Prikazujem sadržaj po oznakama: ganga

Ganga kao oblik usmenog izražavanja

Šime Čagalj, objavljeno u glasilu Bogoslovije u Splitu "Put", 1979.g.

Postoje književni usmeni narodni oblici, koji su jedinstveni za određene narode ili koji su jedinstveni za jedan etnički krug unutar naroda. Oni mogu biti tek jednim dijelom vezani uz tekst, ali se samo djelomice izražavaju tekstom, dok im glavni tim bar daje način ili ritual izvođenja i manifestiranja.
Takav jedan primjer, koji je specifičan po svojoj formalnoj građi i načinu izvođenja, jest ganga, dvostihna pjesma, s područja Imotske krajine i Hercegovine. Ganga je zapravo nešto, što je moglo na spontani način omogućiti široko "demokratski" izraz čovjeku, koji nije mogao upoznati medij umjetnosti vremena, u kojom je živio. Bez obzira na vrijeme, u kojem se rađala, ona je zapravo najdublja riječ unutarnjosti o svim pojavnim i skritim zbivanjima u čovjeku, koji ju je stvarao i pjevao. Baveći se najelementarnijim stvarima iz svakodnevnice, od čisto praktičnih pojava do elementarne filozofije, koja uvire u tajnu onostranih projekciji života, ganga je univerzalno ogledalo života i svake moguće sudbine svoga autora.

Postojbinom gange

Jozo Balić je ovaj tekst objavio u "Imotskoj Krajini" br.10/1970.g.

 

Cista Velika, travnja. - Od Biorina prema Cisti Velikoj, s donje strane vijugave makadamske ceste, šutke su nas u mimohodu pozdravljali potkresani mutvići čupavih glava ogoljelih izmladica, polurazrušeni kameni zidići ograda, s gdjekojim načetim lišnjakom suhih jasenovih i hrastovih grana, s lišćem namijenjenim za zimsku ishranu stoke sitnog zuba, počeci utabanih oputina između obrstenih zakržljalih grabovih busića i osamljeni kućerci pokriveni pločom i zakriljeni ogradnim zidovima obora.

Na suprotnoj strani, sjeverno prema Bosni, sporo su se množili uski duguljasti izvijeni zgoni, pri čijim su vrhovima skutrene pojate i gumna s oklopima mirovali u podnožju hrpica kuća zaselaka Strugare.

Ganga - Narodno pjevanje

Petar Oreč je ovaj rad napisao za Znanstveni skup o narodnom pjevanju - Gangi održan u Imotskom, 25. studenog 1989. godine.

 

O imenu GANGA kod Vladimira Anića nalazimo: "ganga" (gen. mn. "gangi") etnol. momačko skupno pjevanje u okviru priprostoga lokalnog melosa (hercegovačka-imotska); gangači m. 1. koji pjeva gangu 2 (m. i ž. spol) deprec. koji je kao oni koji pjevaju gangu, koji ganga; gangati nesvrš. (pril. sad. gangajući, gl. im. ganganje) 1. pjevanje gange 2. pok. pjevati iz svega glasa, bez dinamike".

Samosvojnost narodnog stvaralaštva Imotske krajine na primjeru lirske narodne pjesme, a posebno gange

prof. Ivan Juroš napisao je ovaj tekst za "Imotsku krajinu", negdje 80tih.

 

Zavičaj naše najljepše i najpoznatije narodne balade "Hasanaginica" gotovo je neprestano prisutan u hrvatskoj pisanoj književnosti od Pavla Šitobadovića do dana današnjih, u kojima Petar Gudelj, jedan među inima, uspješno izažima sokove drevne zavičajne kulture i transponira ih u poeziju.

U Imotskoj se krajini govori standardnom novoštokavštinom ikavskoga tipa, koja je akcenatskii leksički vrlo bliska standardnom jeziku. Poneki čakavizmi kao: šćap, ognjišće, šćeta, šćuro i sl. govore o jezičnim dodirima sa čakavskim narječjem, ili je, možda, i Imotska krajina negda bila čakavska, a obilje talijanizama i turcizama otvara ne samo jezična povijesna pitanja nego i stranice mučne povijesti Imotske krajine.

Naše ojkanje i ganganje

dr. fra Ivan Glibotić, doktorirao je teologiju i crkvenu glazbu. Objavio je nekoliko skladba, igrokaza i knjiga, od kojih je pjesmarica „Pjevajmo braćo kršćani“ doživjela tri izdanja, pisao je u raznim glasilima i časopisima. Jedan od njegovih radova je o gangi, pa ga ovdje prenosimo:

U starije doba, pred 60-70 godina, mnogo se više pjevalo nego danas. I u selu i u gradu. Obdan i obnoć. U gradu ili varošu pjevalo se po gospodsku, a u selu po seosku. Tko je nosio klobuk, pjevao je hrvatske narodne popijevke, a tko je nosio crvenu kapicu, pjevao je ojkanje ili gangu. Zanimljiva je činjenica da se varoška popijevka nije primala ni u selima u neposrednoj blizini varoša, kao napr. u Glavini ili Vinjanima. Danas je to sasvim drukčije. Osvrnut ću se u ovom napisu na ojkanje i gangu - najstarije forme našega glazbenog izražaja.

