Rješenje o zaštiti gange kao nematerijalne kulturne baštine

1. Za kulturno dobro iz točke 1. ovog rješenja utvrđuje se sljedeći sustav mjera zaštite:

• osigurati dostupnost dobra javnosti;
• poticati sudjelovanje zajednice i grupa koje baštine dobro u identificiranju, definiranju, izvođenju i prenošenju dobra;
• popularizirati i promovirati kulturno dobro održavanjem stručnih skupova, smotri folklora, festivala, koncerata, putem elektroničkih medija, audio i video zapisa i na drugi način;
• poticati prenošenje i njegovanje kulturnog dobra u izvornim i drugim sredinama;
• educirati stručni kadar za prenošenje znanja i vještina putem seminara, radionica, formalnog i neformalnog obrazovanja;
• nastaviti sa istraživanjem dobra, primjerenim dokumentiranjem u svim oblicima i načinima suvremenog bilježenja, te stručnim i znanstvenim vrednovanjem;
• štititi dobro prepoznajući procese globalizacije i društvene transformacije, kako bi se izbjegla opasnost nestajanja ili uništenja.

2. Nositelj dobra dužan je provoditi mjere zaštite radi njegova očuvanja, sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i svim propisima koji se odnose na kulturna dobra, pridržavajući se njegove povijesno-tradicijske matrice i pojavnosti.

3. Na navedeno nematerijalno kulturno dobro iz točke 1. izreke ovog rješenja primjenjuje se Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i svi propisi koji se odnose na kulturna dobra.

4. Predmetno kulturno dobro upisat će se u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske - Listu zaštićenih kulturnih dobara, a upis će se objaviti u „Narodnim novinama".

5. Žalba ne odgađa izvršenje ovog rješenja.

Obrazloženje

Ganga s područja Imotskog i Vrgoračke krajine u Dalmaciji najprofiliraniji je i trenutno vrlo aktualan vokalni tradicijski žanr. Ganga je integralni dio stoljetnog sustava glazbovanja na području dalmatinskog zaleđa te predstavlja jedno od posljednjih uporišta arhaičnog načina glazbenog razmišljanja, posve različitog od standardnih globalnih glazbenih sustava, nastalih na tradicijama zapadnoeuropske glazbene provenijencije. Često se ta harmonična polifonija tijesnih intervala opisuje kao gruba, primitivna, nestandardna i netemperirana, a na neupućenog slušatelja ostavlja dojam istosti i ponavljanja, iako se varijacije provode u svakom trenutku tijekom navedenog glazbovanja. Osim na već spomenutom prostoru, to se pjevanje pojavljuje i u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Iz pisanih izvora saznajemo da je ganga jedna od rijetkih tradicijskih glazbenih vrsta za koji se zna približan trenutak nastanka. Naime, nastanak gange veže se uz uspostavu Austro-Ugarske okupacije nad Bosnom i spominje se njezin, „prijelaz, dolazak" iz Dalmacije, točnije rečeno iz susjedne Imotske krajine. Podatak koji je pomalo proturječan više je puta potkrijepljen iskazima starijih kazivača koji su tvrdili da se u njihovoj mladosti tako nešto događalo. Potvrdu nalazimo i u tekstovima o gangi. Tako doznajemo da je gangu „izmislio" Mate za kojeg se zna i prezime, Škutur – što se u Zapadnoj Hercegovini podrugljivo koristi za stanovnika Imotske krajine. Još jednog Matu spominje ganga kojom Petar Oreč navodi važnost varoši Imotskog u njezinu širenju i popularizaciji: di si Mate naučija gangu, u Imocki, idući na vagu. Sajmovi svake srijede i subote te duhanska otkupna stanica koja od 1884. godine otkupljuje duhan, vješti pjevači, svirači na guslama i diplama, duvanari (osobe koje preprodaju duhan) i torbari, galantari pronosili su je daleko izvan granica Imotske krajine. Svoj najplodniji period doživljava pedesetih godina 19. stoljeća, prije dolaska električne struje i televizije. U to vrijeme ponovno putuje izvan svojih granica, prvo vlakovima bez voznog reda (Slavonija, Vojvodina), a zatim sa svojim gastarbajterima po europskim i svjetskim gradilištima. Prvi su o gangi pisali 30-ih godina 19. stoljeća franjevci Branimir Mar(ij)ić i Silvestar Kutleša: Marijić o hercegovačkoj gangi, a Kutleša o runovićkom pjevanju koji po opisima odgovara strukturi gange. Marijić je prvi otvorio pitanje o etimologiji naziva gange koje varira od njena ilirskog podrijetla opravdanog povezanošću s albanskom riječi kong – pjesma (Marijić, Rihtman, Petrović) pa do novijih lingvističkih razmišljanja o povezanosti termina s američkom kolokvijalnom riječi za grupu, družinu, skupinu gang (Mijatović). Spomenuti Mijatović autor je prve antologije gange (1971. g.) koja je inicirala brojne druge autore na sakupljanje tekstova o gangi (Ljuba Diki, Petar Ujević, Marko Dragić, Vlado Vladić).

