Gange zapadne Hercegovine i Imotske krajine

Na ovom dvostrukom CD izdanju "Gange zapadne Hercegovine i Imotske krajine" u nakladi HKUD "Hercegovac" otpivano je čak 120 različitih ganga (pivanja), predstavljajući tako pravu malu enciklopediju gange. Pošto se radi redom o odličnim gangašimao ponajboljim pjevačima užitak slušanja će biti utoliko veći. Sve gange piva Jure Begić, a prate ga u različitim kombinacijama Jure Tomić, Ljubo Begić, Marinko Begić, Ante Soldo, Ćiro Grubišić, Stipe Jelić. Krešo Bušić, Mile Škoro i Ivan Sesar. Dipli i gusli Ante Mucić - Antas.

O čemu je zapravo riječ u ovom hvalevrijednom događaju možda će vam najbolje opisati predgovor Jure Begića (jedan od najzaslužnijih za ovaj glazbeni uradak):

Ova izvođačka skupina gange je do sada o svom trošku, bez komercijalnih motiva, izdala više albuma gange koja je dopirala do svojih obožavatelja diljem svijeta, gotovo do svih koji razumiju gangu, koji su je željni čuti, kojima je mila i srcu i uhu, koji gangom ublažavaju nostalgiju za rodnom grudom te do svih koji štuju gangu kao dio svoje vlastitosti.

Budući je gangača svaki dan sve manje a većina živućih, pa i ovih gangača koji izdaju ovaj album, je u šestom desetljeću svoga života, odlučili smo izdati ovaj album gange puno kvalitetniji brojnošću i raznolikošću ganga u odnosu na dosadašnje, a što zorno potvrđujemo efektivnim pedesetogodišnjim pjevanjem gotovo svih ganga koje su nastale između rijeka Neretve i Cetine.

Želja nam je pokazati kako gange imaju svoje skladbenike i kompozitore, kako su gange međusobno različite po svojoj melodijskoj izvedbi te da je za njeno uspješno pjevanje i ganganje potrebit vrlo istančan sluh i izuzetne glasovne sposobnosti. Bezbroj puta smo svjedočili kako vrsni gangači mogu uspješno pjevati i glasovno pratiti gotovo sve vrste glasovno-pjevnih izvedbi od klasičnih do najsuvremenijih kompozicija dok veliki i priznati pa i vrhunski glasovi ne mogu zapjevati gangu jer je gangača vrhunskim glasom i sluhom sam Bog obdario, a od naših predaka nasljedi smo to genetsko gangaško čulo, čime smo ponosni, na čemu smo im zahvalni, a koje smo dužni ostaviti našim potomcima.

Cilj nam je da ovaj album doprinese očuvanju, promicanju i educiranju gange osobito motiviranja učenju gange mlađih naraštaja što melodijske raznolikosti od 120 vrsta ganga, koliko ih se nalazi na ovom albumu, vjerujemo, uspješno omogućavaju.

Stoga poštujemo narodnu mudrost koja kaže "ako nešto nije zapisano nije ni bilo" čim opravdavamo izdavanje ovog albuma jer ganga uistinu zaslužuje odano poštovanje kao najstarija glasovno-glazbena izvedba hrvatskoga naroda i gdje god bi se zapjevala diljem svijeta ganga je očitovala identitet i adresu izvođača čime smo počašćeni i na što smo uvijek ponosni.

Povodom predstavljanja ovog glazbenog izdanja u Zagrebu uvodnu rič je rekao i Ante Kraljević:

ANTOLOGIJA GANGE

HKUD "Hercegovac" iz Širokoga Brijega snimio je u studiju "Esperanza" (Ljubuški) album (dvostruki CD/dvostruka kazeta) gange, izvornoga pučkoga pjevanja iz Zapadne Hercegovine i Imotske krajine. Radi se zapravo o svojevrsnoj antologiji koja obuhvaća 120 različitih napjeva (melodija, "okrićanja").

Duge pripreme, pokusni snimci i težnja k savršenstvu rezultirali su dosad najosmišljenijim i, kako izvedbeno tako i tehnički, najboljim snimkom te vrste. Imati u pamćenju i znati otpjevati toliko različitih napjeva ove stare, samosvojne i zagonetne pjesme, često krivo shvaćene ili neshvaćene, doista je velik pothvat, sa srcem i dušom, čini se u osobi Jure Begića, koji je odabrao napjeve i pjesme, te ih sve pjeva (izgovara riječi, "konta"). "Gangaši" (oni koji prate, ,"priginju") su: Ljubo Begić. Marinko Begić, Krešo Bušić, Ćiro Grubišić, Stipe Jelić, Ivan Sesar, Ante Soldo, Milan Škoro i Jure Tomić. Nakon svakih deset ganga ubačen je po jedan kratki snimak svirke bilo na gajdama, guslama, svirali ili usnoj harmonici u izvedbi Ante Mucića - Antasa.

