Ganga

Grmljavinom, svojim gorskim treskanjem i ojkanjem, ganga zaglušila starinska pivanja: putničko, dijačko, svatovsko, divojačko, razorila lirsku pjesmu. Od drvlja i kamenja starinske pjevane lirske pjesme gradila svoje čvrste, rimovane (sličite) distihe-deseterce. Tek početkom dvadesetog stoljeća ganga pod imotskim nebom slavila pobjedu nad starijim, istančanijim i osjećajnijim oblicima pjevanja, ali nikada potpunu.

U mrkloj jesenskoj noći, kroz Grab i Kiticu, preko Osoja i Radovana, ispod Zavelima, izvijala se, drhtala, kidala i nadovezivala starinska putnička pisma. Patrljci pjesama, što su ih na istim putima, u isto takvim noćima, slobodeći se, pjevali Vlašići-kiridžije. Je li ta vokalna elementarna nepogoda u Imotu s vodama sašla s brdā ili se začela u polju, pod udarcima bure i gromova, nad ponornicom, blizu ponorâ? Jedna hercegovačka, sjećajući se sebe, pjeva:

Gango moja, ko te je iznio?

Škutor Mate, đava ga odnio!

Nakon dvije godine snimanja i brižljivog biranja reprezentativnih pivanja gange završen je projekt koji se manifestirao kao izdanje s CD-om i knjižicom "S izvora glas". 75 ganga od Cetine do Neretve otpjevalo je 23 gangaša. Birajući ona napoznatija, ali i najljepša pjevanja. Na samom CD većinu ganga pjeva Damir Miloš koji sa svojim momačkim glasom zorno prikaziva izvornu ljepotu gange. Uz njega s po nekoliko primjera sudjeluju i legende gangaškog pjevanja - Sire, Stipe Jelić, Đulić, Pegotić, Gigalović, Vencel, Milan, Kempesi, braća Kopilašići... samo su neka od imena koja su zabilježena na ovom CD-u. Vrijedan prilog CD-a je i pripadajuća knjižica s tekstom Ante Kraljevića u kojem razvija vlastitu teoriju i raščlambu gange.

Kako bi imali bolji uvid u ovaj projekt prenosim nekoliko tekstova iz knjižice.

Predgovor drugom proširenom izdanju knjige "Ganga, pismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa". Izdanje 2004. godine.

Uvod

Ovom prikazu o gangi prethodilo je više članaka i radova kulturno-znanstvenih istraživača s područja narodne umjetnosti. Još g. 1934. objavio je hercegovački franjevac i etnomuzikolog dr. Branko Marić (r. u Vrdima g. 1896.) članak “Hercegovačka ganga”. U njemu on uzore i prapočetke gange nalazi u grčkoj heterofoniji (višeglasju), pa u ruskoj i javanskoj pučkoj glazbi. Iz njegova prikaza vidi se da pod gangom razumijeva sve vrste pjevanja u Hercegovini. U tom prikazu Marić kaže da mimoilazi «jednopjev i nahijske naricaljke, svirku, bogate melose, sevdalinke itd.», a zaustavlja se »kod seoskog dvopjeva«. »Taj dvoglas«, nastavlja on, »ima tvrdu koru za svrdlo našega poltonskog sistema i našeg ukusa, a sama je jezgra na prvi pogled nevidljiva, opora i gorka, ali ipak ta tekovina našega naroda mora da ima svoj (nesavjesni) sistem - zakon kreiranja i izvađanja, koja se zbiva pod dojmom ukusa i duševnoga nastroja jedne narodne cjeline. Toj čistoj našoj narodnoj pojavi i ako 'divljoj' moramo odavati više pažnje i dužnog poštovanja. To je stvorila ona ista kolektivna narodna duša, koja nam daje zdrave i divne originalne motive veziva i rezbarija, šarenilo narodnih nošnja i kretanje narodnih kola.« Ganga je, po Mariću, »stara naša pjesma s novim imenom. Taj način pjevanja vele da je u Hercegovinu došao pred kojih trideset godina iz Dalmacije - Imotske krajine - preko Posušja i Bekije.

Sažetak

Ovaj rad obrađuje gangu kao specifični oblik glazbenog izričaja na krivodolskoj mikrolokaciji koja ga samo pridjevskom odrednicom uvrštava u širu zajedničku glazbenu baštinu Imotske krajine. Ganga kao zavičajna narodna pjesma u lirskom dvostihu nastajala je u zbiljskim zgodama stvarnoga života. Kao svojevrsno nematerijalno dobro ovaj nesimetrični deseterac zaslužuje višeslojni pristup. U radu su predočeni svi do sada zabilježeni primjeri gange u središnjem dijelu naselja Krivodol.