U izvedbenom smislu, ganga je vokalni žanr kojeg karakterizira izvedba dvaju glasova, dva ili više pjevača (muških ili ženskih). Ganga je višeglasno pjevanje „na dah": pjevanje (pjesma) traje koliko i dah glavnog pjevača. Glavni pjevač u pravilu otpjeva prvi stih sam (inicij), a zatim ga u drugom stihu prati grupa pjevača ispjevavanjem samoglasnika muklo „e" ili zvonko „o", kako bi se dobio „savršeni efekt zvučnog jedinstva" (Petrović). Broj pratećih pjevača nije određen iako u pravilu prate ili priginjaju dva do tri glasa. Moguće su varijante pjevanja samo s jednim pratiteljem, ali i one s više od četiri priginjača. Melodije napjeva baziraju se na ograničenim tonskim nizovima, uglavnom kromatskim, veličine intervala koje ne odgovaraju današnjim ustaljenim intervalima. Postoji velik broj formi polifone strukture, u čijem slogu dominira interval velike sekunde. Napjevi često završavaju na velikoj sekundi (ili uzdahom, oduškom) koji se tretira kao konsonantni interval. Lokalno stanovništvo je u mogućnosti prepoznati karakteristike koristeći se lokalnim terminima. Najbolje poznaju one oblike koje prakticiraju ili aktivno slušaju, ali i oblike iz graničnih područja s kojima su u kontaktu. Termini kojima se koriste uglavnom opisuju radnju koja se odvija tijekom same izvedbe. Glagoli tipa goniti, sijecati, jecati, nazivati krečati, tresti, priginjati i dr. označavaju različite radnje koje neupućeni slušatelji teško razaznaju, kao što teško raspoznaju različite melodijske varijacije unutar jednog žanra. Znalci i pomniji slušatelji mogu raspoznati više načina pjevanja gange, koja se razlikuje od sela do sela, s obzirom na inicij napjeva i priginjanje, način ganganja, praćenja, vozenja, preuzimanja ili prihvaćanja nastavka pjevanja drugog stiha, dužine pauze između dva stiha. U isto vrijeme, pjevači koji poznaju i izvode gangu svjesni su vlastite uloge i radnji koju je potrebno obaviti tijekom pjevanja.

Za promatrače izvana, tekst je onaj po čemu se mogu razlikovati uhu naizgled slična pjevanja. Prema Anti Kraljeviću, „kuća je gange rimovani deseterački dvostih sa stankom iza četvrtoga sloga (4,6)". Deseterac je osim u gangi najčešći stih i u ostalim žanrovima navedenog područja – brojke, bećarca, džotavice, pivanja na bas.

Jedini način učenja gange u prošlosti bila je usmena predaja odnosno neposredno slušanje i vježbanje izvođenja. Mlađe su generacije slušajući i oponašajući izvedbu starijih, usvajale gangu, izvodile je i usavršavale prenoseći je dalje na nove generacije. Današnji nositelji tradicije pjevanja gange pretežito je starije stanovništvo navedenih područja, koji svojim odlaskom u bespovrat odnose pojedine stilove pjevanja gange. Globaliziran i standardiziran način života u ruralnim krajevima ne dozvoljava novim generacijama aktivno, životno učenje tog načina pjevanja. Mediji, audio i video zapisi te organizirana folklorna društva načini su i mjesta gdje današnje generacije imaju mogućnost stjecanja znanja o tom načinu pjevanja. Osim pjevača, nositelja tradicije, postoji znatan broj ljubitelja gange koji svojim aktivnostima potpomažu popularizaciju i bolje poznavanje te tradicije. Tijekom posljednjih desetak godina, jedan od najaktivnijih u tome je Imoćanin Tomislav Matković. On je, osim snimanja brojnih susreta gangaša, osnovao internet stranicu koja predstavlja tu glazbenu baštinu.

Netemperirano pjevanje poput gange objektivno je vrlo teško transkribirati u medij notnog zapisa standardizirane zapadnoeuropske notacije. Stoga je pouzdan način prikupljanja i izrade zapisa o gangi kvalitetno audio i video snimanje formalnih i neformalnih izvedbi još aktivnih pojedinaca i skupina gangaša, čime se ganga može arhivirati kao živi dokument, kojim se ubuduće mogu koristiti i nositelji i znanstvenici.

Ganga je termin koji je svojom popularnošću nadrastao lokalno i regionalno značenje. Kao najviše prezentiran i najrašireniji žanr, ganga je postala vrlo prepoznatljiva, pa se i drugi slični vokalni žanrovi često lokalno potpišu pod termin gange. Ganga je tako postala uvriježeni termin za sveukupno tradicijsko pjevanje Dalmatinskog zaleđa, a često i cjelokupnog dinarskog područja. Broj gangaša se u posljednje vrijeme smanjuje radi manjeg broja prilika za izvedbu. Najuporniji izvođači se, osim u gostionama, često pojavljuju u sklopu nastupa kulturno-umjetničkih društava, ili u nekim od neformalnih prigoda poput svadbi, derneka i sličnih narodnih veselja.

Donošenjem ovog rješenja, sukladno članku 12. stavku 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara na predmetno dobro primjenjuju se citirani Zakon, kao i svi drugi propisi koji se odnose na kulturna dobra.

Sukladno članku 12. stavku 4. istoga Zakona, točkom 4. izreke ovog rješenja, određena je obveza upisa predmetnog dobra u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara.

Sukladno članku 12. stavku 5. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

Iz gore navedenih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.

MINISTAR

mr. sc. Božo Biškupić