Prikazujem sadržaj po oznakama: ganga

Ganga

dr. Anđelko Mijatović, hrvatski povjesničar.

Ovo je uvod u knjigu, koja je izišla 1971.godine.

 

Nije ovo prvi prikaz o gangi; njemu je prethodilo nekoliko članaka i radova kulturno-znanstvenih radnika s područja narodne umjetnosti. Prije nego iznesem svoje mišljenje o ovom obliku narodne umotvorine, prikazat ću sažetke prethodnih ogleda po redoslijedu njihova objavljivanja.

Erotski haiku s kamena

Tekst pisan za novine "Slobodna Dalmacija"

 

'Oću pivat i 'oću galamit,
toga nema 'ko će mi zabranit.

Tko nije čuo gangaše pjevati, čuo je zacijelo za gangu, tradicijski način pjevanja grupe muškaraca ili žena gdje «jedan piva a ostali prate». Ganga je izraz narodne duše, lirika koja se pjeva jer je namijenjena slušateljima. Etnomuzikolozi drže da je ganga nastala u novije vrijeme na temeljima mnogih arhaičnih elemenata, na području između dviju rijeka, Neretve i Cetine odnosno u trokutu kojeg zatvaraju s Ramom. Nesporno je da je ganga izvorna folklorna glazba, narodna pjevana lirika čiji su autori generacije nepoznatih pojedinaca, nesumnjivo je da je ona izraz duševnih stanja koja imaju ishodište u osjećajima ili u vanjskim događanjima, činjenica je da ganga često ismijava svekolike životne pojavnosti ali izražava i životnu radost pjevajući (između ostalog) o ljubavi, radosti i domoljublju, neupitno je da su se hrvatski velikani pera, od njih osobito Mažuranić, Gundulić, Ujević, Gotovac i Raos, napajali narodnom lirikom...a nismo krivi što se nenaviklu i neznanu uhu ganga čini kao besmisleno zavijanje.

Hrvatske dvostih pismice - Ganga

Ovaj rad je objavljen u godišnjaku "Susreti" br. 8, izdavač Matica hrvatske ogranak Grude.

Sažetak


Hrvatske dvostih pismice pjevaju se kao ganga, bećarac, rera... Poradi popularnosti svoga pjeva ganga je na duvanjskom i širem hercegovačkom području najčešće njihovo imenovanje iako ono označava ukupnu izvedbenu stvarnost (i tekst i pjevanje). Ogled pokušava predočiti kontekst u kojemu je ganga pjevana i iz kojega se tek da u potpunosti razumjeti. Njezin prvenstveni kontekst su ljubavni običaji gangaškog područja, tek drugi kontekst su društveno-političke okolnosti u kojima su pjevane kao i epski etos njezinih pjevača. One su krik, ali i odgovor jednoga načina postojanja na sva iskušenja života i povijesti. One su ljubavni zov i čežnja.
Ključne riječi: ganga, dvostih, ljubavni običaji, sila, otvaranje, gangom o gangi, protest...

Estetske kontraverze gange

Ovaj rad je napisan i izlagan na Okruglom stolu o gangi, u Grudama 22, studenog 2013. Tekst je objavljen u posebnom dodatku godišnjaka "Susreti" br. 8, izdavač Matica hrvatske ogranak Grude. Organizator ovog Okruglog stola o gangi bio je Ogranak Matice hrvatske Grude uz suorganizaciju Instituta za folkloristiku iz Zagreba.


Kada slušamo gangu i govorimo o njoj kao o tradicijskom obliku grupnog seoskog pjevanja na dinarskom geografskom i kulturnom području, dolazimo u kontraverzne situacije, proizašle prvenstveno iz suprostavljenih doživljavanja ovog oblika. Te su kontraverze odraz izrazito podijeljenog društva, kakvo je do nedavno postojalo na tom području, seoskog stanovništva s jedne strane i gradskog s druge. Za izvođače, pripadnike seoskih sredina, njihova ganga je “pjesma nad pjesmama.” Zato uvažavam tumačenje značenja termina ganga albanskom riječju za pjesmu kenge, ili kange (gege dijalekt), proizašlu iz latinske riječi cantare, sa značenjem pjevati, jer na području gdje se ganga danas zatiče i koje je u prošlosti bilo stjecište ilirske kulture, nalazimo još uvijek niz naziva za predmete i pojave ilirsko/latinskog podrijetla. Istodobno pripadnici gradskih sredina doživljavaju gangu kao krajnje neugodan zvuk, a nikako kao pjesmu ili muziku. Za njih je ganga, kao i druge višeglasne seoske pjesme s tog područja, izraz primitivizma. Uskraćene su joj sve muzičke i umjetničke značajke, a osobito doživljajna ljepota, tj. estetska vrijednost.