Uporaba stiha u gangi

Ante Kraljević, zaljubljenik u gangu, objavio je jednu dubinsku analizu gange, tj. suživota riči i pivanja. Analiza je sačinjena na osnovi 121 pivanja s dvostrukog CD-a HKUDa "Hercegovac" "Gange zapadne Hercegovine i Imotske krajine" "Gange zapadne Hercegovine i Imotske krajine", pa bi bilo dobro za potpuni uvid (a i bolje shvaćanje) imati kao predložak ovaj (vrsni) glazbeni uradak. Analizu u obliku tablice objavljujemo u PDF formatu. Tekst koji slijedi će vam razjasniti cijelokupnu analizu i način na koja je provedena (u slast):

Gangaši naši prvi etno glazbenici

Mladen Vuković, urednik je kulture na Hrvatskom radiju Radio Splitu te je objavio 18 knjiga poezije i humora.

(objavljeno u zborniku ZAVIČAJNO BLAGO U FUNKCIJI RAZVOJA ZABIOKOVLJA, Književni krug Split, 2005.g.)

Ljudsko je grlo najsavršeniji, najljepši i najbolji glazbeni instrument.
Antun Gustav Matoš

Ganga je snažna i zvonka višeglasna kratka narodna pjesma koju pjevaju muške i ženske skupine (kad nema dovoljno pjevača onda i mješoviti duo ili trio hrvatskog seoskog puka u Dalmatinskoj zagori i Hercegovini. Ta izvorna etnoglazbena vrsta nastala je prije stotinu godinu u Imotskoj krajini, najveću popularnost stekla je sredinom 20. stoljeća, a danas se pjeva kao baštinjeno glazbeno blago u folklornim društvima.

Hercegovačka ganga

fra Branko Marić, doktor glazbenog umijeća i znanosti (Vrdi, 1896. - Zürich, 1974.) napisao je 1934. godine članak "Hercegovačka ganga". Objavljen u Napretkovom "Hrvatskom narodnom kalendaru" (str.105-107). Ovo se smatra kao prvi pisani rad o gangi.

 

Hercegovačka seljačka muzika nosi posebna obilježja pučke pjesme. U mnogočemu je tuđa i oprečna poimanju pjesme kultumih europskih naroda, njezinu ukusu i estetskom osjećanju. Školovanom muzičaru ili bolje muzičaru Europejcu pruža kod svakog novog susreta nova pitanja i nove probleme koliko gledom na ukus i izvedbu toliko u analizi same tvorevine. Kratki zapletaji i raspletaji njezina dvoglasja, dinamika neodoljive snage i konačno završavanje iznenađuje nas svojom nama tuđom značajnom crtom, pa smo je navikli zvati nekulturnom i divljom. To je ime dobila samo naša čisto autohtona muzika, pjesma i svirka, dok je druga pojava odgajana pod uplivom Crkve (škole), a treća nosi neizbrisive znakove orijentalne toplote u ustroju samom a osobito u bujnim ukrasima melodije. Istraživanjima naših muzičkih folklorista, da se slijediti ta pojava u jednoj zajedničkoj niti, koja otkriva sad bujniju svoju pojavu a sad opet zaostalu i kržljaviju širom sela naše domovine. U tim selima naći ćemo sve pratipove modernog orkestra u živoj uporabi, koji su obično u srodnoj vezi vokalnog melosa dotičnog kraja.

Ganga u kontekstu svekolike autohtone folklorne glazbe dalmatinske Zagore i zapadne Hercegovine

dr. Nikola Buble, doktor muzikoloških znanosti, redoviti je profesor etnomuzikologije i dirigiranja na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Ovaj rad sam prenio iz njegove knjige "Glazba kao dio života". LINK na njegove stranice

Kao prepoznatljiv kulturni simbol ganga pridonosi ustrojstvu identiteta glazbene svijesti čiji prapočeci sežu duboko u prošlost. Ta glazbena svijest nazočna je, u naše vrijeme, kod življa ruralnih sredina ili pak življa neposrednog ruralnog podrijetla. U cilju boljeg razumijevanja gange rado odgovram na pitanje: Koja su osnovna, ujedno i najprepoznatljivija obilježja glazbenog svijeta iz kojeg se iznjedrila ganga, odnosno od kojih je glazbenih pojava uglavnom sazdan dotični glazbeni svijet?

Perceptions of ganga

prof. dr. sc. Ankica Petrović, etnomuzikologinja i socijalna antropologinja te profesorica na Odsjeku za etnomuzikologiju na uglednoj američkoj Herb Albert School of Music (UCLA)

1. Introduction

The purpose of this article is to describe my radical transformation as a young ethnomusicologist under the tutelage of John Blacking during my study with him at The Queen's University of Belfast in the mid-1970s, That transformation meant switching from the rigid and orthodox ethnomusicology of Yugoslavia and other Eastern European countries to a more revolutionary way of interpreting traditional music. In spite of official "humanistic" proclamations relating to their treatment of culture and society, many cultural phenomena and processes of the past and present were neglected, hidden, misrepresented or misinterpreted by Yugoslav scholars and leaders of cultural politics. I would like to devote this article to explaining the crucial differences in scholarly interpretation of the musical genre known as ganga, as a component of rural culture in the former Yugoslavia. Previously, traditional music was interpreted by Yugoslav musicologists as a cultural phenomenon existing as a thing in itself, a self-contained system, a kind of "action autonomous".