Ključne riječi: baština, ganga, gangaš, Krivodol, nesimetrični (epski) deseterac

Gánga, dvoglasno pučko pivanje tisnih intervala, u kojem jedan glas (pȉvāč) piva riči deseteračkoga dvostiha, a drugi glas (gàngāš ili unison od više glasova – gangáši) prati pivača prigínjajūći¹, osim što je osebujno i jedinstveno pivanje, ona je i zagonetna, kako s obzirom na vrime i misto nastanka, tako i s obzirom na podritlo same riči. Dok se u odnedavnim objavcima iztraživači uglavnom slažu da je ganga nastala krajem 19. st. na području Bekije i Imotskoga, zorbe o postanju same riči sveudilj su međusobno udaljene, a nieke su od njih i egzotične.

Ovo je prijevod pisanog rada o gangi "Plaisir partagé et frissons individuels". Chanter et écouter les chants ganga.

Bilješka i prijevod Snježana Majić-Huette

Bilješka o autorici

Anne-Florence Borneuf francuska je etnomuzikologinja, radi u Parizu, u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (Centre national de la recherche scientifique - CNRS), pri Centru za istraživanja u etnomuzikologiji (Centre de recherche en ethnomusicologie - CREM). Objavila je jednu knjigu i nekoliko članaka u stručnim časopisima. Pored toga, profesorica je etnomuzikologije na Fakultetu Paris VIII - St Denis.
Teme su njenog istraživanja vokalna glazba, ritual i glazba, te glazba i prijateljsko druženje.

Na Siciliji od 1989. do 1996. godine istraživala je odnos pjesme i religijskih obreda u Italiji. Na temu odnosa glazbe i rituala, na Fakultetu Paris X – Nanterre 1999. godine, obranila je doktorsku tezu pod naslovom "Le chant et la sainte Patronne: la fête de la Vara à Fiumendisi".

ETIMOLOŠKI PRINOSI (27-35)

[...]
Etimologija hrvatskih dijalektizama, prezimena i etnika:
uzvik rere, apelativ rera 'vrsta pjevanja', rero 'katolički svećenik (glagoljaš)', etnik i prezime Rera (Sinj, Lošinj), ganga 'pjesma, pjevanje (i vrsta pjevanja)'
[...]

Autor proučava hrvatske dijalektalne riječi rera i ganga, kao i sve izvedenice od tih riječi. Uz to proučava njihovo prostiranje (areu) i etimologiju. Rezultat: radi se o supstratskim reliktima koji su nastali u davnoj prošlosti romanizacijom terena današnje Hrvatske.

Ovaj tekst je objavljen kao pogovor u knjizi Ljubice Uvodić-Vranić "Prijatelju kako si".

Ganga ? „Baš češ gangu" upitao sam Ljubicu onako u nevjerici kad mi je rekla da je odabrala stihove ganga kao uvode u svoje nekakve psihološke priče. Moram priznati u početku mi nije bilo nikako jasno što će ganga, taj pretpovijesni relikt dalmatinske zagore, u jednoj knjizi koja se bavi nekakvim suvremenim temama, uz to još psihologija? Nevjerica je još i veća jer između to dvoje leži sto svjetova, pa ne vidim tu uopće ikakvu poveznicu, k tome, ruku na srce, pridodajmo kako gangu ne prati baš glas neke simpatije u široj javnosti. Gangu je uvijek kulturni svijet zaobilazio u širokom luku, zato sam i ostao u čudu kako je Ljubici uopće moglo pasti na pamet takve nekakve „primitivne" pjesme ubacivati u ovakvu umnu knjigu?

Dinko Štambak, dio o gangi iz knjige "Djetinjstvo".

Još koju o mjeri. Zagorac ne zna šta je štednja glasa, glasnica i pluća. Ne pjeva, urla. Stručnije kazano, ganga, treska, ojka (prema krajinama). Ganga, još uvijek u časti u Imotskoj krajini, i zapadnoj Hercegovini, nešto je kao bacanje kamena s ramena – glasom; čisto nadglasavanje: tko će koga poklopiti glasom. Urla: budimo pravedni. Kada djevojke pjevaju ili gangaju, bez momaka, to je zujanje, pjevuljenje blago i umilno koje dira srce. Kada djevojke odgovaraju raspjevalim momcima, drže se mjere.

PDF

Zanimljiv znanstveni rad o mogućem porijeklu riječi ganga. Pošto autor kao primjer navodi dosta riječi s grčkim slovima i galagoljicom koje je nezgodno pravilno prikazati u prilog stavljamo orginal tekst u PDF-u. Koji možete otvoriti ovdje.