Ganga - Neke osnovne značajke, vrjeme i prostor

 

Ovaj rad je napisan i izlagan na Okruglom stolu o gangi, u Grudama 22, studenog 2013. Tekst je objavljen u posebnom dodatku godišnjaka "Susreti" br. 8, izdavač Matica hrvatske ogranak Grude. Organizator ovog Okruglog stola o gangi bio je Ogranak Matice hrvatske Grude uz suorganizaciju Instituta za folkloristiku iz Zagreba.

Uvod

Ganga, pjevno-glazbeno izražavanje, koje se nekada pjevalo ili se ponegdje još uvijek pjeva povremeno i ne baš u čestim prigodama, u prostoru otprilike od Biokova i gorja koje jugoistočni dio Hercegovine dijeli od Jadranskoga mora, pa do Kupreške visoravni, gornjega Povrbasja i Ivan-planine, od Gornjih Poljica, Cetine i Livna do Nevesinja i Popova, Kalinovika i Foče iza Neretve, od 1930-ih godina pa do naših dana privlačila je pozornost mnogih istraživača baštine. O gangi je pisalo ili iznosilo svoje mišljenje na neki drugi način, i još uvijek iznose, više od trideset etnografa, proučavatelja usmene književnosti, jezikoslovaca i općenito kulturno-znanstvenih istraživača: etnomuzikolog dr. fra Branko Marić 1934.,1 1938.2 i 1941.,3 etnograf Imotske krajine fra Silvestar Kutleša 1937.4 i 1939.,5 etnomuzikolog Cvjetko Rihtman 1951.6 i 1958.,7 etnomuzikolog Vinko Žganec 1958.,8 etnologinja Dunja Rihtman 1970.,9 povjesničar, skupljač i proučavatelj usmene književnosti Anđelko Mijatović 1973. i 2004.,10 etnologinja dr. Đenana Buturović 1982.,11 albanski povjesničar ZefMirdita 1976.,12 muzikolog dr. fra Ivan Glibotić 1978.,13 student bogoslovije Šime Čagalj 1979.,14 književnik Luko Paljetak 1979.,15 etnomuzikologinja Ankica Petrović 1980.,16 istraživač kulturne baštine dr. Mijo Milas 1981.17 i 18 muzikologinja s. Mirta Lišnić 1987.,19 publicistkinja Zdenka Miletić 20 etnomuzikolog Nikole Buble 1992.,21 Petar Oreč 1995.,22 kroatist i poznati proučavatelj hrvatske usmene književnosti prof. dr. Josip Kekez 23 pisac Marijan Mandić 1996.,24 publicist Ivan Dugandžić 1999.,25 jezikoslovac dr. sc. Milan Nosić 2000.,26 akademik Aleksandar Stipčević,27 muzikolog dr. sc. Miho Demović,28 filolog Vojmir Vinja 1998.29 i jezikoslovac Alemko Gluhak.30 Natuknice o gangi objavljene su i u nekim enciklopedijskim izdanjima: Hrvatskom leksikonu (1974.),31 Općoj enciklopediji JLZ (1977.)32 i u Hrvatskom općem leksikonu (1996.).33 Objavljivanje i predstavljanje drugog proširenog izdanja „Gange“ 2004. godine bio je povod poznatom publicistu mr. sc. Ivanu Bekavcu da se esejistički osvrne na zbirku, ali i na gangu kao kulturnu baštinu i njezino značenje u pripadajućem društvu i području.34 Vjerojatno, gangom su se bavili i drugi do kojih u radu nisam došao i čiji radovi nisu obuhvaćeni ovim osvrtom.

O profilu istraživača, predstavljača i medijske promocije tradicijske vokalne baštine na primjeru gange - najaktualnijeg vokalnog tradicijskog žanra

Ovaj rad je napisan i izlagan na Okruglom stolu o gangi, u Grudama 22, studenog 2013. Tekst je objavljen u posebnom dodatku godišnjaka "Susreti" br. 8, izdavač Matica hrvatske ogranak Grude. Organizator ovog Okruglog stola o gangi bio je Ogranak Matice hrvatske Grude uz suorganizaciju Instituta za folkloristiku iz Zagreba.