Iako su pjevač i "gangaši" podrijetlom iz mjesta u kojima se pjeva "bekijska" ganga, ljubitelji "belevarijske" (širokobriješke) i "najinske" (ljubuške) gange također će doći na svoje, jer "Hercegovac" vrlo uvjerljivo pjeva i te vrste gange, približavajući se u jednom primjeru čak i "reri".

Poznato je da je gangu teško, a možda i nemoguće notirati, pa se pjevači prema tome i glazbeni stručnjaci, mogu osloniti samo na dobar sluh i pamćenje, te u novije vrijeme, na elektroničiki zapis.

Zbog te njezine "nepodobnosti", vrlo je velik broj napjeva izumro i zauvijek izgubljen. Imajući to uvidu, važnost je ove antologije još veća, jer "pamti" većinu danas poznatih napjeva, kako one starije tako i najnovije gange; od ganga koje su vjerojatno pjevali i naši djedovi ("De, moj kume", "Jadu se ne dala", "O moj prika", "Jarska Mara", "Materina Zore", "Taman Kika") do suvremenih ganga dužeg daha, razvijenije melodijske linije i brojnih ukrasa ("Ko je noćas", "Piliće izlegla", "Manjinova", "Sve oblačno", "Iz Podbablja Iko", "Granu tilovine", "Ko 'no nako", "Pozna majka", "Mila Gospe", "U Šimića brigu", "Zagangam polako", "Marice s Lovreća", "Teci, vodo", "Četeri žandara").

Pjesme (tekstovi) su smišljeno odabrane, pri čemu. se nije koketiralo, kako se često znalo, s (blago)erotskim i dnevno-političkim stihovima kratka daha. Uzete su u biti pjesme koje su preživjele, koje se pjevaju i po kojima su pojedini napjev i dobili ime.

Ovaj album ujedno razbija uvriježeno mišljenje, čak i nekih poznavatelja gange, kako je u njoj najvažnija silovitosti jačina glasa, te izdržljivost pjevača. Međutim "cakleni" i jasni glas Jure Begića skloniji je osjećajnosti i osjetljivosti za nijansu nego energiji, iako se u pojedinim pjesmama "nosi" i sa po šestoricom "gangaša". Uostalom, jedna te ista ganga može se pjevati tako da "caklo na pendžeru cikne", ali i tako da se pred kućom skoro i ne čuje. Naravno da se u nekim gangama pred pjevače postavljaju visoki zahtjevi glede izdržljivosti (primjerice, u gangi "Ljubi, ljubice" "gangači" su pune 24 sekunde bez predaha uz čak 23 "priginjanja").

Nadamo se da će i glazbeni stručnjaci s ovim albumom dobiti dostatnu podlogu da konačno odgovore na mnoga pitanja o glazbenom ustrojstvu gange i zakonitostima nastanka njezinih napjeva. Jeli ganga višeglasno (politono) pjevanje "uskih intervala" i siromaštva tonova ?

Nije li ona ipak jednoglasno pjevanje u kojem pjevača (onog koji izgovara riječi pjesme) unisono prate, više ili manje artikuliranim samoglasnicima (u, o, e), svojevrsna glazbala - "gangaši"?

Što je "priginjanje", kad i zašto "gangaši" "priginju", i nije li ono u izravnoj vezi s promjenom visine glasa pjevača ? Može li se zanemariti činjenica da su i u svijesti pjevačice gange njezine "pratilje" glazbala ("Ove moje dvije gitarice, / Što kucaju bez ijedne žice.")?

Koja je to bitna razlika između "bekijske", s jedne, i "belevarijske" odnosno "najinske" gange, s druge strane? Sve su to pitanja koja čekaju odgovore, kako bi se ispravila mnoga kriva tumačenja, a i odstranile brojne recentne političke i politikantske naslage oko pojma gange. Krivoj percepciji gange doprinosi i televizija. Primjerice, u TV-nizanici "Naši i vaši" višekratno se pjevala "ganga", koja ima veze s pravom gangom koliko i kotrljanje kamenja s Mozartovom "Malom noćnom muzikom".

Što se tiče nerješenih pitanja oko etimologije riječi "ganga" i vremenu njezina nastanka, zanimljivo je spomenuti da se na Krku, u jednome vrlo starome hrvatskome nariječju, t.zv. "veyskom zajiku", kaže da su se njihove "Veyske povede goangale" uz glazbenu pratnju "sopylih tar sjurlih", da u govoru otoka Visa "ganga" znači "veselje, zabava, smijeh". Uz to, dosta je pouzdano svjedočenje koje kaže kakoje ganga nastala 90-tih godina 19. stoljeća kad se pjevačima (vjerojatno brojke ili bećarca) priključio glas koji nije izgovarao riječi.

Ako je potonje točno, onda je ovaj album dostojno obilježio približno 100-godišnjicu nastanka gange, pjesme od koje se nekima diže kosa na glavi, a neki bi za nju dali i kosu i glavu.