjati. Svi to čine istodobno, iako se u nekim gangama (ne s ovoga dvosnimka) znade dogoditi, da ulaze suslidno u vrlo kratkim, ali primitnim, vrimenskim razmacima. Primiri pokazuju, da je očita težnja ulazka gangaša u napiv na granici polustiha. Od 112 napiva kod njih 72 ganganje počinje na prvom ili završnom slogu polustiha (a1/1, a1/4, a2/1, a2/6, b1/1, b1/4, b2/1, b2/6).

10. Metar stiha (odnosno naglašeni dio stope) nema nikakva uticaja na mista priginjanja, koja se u slušatelja gange doživljavaju kao svojevrstna naglašavanja. Priginjanje je bit gange, strogo je svrhovito i nije slučajnost (improvizacija) (Malobrojni stručni radovi o gangi vrve zabludama, a jedna od njih je i ona o "improvizaciji" u ganganju. "Uprkos činjenici da je ,neobično naći dvije gange ispjevane na identičan način', te da su gange veoma podložne varijacijama i improvizacijama, ,samo uvježbane grupe pjevača ganga čiji su članovi u bliskim međusobnim odnosima', obvezatno istog spola, približno podjednake dobi, istog socijalnog podrijetla i društvenog sloja - mogu postići ono što ganga imperativno išće: ,savršeni efekat zvučnog jedinstva' (Petrović, 1983.)" (Nikola Buble: Ganga u kontekstu svekolike autohtone folklorne glazbe Dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine, vidi link). Da ovo uglavnom nije točno, dostatno je samo poslušati jedan te isti napiv, kojeg izvode različite skupine gangaša u različito vrime na isti ili različit stih, na pr. Sa Zelova Jaka na snimku Jugoton CAY 554 (1985., br. 6. i 7.), Sa Zelova Jaka na kazeti Jugoton (1983., "Posušje", br. 1. i 2.), te Pozna majka ko je s dvosnimka o kojem govorim (2002., br. 1.02.). Tko se razumi u gangu, morao bi zaključiti, da su gore tri navedene izvedbe jednoga napiva gange identične. Ako netko izvodi ovaj napiv glazboslovno gledajući drugčije, onda ili piva neki drugi napiv ili ne poznaje napiv koji izvodi.). Zašto gangaši priginju i zašto priginju baš na određenim mistima? Budući da napivni intervali u gangi većinom nisu ugođeni (temperirani), nego su izpod polustupanjske veličine, bez mirenja je vrlo težko odrediti tonalne odnose, e da bi se na svakome mistu napiva jasno odredila točna visina glasa pivača. A ona se čini vrlo važnom za odgovor na postavljeno pitanje. Naime, pridpostavka je, barem što se bekijske gange tiče, da gangaši priginju samo na slogu čiji je ton viši ili niži od tona pridhodnoga sloga, priginju, dakle, na prominu visine tona pivača (Petrović, Ankice: u Buble, Nikola, n. d.: "Ispred osnovnih tonova grupni part koji ispjevava vokale, obvezno izvodi kratke ukrasne tonove ili grupe od dva ili tri tona koji su uvijek ugođeni iznad tonova osnovne melodijske linije. Ovi ornamentalni tonovi u narodu su nazvani kao sjecanje ili jecanje ..."). Slično je i u južnjačkoj (belevarijskoj i najinskoj) gangi, ali s nekim razlikama. Nedvojbeno je slideće: a) u bekijskoj gangi nikad se ne priginje na poslidnja dva sloga napiva (u dolnjem primiru (^= oznaka za ton niži od pridhodnoga, ˇ= oznaka za ton viši od pridhodnoga.): 9 i 10), b) u belevarijskoj gangi obvezno se priginje na pridposlidnjem slogu (9), i c) u najinskoj se gangi priginje na oba zadnja sloga (9 i 10). U slučaju belevarijske gange visina se, vrlo kratkoga, tona na slogu 8. spušta u odnosu na visinu pridhodnoga; ako to u nekim napivima i kod nekih pivača nije slučaj, a događa se, znači da se na 9. slogu priginje "na ravnom". Priginjanje "na ravnom" u najinskoj je gangi očito. U najinskoj je i belevarijskoj gangi nezamislivo da se na čak pet završnih (pr. 1.54., 2.18., ...) odnosno osam početnih (pr. 1.09., 1.63., 2.62.) slogova ne priginje kao što je to slučaj u bekijskoj.

Tremoliranje u priginjanju diluje kao ukras i neobvezno je; štoviše, mogu ga izvoditi samo neki gangaši, i to sporije (pr. 2.62.) i brže (pr. 1.06., 1.16.). Broj izmina u tremolu kreće od dvije pa dok čak pet.

ante stih

11. Već je u radovima istraživača gange zapaženo kako ova vrsta pivanja ima svojevrstan završetak. Čuo sam, doduše, napiva koji završavaju u „čistoj i lijepoj sekundi" (O nastanku gange kao pivanja te o nastanku njezina "ružnoga završetka" zanimljivo je, makar se s nekim njegovim ocinama i ne složili, svidočenje dr. fra Ivana Glibotića: "Nakon prvog svjetskog rata još je nešto ušlo u ovo pjevanje: ružni završetak. Prije je dvopjev završavao disonancom sekunde, kao i u ojkanju. I prije nego se uvelo ganganje, i kasnije. Međutim, najedanput se počelo završavati ovako: posljednji slog bi skliznuo za nekoliko tonova i momci bi, kao čovjek kad se napije dobra vina pa se otrese, izgovorili kreštavim glasom taj slog u glisandu ili portamentu, kako bi se izrazilo glazbenim rječnikom. To su uveli bjesni momci u piću i tako ostalo. Na žalost! Da je tomu tako, dokaz je žensko pjevanje. Ženske ne prave te ružne kadence, nego završavaju u čistoj i lijepoj sekundi, tako su prije činili svi. Stoga je daleko ljepše žensko ganganje od muškog.... Kad bi se ispravili oni ružni i divlji završeci, i Nijemci bi ih rado slušali (sic!)" (vidi link).), ali su ipak ridki i danas diluju neobično. Završetak u biti počinje na zadnjem tonu napiva, na zadnjem slogu polustiha. Ostvarivao se on kao uzlazni ili silazni, kratki ili dugi glisando odnosno portamento, bio u "mužkoj" ili "ženskoj" gangi, razlikovat ćemo ga s obzirom na glasove, ma koliko bili određeni, koje u pojedinom slučaju čujemo. Najčešći je -(j, y ) é-završetak, koji se ovdi rabi u 91 napivu, neovisno o vrsti gange. Doimlje se i kao najlakšim završetkom, svojevrsnim izpuhivanjem. Većinom malo kraći od ovoga je -î-završetak, koji se pojavljuje u 9 napiva. Završetak -â ridak je (4 napiva) i može biti bilo poslidicom suglasnika završnoga sloga napiva (pr. 1.29.) bilo kao obvezni dio napiva dotične (pod)vrste gange (ovdje virske, pr. 2.32., 2.33.). Uzlazni, vrlo kratki -ú-završetak u glisandu čini se češćim u „ženskoj" nego u „muškoj" gangi (4 napiva), a duži -í-završetak ovdje se javlja samo u primirima najinske gange.

Kako gangaši ne pivaju "po notama", važno je da svi završetak odpivaju na isti način (opadanje, dužina, slabljenje). Ako tko od gangaša "urani" ili "zakasni", "otegne", umanji slušni učinak ganganja.

Zadnji sadržaj od Ante Kraljević