O pojmu ganga

Najprofiliraniji i zasigurno najaktualniji vokalni tradicijski žanr u Imotskoj i Vrgoračkoj krajini u Dalmaciji kao i u susjednoj Hercegovini i dijelovima Bosne je ganga. Ganga je integralni dio, posljednja faza, stoljetnog sustava glazbovanja na području dalmatinskog zaleđa koje predstavlja jedno od posljednjih uporišta arhaičkog načina glazbenog razmišljanja posve različitog od standardnih globalnih glazbenih sustava nastalih na tradicijama zapadnoevropske glazbene provenijencije.1 U svojem glazbenom okruženju, ganga je termin koji je svojom popularnošću nadrastao lokalno i regionalno značenje. Kao najviše prezentirani i najrašireniji žanr, ganga je postala vrlo prepoznatljivom, pa se i drugi slični vokalni žanrovi u puku često podvode pod termin ganga. Ona je tako postala uvriježeni termin za sveukupno tradicijsko pjevanje dalmatinskog zaleđa, a često i cjelokupnog dinarskog područja.2

Esej o gangi

Ovo je mali esej koji sam izlagao na okruglom stolu o gangi, u Grudama 22. studenog 2013.g.

Uvod

Usudio bi se reći za bolje shvaćanje gange da imam neku vrstu sreće što nisam rođen u ovim krajevima već kao gasterbajtersko dijete u Njemačkoj, tako da nisam odrastao s predrasudama koje inače prati gangu na ovim prostorima. Dakle u cijelu priču sam ušao neopterećen. Kao neka vrste vanjskog promatrača mogao sam objektivno sagledati stvari, gradeći svoju priču o gangi isključivo na osnovi osobnih doživljaja.
S druge strane bio sam uvijek glazbeno znatiželjan, u toj znatiželji uglavnom sam pratio glazbu koja nije bila popularna, koja nije bila mainstream. Dakle mogao bi reći da sam oduvijek sklon glazbenom izričaju koji je na neki način "bio drugačiji" - undergrund. Možda me privuklo gangi uptavo što je na neki način i ona u tradicijskoj glazbi – posve atipična, svrhsvega često zatajena pa čak i odbacivana. Tako sam u svojim razmišljanjima gangu promatrao kao PUNK folklorne glazbe. Kratka, izravna, neopterećena i eksplozivna.

Taj prastari stih deseterac

Ivan Bekavac, za časopis "Matica"

Možda i ne bismo danas posebnu pozornost poklanjali gangi, kad se ne bi dalo vidjeti kako nas njezin stih, u vremenu kad je i hrvatski identitet izložen opasnostima, može povezati gotovo s pravremenom narodnog života i s najdubljim njegovim korijenima.

Da nije knjiga poput GANGE dr. Anđelka Mijatovića važan bi dio narodnog blaga možda potpuno propao. Tamo gdje je ganga nastala (iza Bijakove, između Cetine i Neretve, do Ivan planine i Kupreške visoravni na sjeveru) i, možda u drukčijoj formi, živjela od pamtivijeka, za nju nema mjesta jer su se životne okolnosti toliko promijenile.

UNESCO and Ojkanje singing

Kao što već svi znate od sredine studenog 2010. ojkanje je upisano na UNESCO popis ugrožene svjetske baštine.
Pod ojkavicom, u ovom slučaju, se misli na stil pjevanja s karakterističnim potresanjem glasa, pjeva se na poseban način "iz grla", a traje koliko i dah glavnog pjevača i pratitelja. Takvo pjevanje srećemo već od Karlovca, preko Like, Dalmacije, Hercegovine pa sve do Konavala. Elemente tih pjevanja lokalni puk obično označava kao stara ili starovinska pivanja. Takvo pjevanje u Cetinskom kraju nazivaju se treskavica ili vojkavica, u Dalmatinskoj Zagori ojkalica, u šibenskom zaleđu ojkavica, u Ravnim Kotarima i Bukovici orzenje, u Lici rozganje, u Hrcegovini i Imotskoj krajini staro pivanje ili putničko pivanje. To je ostatak arhaičnog pjevanja koje je ovdašnji narod sačuvao kao dio vlastitog identiteta.
Iz tog "prapjevanja", iz tog arhaičkog stila vremenom su nastale ganga i rera te slična pivanja. Dakle ne misli se u ovom slučaju samo na pivanje iz dalmatinske zagore, već se radi o punom širem kontekstu. Ojkavica je dobila ime od ovog "oj", što bi se reklo radi se o tkz "dozivalačkom" stilu pjevanja.

Plaisir partagé et frissons individuels. Chanter et écouter les chants ganga

L'original peut être consulté ici

Prijevod ovoga rada možete pročitati OVDJE

Résumé

Chantés aujourd'hui essentiellement au café ou en famille, les chants ganga sont en rapport direct avec des affects de différentes natures. Par leurs caractéristiques acoustiques, l'organisation de leur succession au cours d'une soirée et les styles propres à chaque groupe de chanteurs, ils permettent tout à la fois l'émergence et le maintien des affects entre participants et induisent en outre des émotions diversifiées, individuelles et fugaces, notamment auprès des auditeurs. Ces émotions se greffent sur un sentiment de fond durable qui plonge ses racines dans le souvenir et l'identité régionale induits par la ganga.